Hrvatska nogometna reprezentacija uspješno je završila grupnu fazu Svjetskog prvenstva u SAD-u, Kanadi i Meksiku. Nakon priličnih turbulencija na kraju smo osvojili drugo mjesto u svojoj L skupini, koja je bila jedna od najjačih u prvom krugu natjecanja.

U biti, tako su se ispunile projekcije koje su rađene uoči turnira, no Hrvatska je do tog drugog mjesta došla uz priličan napor, ali i sa spoznajom kako se malo-pomalo diže u formi kako prvenstvo odmiče. Onaj minimalni cilj, plasman u nokaut-fazu je ispunjen, ali kada se pogleda što nas čeka u nastavku SP-a, nemamo baš previše razloga trljati ruke. Već na prvoj prepreci, u 1/16 finala iznimno zahtjevan posao - Portugal. Reprezentacija koja spada u red nama najneugodnijih suparnika jer smo je dosad u deset međusobnih susreta uspjeli pobijediti samo jednom. Teško se nosimo s njima jer poput nas vole imati posjed lopte na svojoj strani, a daleko su ispred nas po brzinskim sposobnostima. Istina, na ovom SP-u Portugalci nisu baš nešto briljirali. Čak su kiksali protiv Konga u prvom nastupu (1:1), ali ipak su skupinu završili bez poraza. Naš izbornik Zlatko Dalić itekako će imati o čemu razmišljati u ovih nekoliko dana, koliko je ostalo do ogleda u Torontu (igra se u 1 sat poslije ponoći s četvrtka na petak, nap. a.). Od tih deset prethodnih okršaja šest ih je imalo natjecateljski karakter, a ni u jednom od tih susreta nismo uspjeli svladati Portugalce. To nam je pošlo za nogom u jednoj od četiri prijateljske utakmice, i to ne tako davno. Uoči Eura 2024. u Njemačkoj igrali smo u Lisabonu prijateljski susret u kojem smo slavili s 2:1, nakon kojeg smo s puno optimizma otišli u Njemačku, no tamo smo doživjeli krah jer nismo uspjeli proći skupinu. Prvi put smo se s Portugalom sreli na Euru 1996. u Engleskoj. Bio je to susret 3. kola grupne faze koji Hrvatskoj nije u natjecateljskom smislu značio ništa. Prije te utakmice već smo ostvarili dvije pobjede (Turska i Danska), izborili plasman u četvrtfinale, pa je izbornik Miroslav Blažević izveo u najvećem dijelu pričuvnu garnituru, koja je doživjela visok poraz (3:0). Iako nije imala utjecaja na plasman, ta utakmica pokvarila je raspoloženje nakon uvjerljivog starta, a izbornik Blažević je došao na udar kritike zbog odmaranja najjačih aduta. Legenda kaže kako se tog dana u Nottinghamu rodilo "Ćirino prokletstvo". U sljedećih 20 godina sastali smo se samo dvaput, i to u prijateljskim susretima koje smo izgubili. Onda je došla utakmica koja nas i danas boli. Euro 2016. u Francuskoj. Susret osmine finala igran u Lensu. Hrvatska je skupinu prošla kao prva, a Portugal se doslovce provukao kroz ušicu igle kao trećeplasirani. Hrvatska je dominirala tim susretom, Portugalci su pokušali odsjeći Luku Modrića, u čemu su u najvećem dijelu uspjeli, pa nakon 90 minuta nije bilo pobjednika. Otišlo se u produžetke, mirisalo je na izvođenje jedanaesteraca, ali onda je u 117. minuti sijevnula kontra iz koje je Quaresma postigao pobjedonosni pogodak i odveo Portugal u četvrtfinale, a poslije su osvojili naslov europskog prvaka. Nekoliko trenutaka prije te kontre Vida je pucao glavom i pogodio vratnicu. Teško nam je pao taj poraz jer Hrvatska je na tom Euru izgledala sposobna napraviti veliki rezultat. Nakon tog susreta susreli smo se još šest puta. Dva su susreta bila prijateljska, a četiri smo odigrali u UEFA Ligi nacija. Portugalci su uglavnom bili uspješniji. Ako ćemo gledati povijest, "izbor" nam nije najbolji. No pustimo povijest i sve što se događalo na ovom turniru tijekom grupne faze.

Sada kreće posve novi turnir, a znate kako završava Hrvatska kada na SP-u prođe skupinu - osvoji medalju...