Hrvatska i Bosna i Hercegovina duboko su podijeljene zemlje u puno životnih segmenata i to je toliko očito u svakodnevnom životu bilo da se govori o, primjerice, geopolitičkim pitanjima bilo samo sportu. No kada počne nogometno prvenstvo, europsko ili svjetsko, Hrvatska se promijeni.

Tada se svi ujedine, srca kucaju kao jedno, apsolutno svi podržavaju nogometnu reprezentaciju, bili sa sjevera bili s juga, lijevi ili desni, crveni ili plavi, navijanje za hrvatske nogometaše je u krvi. U Bosni i Hercegovini toga nema, ta duboka podijeljenost još i više dolazi do izražaja upravo kada reprezentacija BiH, u bilo kojem sportu, odlazi na veliko natjecanje. Ovom prilikom to je Svjetsko nogometno prvenstvo, drugo na kojemu će Zmajevi, kako od milja zovu nogometaše BiH, nastupiti u svojoj povijesti.

Nema oprosta

Premijerni nastup imali su u Brazilu, gdje su u skupini s Argentinom, Nigerijom i Iranom pobijedili samo potonje, 3:1, i nisu se plasirali u daljnje natjecanje, a ove godine igraju protiv Kanade, Švicarske i Katara.

Ne, ne zanima baš sve u BiH nogometna reprezentacija. Zapravo, dojam je, obilazeći našu istočnu susjednu državu, da samo manji postotak ljudi želi uspjeh države u kojoj živi. Primjerice, u Banjoj Luci, u administrativnom centru Republike Srpske, ne postoji ni jedan jedini plakat, ili pak bilo što, da se sugerira kako ubrzo počinje Svjetsko prvenstvo. Ljudi su zainteresirani za gledanje, no igranje reprezentacije BiH apsolutno im ništa ne znači. Nešto niže, prema Srednjoj Bosni, gdje pretežno živi najviše Hrvata, domoljublje je usmjereno prema Hrvatskoj.

- Nikada im nećemo zaboraviti kako su slavili pobjedu Turske nad Hrvatskom na Euru 2008. godine. Zbog toga ne mislim ništa o reprezentaciji BiH - uglavnom su razmišljanja onih koji žive u tom dijelu Bosne, ali nemaju izrazite osjećaje prema njoj.

To je došlo do tolikih mjera da se, primjerice, u nekim gradovima s desetak tisuća ljudi neće gledati susreti reprezentacije na javnim gradskim površinama kada igra BiH. Jajce je suprotan primjer svemu do sada napisanom, ono će na trgu imati veliki ekran i bit će organizirano gledanje utakmica Bosne i Hercegovine, ali i Hrvatske.

Približavanjem Sarajevu, glavnom gradu BiH, stanje stvari se mijenja. Tu su sve primjećeniji automobili s obilježjima reprezentacije BiH, plavo-žute zastave, po gradovima se najavljuju utakmice, kafići su spremni, štandovi puni dresova, gdje dominira kapetan Edin Đeko i mladi, 18-godišnji, Kerim Alajbegović. Osjeća se izuzetno pozitivna atmosfera, koja nekog i zabrinjava.

Ako pobijedimo, gorjet će

- Krenula je euforija, pobjeda protiv Italije toliko nas je podignula, dala krila navijačima, sve je sada i više nego pozitivno, što je dobro, ali me strah da imamo preveliko mišljenje sami o sebi. Prije 12 godina u Brazilu smo imali daleko jaču reprezentaciju, ali i skupinu. Sada smo igrački slabiji, lakša skupina i svašta je moguće. Ako pobijedimo Kanadu na otvaranju, mislim da će gorjeti svaki kafić gdje se gledaju utakmice, da drugog dana nitko neće na posao. Ovo je velika prilika da napravimo dobar rezultat, ali znaš nas. Kada ti se tako nešto pruži, sve zezneš - rekao je Mirza iz Konjica, dobro, ne baš tako pristojnim izražajem, ali svakako razumljivo.

Prolazeći Bosnom i Hercegovinom, evidentno je kako je u Sarajevu zanos najveći, ulice su doslovno žuto-plave, grad diše za svoje nogometaše, sve je ukrašeno nacionalnim obilježjima i plakatima podrške, na više mjesta organizirano je javno gledanje utakmica u velikim šatorima, tu su i navijačke zone “I’m from Bosnia”. Sa zvučnika se gotovo stalno čuje pjesma Dubioze Kolektiva “I am from Bosnia, take me to America”, nastala 2011., ali je tek sada, 15 godina poslije, dobila svoj puni smisao, a povremenu atmosferu podgrijava i Halid Bešlić pjesmom Ljiljani. Groznica je već ušla u grad po kojem se šeta s BiH dresovima i željno iščekuje prvi susret, večeras u 21 sat protiv jednog od tri domaćina, Kanade.