FIFA ima novca, ali nikada joj nije dosta
Iza blještave fasade krije se trulež koja ugrožava nogomet
Bio je to turnir u kojem je puno toga bilo važnije od same igre, što ne nudi optimističan pogled u budućnost
Pao je zastor na 23. Svjetsko prvenstvo u nogometu, koje je po mnogo čemu bilo rekordno, ali će ostati i zapamćeno po određenim kontroverzama, nezadovoljstvu i sve široj upotrebi tehnologije.
Pravi nogometni zaljubljenici ostat će velikim dijelom razočarani jer je ovaj World Cup posve probio granice igre koju smo nekad nazivali "najvažnijom sporednom stvari na svijetu". Sam nogomet je u toj cijeloj šaradi doista postao sporedan jer glavne uloge više nisu namijenjene reprezentacijama i njihovim igračkim zvijezdama, već su u prvi plan dospjele priče o novcu, suđenju, tehnologiji i politici. Fasada je blještava, no iza nje se može nazrijeti sve veća pohlepa, trulež i interesi koji ozbiljno prijete svim vrijednostima zbog kojih je nogomet stekao globalnu popularnost.
1 Veliki biznis
Nakon završetka turnira FIFA i domaćini su zbrajali milijarde dolara profita, i to će ostati glavni "trade mark" ovog SP-a. O nogometu, taktikama i igračima pričalo se valjda najmanje u povijesti. Sve drugo bilo je važnije. Nije to nikakva senzacija jer odavno živimo u svijetu pohlepe u kojem "novac pokreće sve". Osim toga, što se drugo moglo i očekivati kada je u centru priče bio SAD. Kanada i Meksiko bili su tek "slijepi putnici" u glamuru koji uvijek traži hedonistički američki sustav. Nogomet se još jednom savio pod pritiskom milijardi dolara, još jednom je i preživio jer, bez obzira na to što su se mnogi sudionici žalili na razno-razne nedostatke, velika većina će ih utihnuti kada savezi koji su sudjelovali na SP-u budu zavirili na svoje račune nakon što im "sjedne" FIFA-ina uplata za sudjelovanje i ostvarene rezultate. Tada više neće važne biti ni preskupe ulaznice ni sudačke pogreške ili priče o favoriziranju nacija koje FIFA smatra važnima. Nogomet je na tom polju doživio poraz, ali koga briga. FIFA je pobijedila. Nažalost...
2 Trump i Infantino
Prvenstvo su, nažalost, obilježila dva predsjednika. Donald Trump, predsjednik SAD-a, i Gianni Infantino, predsjednik FIFA-e, koji se prema Trumpu odnosio kao "mali od palube". Već od ždrijeba Infantino je išao niz dlaku Trumpu kada mu je licemjerno dodijelio nagradu za mir, a kada je krenulo prvenstvo, saznali smo kako nogomet više ne ruši granice. Somalskom sucu Omaru Abdulkadiru Artanu imigracijska služba SAD-a uskratila je ulazak u zemlju premda je imao važeću vizu. FIFA je taj problem riješila novcem. Tragično je bilo i ponašanje prema reprezentaciji Irana, koja nije imala isti tretman. Iranci su boravili u Meksiku, a na tlu SAD-a su mogli provesti najviše 24 sata, s tim da dijelu dužnosnika reprezentacije uopće nije bio dopušten ulazak u SAD. S određenim problemima susretale su se i reprezentacije Gane i Konga. Sve su to dokazi kako politika ima itekako jak utjecaj na FIFA-u, iako bi SP trebao biti lišen takvih stvari. Ipak, vrhunac lakrdije bilo je poništavanje crvenog kartona reprezentativcu SAD-a Folarinu Balogunu na intervenciju samog Donalda Trumpa. FIFA je taj slučaj riješila izricanjem "uvjetne kazne", pa je Balogun stekao pravo nastupa u susretu 1/16 finala protiv Belgije, što je izazvalo zgražanje nogometnog svijeta. No odluka je ostala na snazi.
3 Hrvatska
Hrvatska je na SP stigla s ambicijom prolaska skupine. To smo i ostvarili, a kako je turnir odmicao, igrali smo sve bolje. Zaustavljeni smo u prvoj eliminacijskoj utakmici protiv Portugala, iza koje su se vukli određeni repovi. Iako je Hrvatska odigrala odlično drugo poluvrijeme, ostala je žrtvom zloupotrebe tehnologije jer je protiv nje dosuđen vrlo dvojben kazneni udarac na intervenciju VAR sobe, a nepriznavanje Gvardiolova pogotka za izjednačenje duboko u sudačkoj nadoknadi zbog fantomskog dodira lopte s Matanovićevom kosom koji nije bio vidljiv golim okom već tek s pomoću nekakvih senzora ostao je možda jedan od najkontroverznijih trenutaka cijelog turnira. Mnoge velike nekadašnje igračke zvijezde takvu su odluku nazvale apsurdnom i nenogometnom, ali i u tom slučaju FIFA je samo pokazala mišiće jer je bez pogovora branila postupak sudačke ekipe. Otišli smo razočarani kući prije svega jer je ostao dojam kako smo bili zreli za više, iako bi nam eventualni daljnji put po SP-u bio posut trnjem. No tko zna što bi se dogodilo da smo dobili priliku igrati te produžetke protiv Portugala. I još nešto. Naši su reprezentativci dostojanstveno podnijeli tu nepravdu. Baš nas zanima kako bi se u tom slučaju ponašala, recimo, momčad Argentine...
