Večeras je početak 23. Svjetskog prvenstva u nogometu, koje se doživljava kao jedan od najvećih sportskih događaja na našem planetu. Mundijal je već prije samog početka obavijen brojnim kontroverzama i opterećen političkim zbivanjima u svijetu.

Konačni romantičari reći će kako to natjecanje sve više gubi svoj šarm i ugled na kojem je građeno sada već gotovo cijelo stoljeće. Jer, kao i mnoge toga u današnjem svijetu, sve ga više izjeda - novac. Međutim, to su procesi koje je nemoguće zaustaviti, pa se jednostavno s njima treba pomiriti. Puno toga novoga donijet će SP u Novom svijetu. Meksiko i SAD već su bili domaćini svjetskih smotri. Meksiko u dva navrata, 1970. i 1986., a SAD je tu čast imao 1994. Sada im se u ulozi domaćina priključila Kanada, pa će to biti prvi put u povijesti da imamo tri domaćina World Cupa. I to svjedoči o tome kakav je to biznis zapravo postao. Nogomet je jedan od sportova u kojem se promjene prilično teško prihvaćaju, pa nije ni čudno što je FIFA-ina odluka o povećanju broja sudionika završnog turnira sa 32 na 48 naišla na priličnu skepsu u konzervatnvije orijetniranih ljubitelja najvažnije sporedne stvari na svijetu. Skeptici će reći kako se na ovaj Mundijal nisu plasirali samo oni koji “nisu htjeli ili su kasnili na avion”, te - Talijani. Azzuri, koji su četverostruki svjetski prvaci, propustit će treći završni turnir zaredom. Pomalo nevjerojatno, ali istinito.

AFP

Puno promjena i problemi

Novotarija će biti puno. Počevši od sustava natjecanja, jer će prvi put priliku za proboj u drugi krug natjecanja osim dvije prvoplasirane reprezentacije iz svake skupine od njih 12 dobiti i osam najboljih trećeplasiranih reprezentacija iz te prve faze natjecanja. Samim time prvi put će se u eliminacijskoj fazi igrati šesnaestina finala. Tako se put do naslova prvaka svijeta produžio na osam utakmica. Jedna od potencijalnih novosti mogli bi biti prekidi utakmica zbog lošeg vremena. To se posebno odnosi na susrete koji će se igrati na američkom tlu, jer tamo vrijedi zakon da se sportska natjecanja na otvorenom ne smiju odvijati po gmljavinskom nevremenu. Veliki paket promjena stiže i u samoj igri, a vezan je uz ponašanje igrača te proširene ovlasti VAR-a. Igrač tako više neće smjeti pokrivati usta u komunikaciji sa sucima i suparničkim igračima, za takvo pnašanje čeka ga izravan crveni karton. Ista kazna čeka igrače koji napuste teren za igru prilikom prosvjeda kod sudaca, a ako momčad samovoljno napusti teren prije završetka, izgubit će utakmicu. Igrači će unutar pet sekundi, koje će odbrojavati sudac, morati vratiti loptu u igru, u suprtonom će ona pripasti suparniku, a ako je riječ o ubacivanju kod gol-auta, bit će dosuđen korner za suparnika. Također, prilikom zamijena igrača vrijeme u kojem igrač treba napustiti teren ogranično je na deset sekundi. Ako to ne učine, u igru će moći ući prilikom prvog sljedećeg prekida, s tim što mora proći najmanje jedna minuta igre. Igračima kojima se pruži liječnička pomoć na terenu morat će izvan njega također provesti najmanje jednu minutu. Kod toga pravila postoje iznimke, ako se radi o težim sudarima ili vidljivim ozljedama. Mijenjaju se i neke stvari u VAR protoklu, pa će se s pomoću tehnologije sada moći dosuđivati ili poništavati udarci iz kuta, dodjeljivati ili poništavati drugu javnu opomenu, ispravljati krive identifikacije igrača koji su opomenuti ili isključeni, uz mogućnost intervencije VAR-a ako je prekršaj učinjen prije nastavka igre. Ima još nekih sitnih izmjena na koje će se igrači, ali i suci trebati navikavati. Nova pravila su uvedena s ciljem što manjeg gubitka vremena za igru i točnijih odluka na samom terenu. Uglavnom, dosta će se toga mijenjati, pa tek treba vidjeti kako će to sve skupa funkcionirati u praksi. Nevezano uz pravila nogometne igre, kontroverze su se pojavile već i prije nego što je sve krenulo. Američke vlasti onemogućile su ulazak u zemlju somalijskom sucu Omaru Artanu zbog “sumnje na povezanost s terorističkim organizacijama”, a iranskoj reprezentaciji omogućene su vize tek za jednodnevni boravak u SAD-u. I tako, “kapelica demokracije”, kako sebi vole tepati u SAD-u, pokazuje se prilično neugodnom. Posebna su priča preskupe ulaznice, na što se žale navijači diljem svijeta.

Favoriti uvijek isti

Više-manje uobičajan folklor uoči početka Mundijala. Uvijek je pregršt nenogomentih priča dok prva lopta konačno ne krene s centra, ali sasvim je jasno kako će ovo biti jedno posve drukčije, ali ne baš posve simpatično svjetsko prvenstvo. Što se samog nogometa tiče, uoči turnira svi se vole baviti prognozama. Naravno, obvezno su u taj cirkus uključene kojekakve divlje životinje po zoološkim vrtovima, razna superračunala, vidovnjaci, “susjede koje gledaju u grah” i tko zna tko sve ne. Najuži krug favoirita uvijek je isti. Argentina brani naslov, Španjolska, Francuska, Engleska i Njemačka uvijek su pri vrhu, a Brazilu se, pak, možda i najmanje vjeruje dosad kada je u pitanju utrka za naslov prvaka. To je onako okvirno, jer nogomet danas “svi igraju”, a svaki mundijal kreira i poneko veliko iznenađenje jer se u završnu njegovu fazu probije reprezentacija za koju to nitko nije očekivao. Prije osam godina u Rusiji to smo bili mi, a na posljednjem SP-u, u Kataru, ta je uloga pripala Maroku. Proširenje broja sudionika donijelo je četiri debitanta na svjetskom prvenstvu. Tako su se u odabranom društvu prvi put našli Uzbekistan, Zelenoortski Otoci, Curacao te Jordan. Uglavnom, grupna faza donijet će velik broj manje atraktivnih utakmica, pa će u pravom smislu riječi biti tek zagrijavanje za one prave stvari, tamo negdje od osmine finala. S obzirom na vremensku razliku, za nas Europljane bit će to kasnovečernje-noćni SP, ali preživjet će se već nekako. Bez obzira na brojne negativne konotacije koje prate dane prije starta i brojne skepse oko povećanja broja sudionika, sve to će nestati kada se stvari zahuktaju.

Tko će biti novi svjetski prvak? Čemu razbijati glavu kada ćemo odgovor na to pitanje dobiti za nešto više od mjesec dana. Finale se igra 19. srpnja, pa - “neka igre počnu”...