Hrvatska nogometna reprezentacija privodi kraju riječki dio priprema, danas je na programu tradicionalno kratko druženje s novinarima, prijepodnevni trening, zajednički ručak i popodne odlazak s Kvarnera prema Zagrebu.

U nedjelju navečer je posljednja provjera prije odlaska u Ameriku. Hrvatska će u Varaždinu u prijateljskoj utakmici odmjeriti snage sa Slovenijom, ponedjeljak je Dalić odredio za slobodan dan, a u utorak, točno u podne, hrvatska nogometna svita putuje prema Washingtonu, gdje je američka baza Vatrenih.

Hrvatska je nakon dvoboja i poraza od Belgijaca na Rujevici nastavila uigravati ono što nije bilo dobro, poraz nikada nije ugodan, ali među Vatrenima vlada dobra atmosfera. I što je najvažnije, nacija nekako nije euforična. To je dobar znak, jer kad nismo padali u euforiju, onda su Modrić i društvo pravili čuda na velikoj sceni.

- Sigurno da u našoj igri ima još puno prostora za napredak. Nismo toliko često igrali s tri igrača u zadnjoj liniji, kao protiv Belgije, ali mislim da je sve to izgledalo vrlo solidno. Igrali smo protiv ozbiljne reprezentacije, s ozbiljnom kvalitetom. Analizirali smo utakmicu, posvetili se tome, a sad se okrećemo testu sa Slovenijom. Kako je izgledala analiza? To su bili pojedinačni segmenti, taktičke prirode, analizirali smo individualne pogreške, upozorili da neke situacije možemo bolje izigrati, način na koji igramo presing... Klasična analiza utakmice, ništa dramatično", kaže Marin Pongračić, koji se nada minutama u Sjevernoj Americi.

On kao i ostali suigrači iz reprezentacije Belgijce i taj poraz već su stavili sa strane i u njemu ne vide nikakvu dramu. Samo opomenu.

- Možda je bolje da su nam se taj poraz i te greške dogodili sad i da nam budu opomena nego da nam se dogode na Svjetskom prvenstvu. Nije izgledalo najbolje, ali imamo dobru zadnju liniju, dobre defenzivce i pripremljeni smo na sve - dodao je Pongračić, koji je rođen i odrastao u Njemačkoj, ali ni u nijednom trenutku nije bilo pitanje koji će dres odabrati.

- Ja sam Hrvat! Pričali smo hrvatski jezik kod kuće, gledali hrvatske TV kanale, čak sam išao i u hrvatsku školu i imamo misu na hrvatskom jeziku. Zato sam oduvijek imao želju igrati samo za Hrvatsku. Jednostavno, ili imaš ili nemaš taj osjećaj.