Toni Fruk, Franjo Ivanović Luka Modrić, Duje Ćaleta-Car, Marco Pašalić, Nikola Moro, Josip Šutalo
Nakon Maksimira Hrvatska jasno vidi obrise obala Novog svijeta
Prvu polovinu kvalifikacijskog cikulsa odradilli smo besprijekorno, ali posao još nije završen
Hrvatska reprezentacija odradila je polovinu kvalifikacijskog ciklusa za plasman na Svjetsko prvenstvo, koje će sljedećeg ljeta ugostiti SAD, Meksiko i Kanada. Nakon samo četiri susreta može se reći kako Vatreni već jasno vide obrise Novog svijeta, kako su nekada nazivao američki kontinent.
Iskreno, s obzirom na sastav skupine, nešto slično moglo se i očekivati, ali postoji i jedna pomalo neočekivana stvar u svemu tome. Tko bi uoči kvalifikacija rekao da će nam u skupini s Češkom, Crnom Gorom, Farskim otocima i Gibraltarom najneugodniji suparnik biti - Farski otoci. Njih smo na koljena bacili uz puno muke, a s ostala tri suparnika doslovce smo se poigravali. Nesretnom Gibraltaru natrpali smo sedam, Česima na Opus Areni pet, a Crnogorce smo s Maksimira ispratili s četiri pogotka u mreži. I eto nas negdje na pola Atlantika, na sigurnom putu prema Americi. Valjda nas na drugoj polovini tog puta neće zadesiti Titanicova sudbina, jer Hrvatska je znala biti majstor u kompliciranju vlastitog života kroz kvalifikacije. No ovaj put valjda ni mi sami ne možemo više smisliti scenarij u kojem će nam prvo mjesto na kojem smo zasjeli u skupini doći u pitanje.
Posao bismo praktično mogli završiti već u sljedećem susretu, kada ćemo gostovati u Češkoj. Pobjeda ili remi u tom susretu značili bi gotovo siguran plasman na SP. No, bez obzira na to što je slika danas odlična, ne smijemo se opuštati čak ni u slučaju povoljnog rezultata u Češkoj. Vidjeli smo koliko tvrdi mogu biti Farski otoci, a ni gostovanje u Podgorici u posljednjoj utakmici neće biti mačji kašalj ako nam pobjeda bude prijeko potrebna.
Jakić junak
No do konačnog raspleta, možemo uživati u trenutku. Hrvatska je u četiri susreta zabila 17 pogodaka, što je efikasnost kakva se ne pamti u Dalićevu mandatu, a s druge je strane važna jer ulogu u konačnom plasmanu u FIFA-inim kvalifikacijama igra razlika pogodaka. Naša je +16, a Česi imaju samo +5. To je kao da imamo još bod više od njih. Što se tiče susreta s Crnom Gorom pokretao nas je uobičajeni pogon naših veterana, kapetana Modrića te Perišića i Kramarića, iako je pravi junak ovaj put bio Kristijan Jakić, s minijaturom nakon koje je postigao pogodak koji je na nešto više od pola sata otključao crnogorsku bravu. Čovjek je igrao na za njega neprirodnoj poziciji desnog beka, ali je još jednom pokazao koliko volja i želja te posebno pozitivan stav mogu biti važni u samom doživljaju utakmice.
- Ne igra na svojoj poziciji i to mu je problem, ali obje je utakmice odigrao sjajno. I mene je iznenadilo koliko je bio dobar. Toliko se puta ubacio, a imao je i dobrih duela kada je još bilo gusto. Mogu ga samo pohvaliti, sve je prihvatio bez gunđanja, šuti, radi i vratilo mu se - u superlativima je govorio izbornik Zlatko Dalić o svom desnom beku, pa se osvrnuo na dosadašnji učinak u kvalifikacijama.
- Imamo četiri pobjede, a iako su suparnici slabije kvalitete, idemo korak po korak i činimo sve u pripremi da se nešto ne shvati neozbiljno, da ne bude kikseva. Mogli smo s Farskim otocima ući u probleme, mogli smo puno izgubiti, a imao sam već takvih utakmica u karijeri i oprezan sam od prvog dana. Jedino je ozbiljnost način da Hrvatska ostvari ciljeve. U listopadu moramo biti još ozbiljniji i u Pragu možemo riješiti pitanje Svjetskog prvenstva - smatra naš uspješni izbornik.
Izgledi Crnogorca za uspjeh u Zagrebu bili su "slabi i nikakvi". Uza sve to, od početka susreta upadali su u probleme. Rana ozljeda Vujačića pa isključenje Bulatovića pretkraj prvog poluvremena, koje je, ruku na srce, bilo malo prestrogo. Zavukli su se pred svoj kazneni prostor i molili se da Hrvatska bude milostiva. Nije bila, dominirala je od početka susreta, a goste je od još težeg rezultatskog potopa spasio vratar Petković. I time smo sve rekli o toj utakmici.
Neuništivi trio
Susret s Crnom Gorom mogao bi se opisati dvjema riječima: svečano i radno. Radno na terenu, jer smo trebali pobjedu kako bismo zasjeli na vrh kvalifikacijske skupine, a svečano jer je naš legendardni i neuništivi kapetan Luka Modrić proslavio 40. rođendan.
- Neće biti velikih slavlja. Što da sebi poželim za rođendan? Uvijek zdravlja, to je ono što si najviše želim i da se u ovoj godini plasiramo na Svjetsko prvenstvo. Bilo bi fenomenalno da to ostvarimo već na sljedećem okupljanju - skromno će Luka.
Profesionalac od glave do pete, zato traje toliko dugo, ali nije jedini. Iste atribute može se upotrijebiti i za Ivana Perišića, koji je također sjajan i prkosi godinama. Ima ih 36 na leđima, ali ne posustaje jer sada na kontu pogodaka za reprezentaciju ima točno jedan za svaku godinu života - 36. On i Andrej Kramarić, koji je također bio strijelac protiv Crne Gore. Kada je o Kramariću riječ, na pamet nam pada jedan stari transparent, koji je u doba prvih Vatrenih Bobana, Šukera, Prosinečkog i društva nosio osječki navijač Željko "Beli" Katavić. Na njemu je stajalo "Šorom, šorom hladom, ide Šuker kradom". Jednostavna oda najboljem strijelcu u povijesti naše reprezentacije. Ta poruka itekako pristaje i uz Kramarića. Kada je god gusto, on će ga zabiti.
I tako je u sreći i radosti prošlo rujansko reprezentativno okupljanje. Hrvatskoj je sad ostalo još dovršiti posao na pravi način. Sumnja li danas itko da će tako i biti?