4 Španjolska
Furija je drugi put postala svjetski prvak. Do titule je došla bez ijedne jedine mrlje, i to je najbolja stvar koja se mogla dogoditi turniru. Španjolci su jednostavno imali sve. Primili su samo jedan pogodak, dominirali su u svim susretima koje su igrali, makar ponekad nisu djelovali uvjerljivo. No naslov je otišao u prave ruke, u to nema baš nikakve dvojbe. Ostat će zapamćena lekcija iz "obaveznih likova" koju su održali Francuzima u polufinalu. Posve su obuzdali čudesnu "vatrenu moć" Tricolora, taktički su Španjolci odigrali savršenu utakmicu u susretu koji je s razlogom proglašen "finalom prije finala". To više nakon svega što se događalo u finalu u kojem su Argentinci ponašanjem za vrijeme i nakon susreta zgrozili nogometni i ini svijet. Španjolci su se pokazali kao sjajna reprezentacija koja je prepuna zvijezda koje igraju jedna za drugu, a iznad svega pokazali su se kao vrhunski sportaši jer nisu nasjeli na nasilničko ponašanje Argentinaca.
5 Suci
Kasta koja je posve nezasluženo već duže vrijeme u prvom planu. Zapravo, suci kao suci nisu krivi za sve što se događa jer se nalaze pod enormnim pritiskom onih koji donose odluke, kroje i izmišljaju nova pravila. Nije im se uopće lako snaći u tom džumbusu, a uz sve to ide i strašan pritisak samog Svjetskog prvenstva. Nikako neće biti dobro ako se ne pronađe određeni balans u tim odnosima, točnije ako će suci postati tek "sluge" tehnologije i odluke uglavnom donositi isključivo po tim mjerilima. Nogometu treba sudac-čovjek upravo zbog toga što griješi, potrebne su njegove odluke, a ne pretjerano oslanjanje na VAR sobu. Možemo samo zaključiti kako su se suci totalno pogubili u toj džungli stalnih promjena i tumačenja pravila.
6 Tehnologija
Rasprave o tehnologiji u nogometu nikada neće stati. Trebala bi biti dobrodošla, ali njezina upotreba morala bi biti mnogo jasnija i jednostavnija. VAR protokoli trebaju dorade, treba razmotriti i ulogu tih čipova koji u loptu nisu stavljeni kako bi detektirali dodir s kosom. Predaleko je to sve otišlo. Nogomet treba humanizirati, odnosno pojačati važnost uloge i odluke koju sudac donese na terenu, a tehnologija bi se trebala koristiti samo u slučajevima jasne i evidentne pogreške. Nažalost, to je sve manje slučaj, a sve češće smo svjedoci prevelikog oslanjanja sudaca na tehnologiju, što dovodi do toga da sve rjeđe sude ono što vide.
7 Format i debitanti
Prvi je put na SP-u sudjelovalo 48 reprezentacija. Povećanje broja sudionika dalo je priliku za plasman nekim novim reprezentacijama. Tako su Jordan, Curacao, Zelenortski Otoci i Uzbekistan prvi put zaigrali na World Cupu. U drugi krug prošli su samo Zelenortski Otoci, koji se mogu pohvaliti kako u 90 minuta nisu izgubili od finalista Španjolske i Argentine. Rasprave o potrebi povećanja broja sudionika nastavit će se i nakon turnira.
8 Oproštaj velikana
Ovaj će SP ostati zapamćen i po vjerojatno posljednjem pojavljivanju nekih globalnih nogometnih zvijezda na turniru. Lionel Messi, Cristiano Ronaldo, Luka Modrić i Mouhamed Salah vjerojatno su otplesali svoj posljednji ples na World Cupu. U biti Salah bi se možda mogao pojaviti za četiri godine jer mu je sada 34 ako Egipat izbori plasman, no velika trojka Messi, Ronaldo i Modrić već je u godinama u kojima bi njihov nastup na SP-u 2030. bio doista senzacionalna stvar.
9 Rekordi
Oboreni su mnogi rekordi tijekom prvenstva. Novčana zarada je, naravno, na prvom mjestu, odigrano je najviše utakmica, postignuto je najviše pogodaka, zabilježena je najveća gledanost, a srušeni su i mnogi osobni rekordi. Ništa čudno s obzirom na format s povećanim brojem reprezentacija, ali i s činjenicom da su Messi, Ronaldo i Modrić na SP stigli na pragu petog desetljeća života, što je ranije bila prava rijetkost kada su megazvijezde u pitanju.
10 Budućnost
Budućnost World Cupa može se promatrati iz dva kuta. Jedan je FIFA-in koji je naglašeno optimističan, a drugi je onaj nogometnih zaljubljenika. Infantino ima svakakve planove, od povećanja broja sudionika na 64 pa do toga da se turnir igra svake dvije godine jer zov još češćeg zgrtanja milijardi "nečega" za njega je neodoljiv. Iz perspektive romantičara to je čista katastrofa za nogomet, ali tko njih pita. Emocija je apsolutno sekundarna stvar, i to se vjerojatno neće promijeniti. Ostaje vidjeti može li razum u ovom slučaju pobijediti novac. Izgledi su mali, ali čuda se događaju, zar ne?
Uglavnom, gotovo je. Spadamo među nogometne romantičare, koji će reći - i neka je gotovo jer u budućnosti bismo voljeli kada bi svjetska prvenstva bila mnogo više - nogometna.
