Za razliku od drugih utakmica u skupini na završnicama velikih natjecanja, treće su nam donosile znatno manje radosti. Zapravo, na svjetskim prvenstvima samo smo jednom pobijedili u posljednjem susretu grupne faze.

No te suhe brojke dijelom su varljive, jer nam treća utakmica nije uvijek bila i presudna. U dosadašnjih šest nastupa na mundijalima četiri puta nam je posljednji susret u skupini bio ključan za prolaz, a dvaput smo plasman u drugi krug osigurali prije 3. kola. Pitanje prolaska u eliminacijsku fazu turnira prije trećeg susreta rješavali smo u Francuskoj 1998. i u Rusiji 2018. U Francuskoj smo poraženi od Argentine (1:0) bez posljedica, a u Rusiji smo grupnu fazu završili jedini put sa svih devet osvojenih bodova, što smo ostvarili zahvalujući pobjedi nad Islandom (2:1). U one preostale četiri utakmice 3. kola grupne faze, koje su nam bile ključne za produžetak života na turniru, nismo se baš usrećili. Zapravo, samo je jedna od njih imala hepiend, a to se dogodilo na posljednjem svjetskom prvenstvu, u Katru, kada smo remizirali s Belgijom (0:0). Istina, u taj smo susret ušli s četiri boda, no poraz u njemu bio bi značio oproštaj od natjecanja. Uspjeli smo ga izbjeći, Belgiju poslati kući, a mi smo poslije otišli do brončane medalje. Preostala tri susreta nisu imala tako sretan završetak. U Japanu i Južnoj Koreji 2002. u 3. kolu nas je čekao Ekvador. Prije njega smo pobijedili Italiju, pa smo došli s tri boda i velikom vjerom u prolaz. Nije se dogodilo. Odigrali smo lošu utakmicu, u kojoj su Ekvadorci pobijedili sa 1:0, pa smo zaključili boravak na Dalekom istoku. Ništa se bolje nismo proveli ni četiri godine poslije u Njemačkoj. Iz prva dva susreta tada smo donijeli samo bod, a protiv Australije nam je trebala pobjeda za prolaz u drugi krug. Dvaput smo vodili, 1:0 i 2:1, ali nismo izdržali, tuširao nas je Harry Kewell izjednačujućim pogotkom desetak minuta prije kraja utakmice. Remi je Australce odveo dalje, a nas poslao kući. Inače, susret je ostao zapamćen i po nezapamćenom gafu glavnog suca, Engleza Grahama Polla, koji je našem braniču Josipu Šimuniću pokazao tri žuta kartona, a isključio ga je tek nakon trećeg, koji mu je dodijelio po završetku susreta. Navodno je Engleza zbunio Šimunićev australski naglasak (rođen je u Australiji, nap. a.), pa je u svoju bilježnicu prilikom drugog žutog kartona umjesto Šimunića upisao australskog braniča Craiga Moorea. Ni to nam nije pomoglo. Inače, bilo je to jedino svjetsko prvenstvo koje smo završili bez pobjede. Bolje sreće u trećoj utakmici nismo bili ni u Brazilu 2014. Čekao nas je Meksiko, a taj smo susret također dočekali s optimizmom, jer smo u 2. kolu razigravanja po skupinama razmontirali Kamerun (4:0). No Meksikanci su se pokazali prevelikim zalogajem. Nama je trebala pobjeda, a Meksiku je dovoljan bio i remi. Dugo je bilo 0:0, a onda smo "pukli" u samo deset minuta jer su nam Meksikanci u razdoblju od 72. do 82. minute zabili tri pogotka i to je bio naš kraj. U završnici je Ivan Perišić tek ublažio gotov poraz, pa smo opet spakirali kofere i morali kući.

Večeras protiv Gane opet ćemo prolaz rješavati u tom trećem susretu. Valjda ćemo uspjeti srušiti tu lošu tradiciju koja nas prati...