Večernji sati prošlog petka označili su prerani odlazak Nikole Pokrivača u dobra spominjanja. Njegova iznenadna smrt šokirala je sve. Nekadašnji hrvatski nogometni reprezentativac pobijedio je tešku bolest prije osam godina, a u vječnost ga je sa sobom povukao nesavjesni vozač koji je iz suprotnog smjera pretjecao preko pune crte.

Najosnovniji podaci kažu da je Nikola Pokrivač rođen 26. studenog 1985. godine u Čakovcu te da je tijekom profesionalne karijere igrao za Varteks, odnosno današnji Varaždin, Dinamo, Monaco, Red Bull Salzburg, Inter iz Zaprešića, Rijeku, kazahstanski Šahtar iz Karagandija i Slaven Belupo. U tom razdoblju uknjižio je 23 nastupa za Hrvatsku, osam u dresu U-21 vrste i petnaest za A reprezentaciju, s time da je bio standardan i u mlađim dobnim kategorijama.

Kada je riječ o trofejima, kao igrač Dinama osvojio je tri naslova prvaka države i dva puta je bio pobjednik Hrvatskog kupa, a s Rijekom je također podigao Rabuzinovo sunce. Izvan granica Hrvatske okitio se naslovom prvaka Austrije, a u posljednje četiri godine za svoj je gušt igrao u amaterskim ligama, noseći dresove Pušće, Tigra iz Svete Nedjelje i Vojnića 95.

Nikola Pokrivač

EPA

Tri utakmice

Međutim, zbog svoje najveće životne utakmice, zapravo, njih tri, Nikola Pokrivač predstavljao je osjetno više od popisa klubova, trofeja i broja nastupa za hrvatske reprezentacije. Nije nimalo pretjerano reći da je, kao poznata osoba koja se nije libila javno progovoriti o svojim zdravstvenim problemima, bio pozitivan primjer za sve. Zapravo, to je još uvijek.

Sve je počelo u ljeto 2015. godine, kada je potpisao za izraelski Maccabi iz Petah Tikve. Nakon prvog dijela priprema dobio je tri slobodna dana i vratio se kući, gdje je osjetio kvrgu na vratu. Analiza tog tkiva nedvojbeno je pokazala da ima Hodgkinov limfom, odnosno rak limfnog sustava koji primarno zahvaća limfne čvorove, ali se može proširiti i na druge organe, poput jetre, slezene ili koštane srži. Kako je sam isticao, u tom trenutku svijet mu se srušio, a najveći motiv za borbu bila mu je kćerka Nika koja je tada imala nekoliko mjeseci. Umjesto lopte i terena Pokrivačeva stvarnost postali su bolnica i odlasci na kemoterapiju. Nakon sedam mjeseci intenzivnog liječenja opet je profesionalno zaigrao nogomet, ali u kolovozu 2016. godine teška bolest se vratila.

To je, pak, značilo da opet mora proći kemoterapiju, a zatim i autolognu transplantaciju matičnih stanica, odnosno medicinski zahvat kojim je sam sebi donirao zdrave stanice. Tu, međutim, nije bio kraj velikim zdravstvenim problemima. Prvi nalazi bili su pozitivni i Pokrivač se u siječnju 2017. godine još jednom vratio profesionalnom nogometu, ali samo četiri mjeseca poslije dočekala ga je najgora moguća vijest.

Trenerske vode

Tada su pregledi u bolnici treći put donijeli istu dijagnozu. Ista bolest mu je još jednom zakucala na vrata, treći put u manje od dvije godine. Ta vijest ga je gotovo dotukla, ali u sebi je ipak pronašao dovoljno snage za borbu. Prema vlastitim riječima, u tom razdoblju je proživio pakao. Jedina preostala nada u ozdravljenje bila je transplantacija matičnih stanica, a njih mu je donirala njegova majka Ana.

Krajem 2017. godine Pokrivač je konačno napustio bolnicu kao potpuno zdrav čovjek, zahvaljujući ženi koja ga je donijela na svijet. Uknjižio je pobjedu na tri iznimno teške utakmice protiv zloćudne bolesti, ali je i odlučio da je gotovo s profesionalnim nogometom. Posvetio se obitelji, a strast prema lopti odvela ga je prema školovanju za trenera, pa je svoju novu karijeru gradio kroz mlađe kategorije Pušće, Ravnica i Rudeša. Aktivnom igranju se, pak, vratio prije četiri godine na amaterskoj razini.

Nikola Pokrivač pobijedio je zloćudnu bolest, a života ga je koštao, blago rečeno, nesavjesni vozač. Iza njega je ostala lijepa nogometna karijera i, što je mnogo važnije, istinita priča o ustrajnosti volje i ljudskog duha, koja je defintivno nadahnuće za druge ljude, pogotovo one suočene s podjednako teškim zdravstvenim i životnim nedaćama.