Svake Olimpijske igre nude svoje heroje. One koji su se upisali u sportsku povijest i koji će zbog svojih ostvarenja (p)ostati besmrtni.

Takav status imat će svaki olimpijski prvak, ali nećemo zapamtiti baš sve prvake. Velik je i broj onih sportaša koji se nisu “popeli na Olimp”, a ipak ćemo zbog različitih razloga po njima pamtiti Olimpijske igre. Tako i ove u Parizu 2024. Svake Olimpijske igre donosile su i kontroverze, rasprave. Nije ih nedostajalo ni tijekom 16 dana pariših Igara. Donijele su heroje, pobjednike, ali i tragičare, koji često svoj nastup završavaju u suzama. Pokušat ćemo stoga nabrojiti ljude i trenutke po kojima ćemo pamtiti Olimpijske igre koje su u nedjelju službeno zatvorene.

Posljednja večera na otvorenju

Otvorenje Olimpijskih igara zamišljeno je da se, za razliku od prethodnih Igara, održi izvan stadiona, uz rijeku Seinu, kojom će u brodovima ploviti predstavnici država sudionica. Nažalost, kiša je pokvarila kompletan ugođaj. Ono što je definitivno pokvarilo cijelu priredbu pokušaj je provokacije zanotan u celofan umjetničke slobode. Danima smo umjesto, na primjer, o sjajnom nastupu Celine Dion čitali o sceni, organizatori će reći, prikazu, grčkog boga Dioniza, koji je mnoge asocirao na parodiju Posljednje večere, zbog čega su se kršćani diljem svijeta našli uvrijeđeni. Organizatori su se ispričali kršćanskom svijetu, a umjetnički direktor svečanosti Thomas Jolly i nakon “skandala” tvrdio je kako nije namjeravao biti subverzivan, ismijavati i šokirati, već da mu je cilj bio isticati različitost i njezino uključivanje u društvo. Inače, osoba koja je, prema mnogima, glumila u sceni Isusa Krista, Barbara Butch, poznata je, između ostaloga, po promoviranju debljine. Promoviranje debljine na sportskom natjecanju? Dobri djeda Toni bi rekao: “Vježbaj, pi... ti materina!”

Mala Simone postala velika

Je li konačno gimnastika dobila veliku zvijezdu, netko tko će postati sinonim za taj sport? Simone Biles privlačila je golemu pozornost tijekom gimnastičkih natjecanja. Zbog svojih izvedbi, sjajnih nastupa, ali i zbog toga što je na prošlim Olimpijskim igrama u Tokiju odustala zbog određenih psihičkih problema. Vratila se u Parizu, izazvala burne reakcije u Bercyju. U Parizu je osvojila tri zlata, padom na parteru pokazala da nije ni ona savršena. Simone Biles je zajedno s tri pariška osvojila ukupno sedam zlata, odnosno deset olimpijskih medalja. Već sada je mnogi nazivaju najvećom ili, kako to Amerikanci znaju reći - GOAT. Hoće li nakon Los Angelesa postati i najuspješnija olimpijka?

Đoković je osvojio SVE

Traju rasprave tko je GOAT u tenisu. Za jedne Roger Federer, za druge Rafael Nadal, kojem je kao četrnaestorostrukom osvajaču Roland Garrosa pripala čast među posljednjima nositi olimpijski plamen zajedno sa Serenom Williams, Nadiom Comaneci i Carlom Lewisom. Premda nije baš omiljen od većine publike, naziv GOAT može s pravom ponijeti i Novak Đoković. Ono što je nepobitno jest da je Srbin najtrofejniji tenisač svih vremena s 24 Grand Slam naslova, a naslov olimpijskog prvaka u Parizu samo pojačava argumentaciju da je i najveći tenisač svih vremena. Đokoviću je na tom putu stajao i Rafael Nadal, a pobjedom u finalu nad nadolazećom zvijezdom Carlosom Alcarazom osvojio je SVE, što bi rekao jedan od viralnih junaka na YouTubeu iz Đokovićeve zemlje.

