Ljeto 2024. godine. Osijek se za sezonu spremao u austrijskom zimskom centru Bad Kleinkirscheimu. Trener je bio isto Federico, ali Coppitelli, a sportski direktor Jose Boto, koji je u mladom napadaču Antonu Matkoviću vidio blago.

Anton je tada imao tek 18 godina, a Bota je zaintrigirala njegova statura. Visok 191 centimetar, probojan i brz, Matković je izgledao kao prototip modernog napadača. Na tim priprema u Austriji preskakao je treninge zbog lakših ozljeda, pazilo se na svaki njegov korak jer Boto je govorio o velikom novcu koji bi NK Osijek mogao zaraditi na njegovu transferu. Spominjali su se iznosi i od sedam-osam milijuna eura, što je danas čista apstrakcija. Te, 2024./25. sezone Matković se sigurno neće sjećati sa zadovoljstvom. Ozljede su ga proganjale, pa je na kraju je skupio samo 19 nastupa i postigao samo dva pogotka. Oba Ziri u kvalifikacijama Konferencijske lige. U jesenskom dijelu sezone propustio je osam utakmica zbog ozljeda, a u proljeće još jednu zbog akumuliranih žutih kartona, a onda je 22. veljače 2025. došlo kobno gostovanje na Poljudu.

Sudbina imala drugačije planove

Nakon samo pet minuta igre Matkoviću su stradali križni ligamenti. Bota tada već više nije bilo na Opus Areni, a Coppitellijeva se stolica već jako klimala, a ta teška Matkovićeva ozljeda bila je dodatni udarac ambicijama Bijelo-plavih. Poslije će se, nažalost, pokazati kako je to bio tek početak njegove katarze. Zabijao je Dinamu i Hajduku, skrenuo pozornost na sebe, proricali su mu velike stvari, no sudbina je imala drugačije planove za njega. Sljedeće dvije godine Matković će provesti po bolnicama i napornim rehabilitacijama. Istina, nakon tog prvog puknuća križnih ligamenata vratio se brže negoli se očekivalo. Zaigrao je već početkom studenoga 2025. simbolično opet protiv Hajduka, ali na Opus Areni. Teški su to bili dani za Osijek. Trener Željko Sopić neuspješno je tražio formulu za oživljavanje momčadi, a u Matkoviću, koji se vratio kao da se ništa nije dogodilo, vidio je silu koja bi mogla povući momčad. Anton se na terenu nije štedio, a vratio se u vrijeme kada su travnjaci bili teški za igru, a za njega, s obzirom na okolnosti, i opasni. Ipak, uhvatio je kontinuitet igara, u sljedećih 16 utakmica propustio je samo jednu, ali "vrag" nažalost nije spavao. Susret s Varaždinom 17. travnja na Opus Areni donio je novu "noćnu moru". U 45. minuti utakmice samo je sjeo na travnjak jer mu je stradao križni ligament drugog koljena. I opet sve ispočetka. Rehabilitacija još uvijek traje, a u međuvremenu je Anton ušao u posljednju godinu ugovora.

Što nakon oporavka?

Od naslovnica dospio je u ilegalu, karijera mu je u stanju mirovanja, pa se postavlja pitanje što će Osijek učiniti s njim? Ugovor mu istječe sljedećeg ljeta, prije te druge ozljede Dinamo je iskazivao ozbiljno zanimanje za njega. Danas postoje priče koje govore o tome kako će ga zagrebački klub, bez obzira na sve, uzeti sljedećeg ljeta, kada mu istekne ugovor. Jednom smo prilikom, još tamo na početku njegova mandata, o tome pitali Kennetha Zandvlieta, sportskog direktora NK Osijek, čiji je odgovor bio:

- Nemam takve informacije.

U međuvremenu se ništa nije promijenilo. Matković je još uvijek u teretani, mogao bi se vratiti ove zime, početkom sljedeće kalendarske godine. Ovaj put će, vjerojatno, povratak teći opreznije. Matković je i dalje mlad, tek mu je 20 godina, a sada mu je karijera sigurno na prekretnici. Nakon što se oporavi, najvažnije će za njega biti uloviti natjecateljski ritam, što znači kako će mu trebati utakmica. Puno utakmica, kako bi njegov potencijal opet došao do izražaja. Ostanak u Osijeku možda bi za njega bila najbolja opcija, no po tom pitanju nešto treba učiniti i sam klub. Ako je razgovora oko potencijalnog produženja ugovora i bilo ostali su skriveni od očiju javnosti.

Ako ga Osijek želi zadržati, sada bi bio trenutak u kojem bi se to pitanje trebalo skinuti s dnevnog reda...