Bio je to gotovo spontan doček. Jer još u ranim popodnevnim satima u GD Osijek Žito nisu imali nikakav scenarij s radnim naslovom "Doček Ilije Kovtuna". A znali su svi da nešto moraju. Zahvaliti se čovjeku koji je u GD Osijek donio prvu medalju sa svjetskog prvenstva. U Klub i gimnastičko društvo, najstarije u Hrvatskoj, koje je prošle godine proslavilo 160 godina postojanja.

Inicijativa je o dočeku Illie Kovtuna krenula je od roditelja i djece koji treniraju u Sokolu. Naravno, objeručke je prihvaćena od svih djelatnika u klubu. Naravno, držalo se sve u tajnosti. Trebalo je to biti iznenađenje za Illiu Kovtuna. Premda će kasnije i sam gimnastičar priznati da je nešto naslutio. Nešto prije 20 sati na vratima osječkog Sokol centra u Ulici kralja Zvonimira uz sam Park Petra Krešimira IV, pojavio se Marko Pipunić. Predsjednik i glavni sponzor, čovjek bez kojeg ne bi bilo ni sadašnjeg izgleda Sokol centra, a vjerojatno ni medalje koja je nešto poslije 20 sati stigla u Osijek. Pristizali su i izvršni dopredsjednik kluba i glavni klupski trener Vladimir Mađarević, njegov dugogodišnji suradnik i klupski trener Boris Čulin, nekadašnji hrvatski reprezentativci, a danas u različitim ulogama Robert Seligman i Tomislav Marković. Stigli su i tamburaši. Konačno ih je i Illia dočekao.

GOJKO MITIĆ

Najavljivao ih je još nakon što je u Zagrebu postao dvostruki europski prvak. Nešto iza 20 sati pojavio se Kovtun. U pratnji svoje trenerice Iryne Gorbacheve i njezinog supruga, također trenera Stephana. Ulicom su se upalile baklje, aktivirale su se konfeti, tamburaši su prvo zasvirali Inati se Slavonijo, a potom i Thompsonove "Gene kamene" i "Lijepa li si". Načuli smo da Illia voli Thompsona!

- Nemojte samo da vam pjevam. Previše je ljudi oko mene, rekao je Kovtun nakon što je izašao iz automobila okružen brojnom djecom među kojima vjerujemo da će netko od njih jednoga dana donositi medalje u Osijek. Kao što su to prije Illije činili Robi, Tomi, Aurel...U ime kluba dakako Illiji je čestitao Marko Pipunić, koji je već imao pripremljeno cvijeće za njegovu trenericu Irynu. Ponovno su joj potekle suze kao i dan ranije nakon što je njezin najbolji učenik odradio nastup u finalu na ručama na Svjetskom prvenstvu u Rotterdamu i nakon što je službeno proglašeno da je osvojena srebrna medalja. Koja je ubrzo završila oko Pipunićevog vrata. Ipak je to prva medalja sa Svjetskog prvenstva koja je stigla u GD Osijek Žito. Posebno emotivan trenutak bio je kada je Illja završio u zagrljaju kako je rekao teta koje rade u klubu i kojima je posebno zahvalio nakon što je u nedjelju osvojio srebrnu medalju. Cijelo vrijeme Illiji nije silazio osmijeh s lica. Spremno je pozirao svim djevojčicama i dječacima koji su ga došli pozdraviti.

GOJKO MITIĆ

- Drago mi je da su me dočekali. Nisam baš očekvao, ali nije me iznenadilo. Znam kako ljudi tu žive i kako se vesele. Ovdje sam 4,5 godine. Drago mi je da sam u ovom gradu gdje žive dobri ljudi. Kažu mi da sam postao pravi osječki lega, pričao je Kovtun, koji je ranije prepričavao kako mu je Osijek zajedno s hrvatskim olimpijcima organizirao doček i kada se vratio u grad s osvojenom srebrnom medaljom na Olimpijskim igrama, ali tada za ukrajinsku reprezentaciju. Ovo je bila proslava i dočeka priređen svjetskom srebru osvojenom od jednog hrvatskog gimnastičkog reprezentativca.

Kažu mala zemlja za velike proslave. Ovo je bilo malo, ali vrlo lijepo slavlje. Prilično intimno okružje jer Illia je želio svima koji su došli osobno zahvaliti, stisniti im ruke. Jedan njemu vrlo dragi mezimac čekao ga je kod kuće.

- Jedva čekam doći kući vidjeti i poigrati se sa mojim psom.

Upitali smo ga koliko si je nakon ovoga svega dao odmora?

- Vrlo malo. Krećemo vrlo brzo. Sljedeće godine lovimo "licencu" za Olimpijske igre. U planu su Svjetski kupovi.

Jedan poseban Svjetski kup u travnju sljedeće godine. Prilika da Osječani vide svoga legu i na gimnastičkom podiju.