Leteći Šveđanin

Svaka čast svima, neki su zaslužili da ih se posebno istakne, ali status najvećeg atletičara Olimpijskih igara u Parizu zaslužio je Armand “Mondo” Duplantis. Švedski skakač s motkom na Stade de Franceu je iz trećeg pokušaja preskočio 6,25 metara, što je već deveti put da je srušio najbolji rezultat svijeta u toj disciplini. Sa Sergejom Bubkom jedina mu je sličnost što vlastite svjetske rekorde ruši s lakoćom, “centimetar po centimetar”, no, kao i u slučaju Simone Biles, “Mondo” je nakon Pariza definitivno sinonim za skok s motkom. Veći i od Bubke.

Novi heroji sprinta

Amerikanac Noah Lyles naslovu svjetskog prvaka dodao je naslov olimpijskog prvaka, a za to mu je trebala “pomoć VAR-a”. Fotofiniš je, naime, otkrio da je za pet tisućinki sekunde bio brži od Kishanea Tompsona s Jamajke. Lyles zato nije došao do zlata na dvostruko dužoj dionici. Brži od njega na 200 metara bio je Letsile Tebogo, zbog čega su u njegovoj državi Bocvani proglasili državni praznik. Zlato u ženskom sprintu otišlo je u zemlju sa samo 180 tisuća stanovnika. Julian Alfred sa Santa Lucije slavila je na 100 metara ispred velike favoritkinje Amerikanke i svjetske prvakinje ShaCarri Richardson. Nije Santa Lucia najmanja država koja ima olimpijsku prvakinju. Thea Lafond postala je olimpijska prvakinja u troskoku, a njezina zemlja Dominika ima samo 72 tisuće stanovnika.

Kraljica prepona

Utrka na 400 metara s preponama za atletičarke bila je najavljivana kao utrka najbržih žena svih vremena. Nakon dvije godine stazu do stazu trčale su Nizozemka Femke Bol, koja je prije toga praktično sama odvela do zlata svoju zemlju u štafeti 4x400 metara, te Amerikanka i aktualna svjetska rekorderka u toj disciplini Sydney McLaughlin-Levrone. Bile su rame uz rame u trenutku kada se ušlo u posljednji zavoj. Tada je preostala samo jedna. McLaughlin-Levrone srušila je vlastiti svjetski rekord, koji sada iznosi 50,37 sekundi, što je dvije sekunde i 77 stotinki sporije od dugogodišnjeg svjetskog rekorda Marite Koch istrčanog prije 39 godina.

Za Marchanda četiri puta Marseljeza

Francuska je na Olimpijskim igrama kojima je bila domaćin osvojila 64 medalje, od čega 16 zlata, a čak četiri puta Marseljeza se svirala u čast plivača Leona Marchanda. Osvajao je zlata na 200 metara leptir, 200 metara mješovito, 200 prsno i 400 metara mješovito, a svemu je pridodao broncu kao član francuske štafete 4x100 mješovito. Zajedno s Amerikankom Torri Huske imao je najviše osvojenih medalja na plivalištu u Parizu, ali je Marchand bio uspješniji jer je Huske osvojila tri zlata i dva srebra. Marchand je čak izazvao kašnjenje jednoga drugoga natjecanja. Skupina navijača tijekom atletskog natjecanja na Stade de Franceu zatražila je od njega da se izravno uključi i obrati im se preko svoga pametnog telefona. Na stazi su zbunjeni destetobojci izbezumljeno čekali na početak svoje utrke na 400 metara. Marcand je dobio status zvijezde tijekom zatvaranja Igara.

Teddy Bear Riner

Zato je Teddy Bear Riner opravdao čast koja mu je dodijeljena, da zajedno s nekadašnjom atletičarkom Marie Jose Perec upali olimpijski plamen. Francuski je džudaš u kategoriji iznad 100 kilograma treći put u povijesti postao olimpijski prvak pojedinačno, a ima i dva ekipna zlata. Uz čak 11 naslova svjetskog prvaka taj 35-godišnjak s Guadalupea, odakle su brojni veliki francuski sportaši, poput Marie Jose Perec ili rukometaša Didiera Dinarta, tenisača Gaela Monfilsa ili nama omrznutog nogometaša Liliana Thurama, definitivno zaslužuje naslov GOAT-a među judokama.

