Već 12 godina Osječanin Tomica Đukić kapetan je momčadi u kuhinji hrvatske nogometne reprezentacije, čiji je neizostavan član. Naravno, osječki kuhar i ovaj je put uz Vatrene, a dojmove o prvih desetak dana boravka u Sjedinjenim Američkim Državama podijelio je s čitateljima Glasa Slavonije.

U SAD je stigao dan prije hrvatskih reprezentativaca i članova stručnog stožera. Niste prvi put u Americi?

- Prvi je bio proljetos, kada sam s reprezentacijom boravio u Orlandu. Kontrole ulaska u SAD sasvim su normalne, rekao bih, potpuno uobičajene za bilo koji granični prijelaz. Prije dolaska potrebno je ispuniti ESTA zahtjev, što je nužno za ulazak u SAD. Na carini vam normalno pregledaju dokumentaciju, bez ikakvih posebnih procedura. Rekao bih kako je dojam kao da u Ameriku možete putovati svaki tjedan. Iz Washingtona sam se odmah zaputio u obližnju Alexandriju, gdje je smješten kamp reprezentacije. Miran je to gradić, idealan za momčad koja će nastupiti na Svjetskom prvenstvu. Putem sam uspio izdaleka vidjeti Bijelu kuću, koja se može uočiti i s jezera pokraj Alexandrije. Nadam se da će biti prilike vidjeti je i izbliza. Inače je uobičajeno da u hotel stignem dan prije reprezentacije. Sve treba provjeriti – pregledam menije, kuhinju, blagovaonicu i prostor u kojem se poslužuju obroci, dogovorim namirnice sa šefom hotelske kuhinje te odradim kraće sastanke s ostalim osobljem. Često me pitaju putuje li s nama i hrana. Možete li zamisliti da hrana avionom ide iz Hrvatske u SAD? Svaki hotel ima svoje dobavljače i s te je strane sve dobro organizirano. Moje je da provjerim jesu li namirnice svježe i nedostaje li što, a s tim obično nema problema.

Čula se i tamburica

Dolazak hrvatskih reprezentativaca u Alexandriju izazvao je dodatno zanimanje i nakratko probudio to mirno mjesto.

- Osjetilo se uzbuđenje i među osobljem hotela, posebno ljudima koji rade u kuhinji, jer im stiže hrvatska nogometna reprezentacija. Znaju za Hrvatsku i uspjehe naših nogometaša. Naši su igrači vrlo brzo ušli u svoj uobičajeni ritam. Nakon kratkog odmora nakon puta već su odrađivali svoje svakodnevne obveze. Svi smo u svom poslu – oni na treninzima i u analizama, ja u kuhinji. Moj radni dan počinje prije sedam sati, prije doručka. Čim doručak završi, počinju pripreme za ručak, a već se razmišlja i o večeri te međuobrocima nakon popodnevnog odmora. Dan je intenzivan, detaljno isplaniran i nikako dosadan. S vremenom je sve to postala rutina. Menije koje pripremamo tijekom okupljanja reprezentacije nazvao bih pomalo dosadnima, ali u pozitivnom smislu. To su pravi sportski meniji. Pazimo na unos ugljikohidrata, prehrana je raznolika, s puno povrća i voća tijekom dana. Naravno, bude tu i jela u kojima se igrači mogu malo izguštati, ali i to je isplanirano.

Što kuhar reprezentacije radi kada ne priprema obroke reprezentativcima?

- Dan je, kao što sam rekao, potpuno ispunjen, ali pronađe se i nešto slobodnog vremena. Prošećemo, odmorimo se u sobi, podružimo se s ljudima iz Saveza, ali i s reprezentativcima. Već sam godinama svakodnevno s njima, pa smo se dobro upoznali. Pratimo i utakmice Svjetskog prvenstva. Nekad ih gledamo zajedno, nekad svatko u svojoj sobi. I ja bacim pogled, najčešće na večernje susrete.

Treninge reprezentacije prati velik broj navijača. Dolaze i ljudi hrvatskog podrijetla koji žive u tom dijelu SAD-a. Čula se i tamburica. Kao nekadašnjem dugogodišnjem članu STD-a "Pajo Kolarić", je li mu došlo da ponovno zasvira?

- Čuo sam tamburicu i vidio da su bili tamburaši, ali u to vrijeme obično nisam s reprezentativcima. Iskreno, jako dugo nisam svirao ni držao tamburicu, pa mislim da bi mi trebalo dosta vremena za zagrijavanje i hvatanje forme.

Mural usred Dallasa

Kakav je tvoj dojam o Luki Modriću?

- Tražim riječ u superlativu kojom bih ga opisao. On je takav da svima može biti primjer. Ne samo u nogometu, gdje je vrhunski profesionalac i gdje o njegovoj karijeri ne treba trošiti puno riječi, nego i u svakom poslu kojim se čovjek bavi. Navijači prepoznaju ne samo njegove nogometne nego i ljudske kvalitete. Poseban je osjećaj kada mu na stadionima plješću ne samo njegovi nego i suparnički navijači. To se ponavlja iz utakmice u utakmicu, sa stadiona na stadion. Koliko je poznat i u Americi, govori i podatak da se u blizini našeg hotela u Dallasu upravo slika veliki mural s njegovim likom. Možete li zamisliti? Mural Luke Modrića usred Dallasa.

U Dallas, gdje Hrvatsku očekuje prva utakmica, protiv Engleske, ponovno je stigao dan prije reprezentativaca.

- Doputovao sam zajedno s djelatnicom Hrvatskog nogometnog saveza Helenom Puškar i našim security managerom, Osječaninom Miroslavom Markovićem. I ovdje prolazimo istu proceduru kao u svakom tranzicijskom hotelu. Slijede provjere, razgovori s glavnim kuharom i hotelskim osobljem. Naš hotel nalazi se praktično u središtu Dallasa. To je tipičan američki grad – visoke zgrade, široke prometnice. Oko hotela se, naravno, okupljaju i hrvatski navijači, što je već postalo uobičajeno. Igrači i ostatak stožera uglavnom su već potpuno fokusirani na svoje obveze. Iako ovih dana ne nedostaje opuštene atmosfere i zafrkancije, kako se približava utakmica, sve se više osjeća ozbiljnost. Svi smo potpuno posvećeni razlogu zbog kojeg smo došli u SAD. Uoči prve utakmice na Svjetskom prvenstvu koncentracija je svih na posebno visokoj razini. Naravno, na svakoj sam utakmici, a odmah nakon završetka slijedi povratak u našu stalnu bazu u Alexandriji. U Americi nas, vjerujem, očekuje još puno posla. Nakon svih ovih godina moj posao kao kuhara reprezentacije već je pomalo prešao u rutinu, ali mi je uvijek veliko zadovoljstvo i imponira mi što sam dijelom hrvatske nogometne reprezentacije i svjedok svega ovoga. Vjerujem da ću još dugo u tome pronalaziti ogromno zadovoljstvo - zaključio je svoj američki raport “vatreni” osječki chef.