Došao je i taj dan, ili, u europskim oklonostima, večer. Hrvatska kreće u svoj sedmi pohod na svjetskim prvenstvima kao brončana s posljednjeg turnira, koji se prije četiri godine igrao u Katru. Ždrijeb nam je za start putovanja po američkom kontinentu donio težak posao - Englesku.

Svega je izrečeno i napisano u posljednjih tjedan dana, otkako je naša reprezentacija aterirala na američko tlo, ali to i nije čudno kada se igra protiv Engleske. Uvertire tih utakmica, posebno ako su ovako važne, obično se pretvaraju u određeni cirkus. Ne s naše, već s engleske strane, ali na to smo već naviknuli. Naša reprezentacija taj susret u Dallasu dočekuje mnogo mirnije od suparnika. Bez nekakvih pompoznih najava i velikih riječi. Svjesni smo koliko nas težak posao očekuje u Teksasu, ali ne treba se taj susret doživljavati kao "nemoguću misija".

Nije samo Kane

Uostalom, Hrvatska se uvijek bolje osjećala u podređenoj ulozi. Zapravo je zanimljivo nepovjerenje koje se stvara oko naše reprezentacije. Dijelom smo ga stvorili sami, a dijelom su mu pridonijela mišljenja stranih analitičara, koji nas proglašavaju "starima i nemoćnima". Pa dobro, sada je došao trenutak u kojem ćemo saznati, bar jednim dijelom, za što je spremna Hrvatska, koju je izbornik Zlatko Dalić zamislio kao mješavinu iskustva i mladosti. Nije nam to prvi takav miks na svjetskim prvenstvima, ali se nadamo kako će biti uspješniji od prethodnih. Recimo, 2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji, kada je tadašnji izbornik Mirko Jozić na Daleki istok odveo "preživjele" iz one velike generacije koja je četiri godine prije osvojila broncu u Francuskoj i novi igrački val. Tada nije ispalo dobro. No pustimo povijest. Engleska je naša sadašnjost. U danima prije susreta najviše se pričalo o kapetanu engleske Harryu Kaneu. Iza njega je sjajna klupska sezona, pa nema dvojbe kako će biti najveća napast za obrambeni blok koji pripremamo.

- Kane je imao sjajnu sezonu, no bilo bi pogrešno fokusirati se samo na njega. Engleska ima još sjajnih i vrlo talentiranih igrača, a protiv takvih suparnika jedini pravi odgovor je kvalitetna kolektivna igra. Igrače poput Kanea ne može čuvati pojedinac to moramo odraditi zajedno. No nije sve samo u obrani, trebamo razmišljati i o napadačkim opcijama - smatra Ante Budimir, napadač hrvatske reprezentacije.

Posljednjih dana sigurno su se tražile mane engleskoj reprezentaciji i način kako ih iskoristiti. Jedna od njih mogla bi biti pomalo neuobičajena za Englesku. Relativno nizak stoperski tandem Guehi-Konsa. Obojica su narasla tek malo iznad 180 centimetara, što je baš neobično, jer su Englezi u srcu obrane obično imali tornjeve od 190 i više centimetara. Tada se pričalo kako loptu treba spustiti na zemlju, jer su ondje ranjivi. Sada bi se ta priča mogla prenijeti u zrak.

- Ne bih htio ulaziti u taktiku, mislim da moramo biti dobri u oba šesnaesterca, a tih nekoliko centimetara im sigurno neće nedostajati - zaključuje Budimir.

Jasna vizija

Iako izbornik Zlatko Dalić nije puno pričao o taktičkim idejama koje sprema za susret s Engleskom. No može se naslutiti na koji će se način Hrvatska pokušati nositi s brzinom, prodornošću i snagom koju ima suparnik. Takve momčadi može se umiriti kontrolom tempa utakmice. Bilo bi jako loše ako bismo s Englezima ušli u jurnjavu i natrčavanje. Tada ne bismo imali nikakve izglede. Zato ćemo se vjerojatno okrenuti prokušanom receptu "ubij suparnika dosadom". Ili, u prijevodu, držati loptu u svom posjedu što je duže moguće.

- Imali smo određenih problema u pripremnim utakmicama u toj fazi. Primali smo pogotke iz protunapada protiv Brazila i Belgije, a Engleska ima slično brze i okomite igrače. Od svoje ideje ne odustajem, ona nam je donijela medalje s dva posljednja svjetska prvenstva. Englezi su vrlo jaki, ali moramo gledati sebe. Trebamo biti brzi i energični - kaže naš izbornik.

HINA

To će biti jedna od onih utakmica u kojoj se neće pitati samo Hrvatsku. No naša se selekcija već bezbroj puta dokazala upravo u takvim utakmicama. Gledamo kako se igra na SP-u, tempo utakmica je vrlo visok, pa se pitamo hoćemo li moći. Hoćemo, ali na svoj način, a on ne podrazumijeva jurnjavu. I zato uopće nije važno u kakvoj ćemo formaciji izići. Dva ili tri stopera ne igraju ulogu. To je utakmica za cijelu momčad, a ne za pojedince. I što ako i izgubimo? Ne treba praviti od toga dramu. Prva je utakmica, a one uvijek sa sobom nose određeni grč.

Uglavnom, iščekivanje je gotovo. Hrvatska kreće na novo uzbudljivo putovanje na svjetskim prvenstvima...