
Francuze je najslađe dobiti! Pogledamo tribine i spremni smo poginuti
Na meniju još jedan čin velikih obračuna Hrvatska - Francuska. Četvrtak, 21 sat
Kawasaki 3P u pjesmi "Ni da ni ne" pita se je li ikad itko stao u Karlovcu. U tom Karlovcu, u Hotelu "Korana Srakovčić", u lijepom parku uz samu rijeku, oaza je mira hrvatske rukometne reprezentacije. Daleko od zagrebačkih gužvi, daleko od Arene Zagreb, daleko od navijača koji potežu za rukav uz obvezno pitanje: Imate li kartu viška?
Nije se spavalo u "Korani Srakovčić" u noći s utorka na srijedu nakon trilera u četvrtfinalu i nevjerojatne pobjede nad Mađarima. Dugo su se vrtjeli klipovi Šipićeva pogotka i dugačkog slavlja rukometaša i navijača. "Ako ne znaš što je bilo."
Tko će igrati?
Što će tek biti večeras? Hoćemo li i tu utakmicu prepričavati kao onu onima koji ne znaju kako je to bilo 2009. godine? Ovog četvrtka od 21 sat čeka nas još jedan rukometni klasik. Hrvatska protiv Francuske. Dvije rukometne velesile, od kojih jedna od njih ipak kašljuca posljednjih godina. Nakon osam godina Hrvatska je opet u polufinalu svjetske smotre. Na pobjedničkom postolju nije nas bilo pet godina. Od Stockholma 2020., kada smo poraženi u finalu Europskog prvenstva. Otada pa sve do Zagreba 2025. nismo čak ni igrali u četvrtfinalu nekoga natjecanje. Zato smo i dalje svjetski prvaci u navijanju. Svaki gol Hrvatske u Zagreb Areni slavi se kao pobjednički. Pjeva se uz zvukove malo Thompsona, malo Prljavog kazališta pa Zaprešić boysa. I za kraj Mišo Kovač. "Ostani tu". Rukomet je u Hrvatskoj u siječnju više od sporta. Tko je novi ministar poljoprivrede? Kolika je cijena kruha i ostalih namirnica? Hoćemo li opet bojkotirati velike trgovačke lance? U četvrtak jedino će biti važno možemo li pobijediti moćnu Francusku i plasirati se u finale Svjetskog prvenstva.
Osim medalje i povratka na postolje, za naš rukomet značilo bi to da smo na pravom putu. Da je i nova generacija spremna za najveće izazove. Za Dagura Sigurdssona plasman u finale značilo bi da je s Hrvatskom, nakon deset mjeseci boravka, odradio ne dobar, nego sjajan posao. Možda ćemo konačno od njega dočekati i jedan srdačni osmijeh.
- Ali ja sam stvarno sretan - kao da se opravdavao Sigurdsson mašući rukama u stilu onoga "hey-hou" nakon pobjede nad Mađarskom, tako pokazujući da je iza izraza lica čovjeka koji se upravo sprema razbiti led na Islandu ipak čovjek spreman na šalu. Vrlo brzo vratio se smrknutom izrazu lica, koji odražava njegovu hladnu odlučnost. Jer još nije gotovo.
- Ja sebe doživljavam kao emotivnog čovjeka, ali i fokusiranog - objasnio je Sigurdsson, koji u "Korani Srakovčić" ni drugu noć nije spavao.
Prvu noć zbog emocija nakupljenih nakon pobjede nad Mađarskom, a noć prije polufinala s Francuskom zbog smišljanja taktike i pitanja tko će uopće igrati.
- Imamo dosta problema. Martinović, Srna, Glavaš. Vidio sam jutros Martinovića na doručku, čini mi se kao da će igrati, stvari se mijenjaju iz sata u sat - pričao je Sigurdsson.
Nova generacija Les Bleus
Kako onda protiv Francuza, šesterostrukih svjetskih prvaka, četiri puta europskih i triput olimpijskih prvaka? Francuska je sinonim za uspjeh i majstorstvo na rukometnom terenu. Generacije su u nama izazivale strahopoštovanje. Od Jacksona Richardsona, rekordera po broju nastupa za Francusku, čiji sin Melvyn sada nosi dres Tricolora, pa preko Dinarta, Narcissea, Abaloa, Karabatića, braće Gille, od kojih je ovaj mlađi, Guillaueme, danas izbornik reprezentacije. Nema više ni Omeyera. Srećom. Zato su tu nove generacije Les Bleus. Sjajni šuter Dika Mem, pa Remili, već spomenuti Richardson, ako im stane šut, guraju na crtu za Fabregasa i mlađeg Karabatića, za jurnjavu u kontri tu su Nahi i Konkoud, a u obrani trebat će pronaći rupu pokraj svojevrsnog Dinartova nasljednika Karla Konana. Nema više Omeyera, nema ni Gerarda, ali tu je Remi Desbonnet, vratar Montpelliera, u kojem je stasao najveći broj legendi francuskog rukometa. Kako onda protiv tih Francuza? Može li ih uopće Sigurdsson nečim iznenaditi?
- Sigurno vam neću otkrivati taktičke stvari. Vidjet ćete - zakopčan je ostao Sigurdsson, koji se također prisjetio finala Hrvatska - Francuska 2009. godine. U to vrijeme on je bio izbornik Austrije, s prvim trenerskim angažmanom u Njemačkoj, u Fuchse Berlinu.
- Ne sjećam se možda svakog trenutka i svake akcije, ali sjećam se toga spektakla. To je tradicionalni rivalitet. Jedva čekam.
Sigurdsson ipak nije mogao ostati hladan na jedno. Navijače i potporu kakvu ima njegova momčad.
- Navijači u Areni su pogurali momčad. Stvarno su čudo, a moji igrači nisu odustali. Napravili su svojevrsno čudo. Čuda se događaju. Nekada je i Bog s tobom - poručio je Sigurdsson.
Netko je otkio kako Sigurdsson svira gitaru. Je li ju možda ponio u Hrvatsku? Hoće li možda zasvirati uđe li Hrvatska u finale?
- Ne nisam ponio gitaru, ali obožavam glazbu.
Kao što uči "Lijepu našu" tako će mu, vjerujemo, brzo ući u uho i naše hrvatske domoljubne pjesme. Jer kao što je Zvonimir Srna opisao tajnu uspjeha:
- Nema neke posebne formule. Uđeš u dvoranu, pustiš naše domoljubne pjesme, pogledamo jedan drugog, pogledaš tribine i što možeš onda? Ne možeš a da ne pogineš u takvoj utakmici.
Neka tako bude i večeras protiv Francuske. "Ostani tu".