Karabatić otišao bez medalje, Hansen sa zlatom

U Parizu, točnije, na stadionu Pierre Mauroy u Lilleu, gdje su se igrale završnice rukometnih turnira, okončane su dvije velike rukometne karijere. Jedna potvrđena zlatnom olimpijskom medaljom, a druga ovaj put bez medalje, premda ih u kolekciji otprije ima već tri. Francuska rukometna reprezentacija cijeli turnir djelovala je neuvjerljivo. Provukla se kroz skupinu, no u četvrtfinalu zaustavili su ju Nijemci, koji su na taj način umirovili Nikolu Karabatića, jednog od najvećih i najtrofejnijih rukometaša svih vremena. Nijemci su poslije u finalu poraženi od Danske s čak 39:26. Danci su postali prvi olimpijski prvaci koji su nakon Hrvatske 2004. godine pobijedili u svim utakmicama. Za razliku od Karabatića, jedan također veliki rukometaš svoju je karijeru okončao, ali sa zlatom oko vrata. Mikel Hansen sišao je s pobjedničkog postolja otišavši zauvijek iz rukometa.

Dream Team više nije noćna mora

Američka košarkaška reprezentacija još jednom je postala olimpijski prvak. LeBron James, Stephena Curry, Kevin Durant, Joel Embiid i ostali pripadnici ne znamo kojeg po redu Dream Teama šepurili su se na pobjedničkom postolju, ali je nakon Pariza postalo jasno da Ameri sve teže dolaze do zlata u košarci. U finalu su svladali domaćine Francuze 98:87 zahvaljujući raspoloženom Curryju, koji je u posljednje dvije minute ubacio četiri trice. Još teže Amerikancima je bilo u polufinalu, u kojem su pobijedili Srbiju 95:91, prije toga naoknadivši zaostatak od čak 17 razlike. Srbima je za utjehu ostala bronca, ali i litre i litre rakije i ostaloga alkohola, kojim su se Jokić i društvo očito počastili i prije same dodjele medalja.

Stare jarce nemojte otpisati

Kakva je to bila utrka! Malo tko je vjerovao kako pobjednici iz Rija de Janeira i Tokija, braća Valent i Martin Sinković, mogu doći do trećeg olimpijskog zlata. Šokiran je bio i komentator Eurosporta. Kada je vidio završnicu, vikao je kako će Hrvati osvojiti srebro ne primjećujući kako hrvatska veslačka braća u “dvojcu bez” sustižu i britanski dvojac, Olivera Wynee-Griffitha i Toma Georga. “Britanci će izgubiti! Neeee!!!” urlao je šokirani komentator. Osvajanjem trećeg olimpijskog zlata uz jedno srebro osvojeno u četvercu Sinkovići su se još više približili legendarnom britanskom veslaču Steveu Redgraveu, koji je u dvojcima i četvercima osvojio pet olimpijskih zlata i jednu broncu. “Nikad nemojte otpisati stare jarce”, poručili su Sinkovići nakon nezaboravne utrke, najavivši napad na zlato i na sljedećim Olimpijskim igrama, u Los Angelesu.

Noćni triler RolanDonne

Donna Vekić podsjetila nas je na trenutke s kraja devedesetih i početka 2000-ih, kada smo zbog tenisa (Gorana Ivaniševića) kidali živce, razbijali po kući, a na kraju se često i veselili. Nakon što je nespretno izgubila u polufinalu Wimbledona, malo je tko davao izglede 28-godišnjoj Osječanki da će na terenima Roland Garrosa doći do olimpijske medalje. Činilo se to realnijim u nekakvoj miks-kombinaciji. No WimbleDonna postala je i RolanDonna. Na terenima Roland Garrosa prvo je pobijedila Talijanku Bronzeti, potom Kanađanku Andreescu, a stvar je postala vrlo ozbiljna trijumfom u trećem kolu nad drugoplasiranom na WTA listi, Amerikankom Coco Gauff, nakon čega je otkazala nastup u mješovitim parovima s Pavićem. Kao da je pretpostavila kakav je meč očekuje u četvrtfinalu protiv Ukrajinke Marte Kostyuk. Teško je sve opisati što se događalo u tom meču. Donna je dobila prvi set, povela 2:0 u drugom, a onda je Ukrajinka nanizala sedam gemova. Dvaput je Donna imala gem u kojem je servirala za pobjedu, ni jedan nije iskoristila i otišlo je sve u tie-break. U kojem je Kostyuk imala vodstvo od 4:0 i 5:2. Donna se nije predala. Ponoć je već prošla, a Osječanka je nakon gotovo tri sata igre došla do pobjede. Trileri kakvog se ne bi ni Ivanišević postidio. Zato smo u polufinalu doživjeli lagani zen, jer je Donna lagano svladala Slovakinju Schmiedlovu sa 6:4, 6:0, no u finalu bolja ovaj put bila je Kineskinja Zheng. Srebro za našu Donnu.

Pobijedila u drugom stanju

Egipatska mačevalka Nada Hafez zaustavljena je u disciplini sablja u osmini finala. Prije toga u šesnaestini finala svladala je Amerikanku Tartakowsky, a nakon nastupa je otkrila kako je u sedmom mjesecu trudnoće. Na podiju se tako prvi put valjda u povijesti natjecalo troje natjecatelja istovremeno!

Ipak je žensko

Za nekadašnju južnoafričku atletičarku Caster Semenya jedan je srpski novinar dao duhoviti naslov: “Jesi ti seka ili bata”. Neke stvari čine se ponekad tako jednostavnima, no u slučaju Alžirke Imane Khelif i Tajvanke Lin Yu-ting trebalo je vremena otkriti jesu li uopće muško ili žensko. Međunarodna boksačka federacija suspendirala ih je s jednoga od prethodnih natjecanja pod sumnjom da su muškoga spola, dugo ne otkrivajući uopće rezultate testova. Međunarodni olimpijski odbor u skladu sa svojom argumentacijom, a suprotno IBA-i, s kojom je otprije u ratu, dopustio je nastup boksačicama, što je izazvalo velike reakcije javnosti, tvrdeći da je MOO tim činom “legalizirao nasilje nad ženama”. Poslije se potvrdilo i izvodom iz matice rođenih da su obje boksačice rođene kao žene. Radi se o osobama s poremećajem kromosoma. Rekli bismo narodski, “muškaračama”, što nije baš takva rijetkost u svijetu. Uostalom, zar bi u konzervativnom i muslimanskom Alžiru dopustili bilo što transrodnima, binarnima ili nekome sličnom. Khelif je na kraju postala olimpijska prvakinja, a o ovom pitanju, čini nam se, tek slijede ozbiljne rasprave.

Turčin Dikec kao John Travolta

Yusuh Dikec, nekadašnji časnik turske vojske, osvojio je srebrnu medalju ekipno u disciplini 10 metara zračnim pištoljom zajedno s kolegicom Sevvalom Ilaydom Tarhanom. Dikec je pažnju privukao što je nastupio bez ikakve dodatne opreme koju inače nose strijelci - u običnoj bijeloj pamučnoj majici, s naočalama i čepićima za uši. Nije samo to razlog zbog čega je postao viralan, netko koga se u vrijeme Igara najčešće dijelilo na društvenim mrežama. Dikec je imao opušten stav, pucajući s drugom rukom u stražnjem džepu. Usporedili su ga s Johnom Travoltom i Samuelom L. Jacksonom iz Pulp Fictiona, a njegov stav mnogi su sportaši na Igrama iskoristili kao način proslave. Jedan od njih bio je i svjetski rekorder u skoku s motkom Armand Duplantis.

Californication 2028.

Tom Cruise je u “nemogućoj misiji” prenio olimpijsku zastavu tijekom zatvaranja Igara iz Pariza u Los Angeles. Tamo su na poznatoj plaži Venice Red Hot Chilli Peppersi zasvirali svoj veliki hit Californication. Za četiri godine Olimpijske igre su u Los Angelesu. Četiri godine mnogi će sportaši “sanjati Kalifornikaciju”. Neki će i doživjeti svoje snove. Bit će to Kalifornikacija! n