Momčad s rokom trajanja? Osijekova strategija otvara neugodna pitanja
Hoće li se Opus Arena svakog ljeta pretvarati u “željeznički kolodovor”?
NK Osijek je ovog ljeta iz korijena mijenjao svoju sportsku strategiju. Najvećim dijelom zbog financijskih okolnosti koje su se promijenile dolaskom Alexandre Vegh na mjesto predsjednice.
Orijentacija na mlade igrače nije novost, isto kao što novost nisu ni okolnosti u kojima se takva ideja provodi. Takve stvari obično su se Osijeku događale kada je bio u ozbiljnim financijskim krizama. Sada situacija nije baš tako alarmantna, o čemu svjedoči široko popunjavanje klupske logistike i ulaganje u tehnologiju. No, kada je momčad u pitanju, u NK-u Osijek kao da su se odlučili kockati. Kada se pogleda struktura dužine trajanja ugovora igrača, lako se nametne pitanje - hoće li svakog ljeta na Opus Areni doći do ozbiljnih igračkih migracija.
Promoviraj i prodaj
Naime, gotovo 90 posto igračkog kadra ugovori za NK Osijek vežu do sljedećeg ili do ljeta 2028. godine. To se čak odnosi i na najmlađe prvotimce, pa je iz toga teško iščitati jasan plan sportskog razvoja. Trener Federico Bessone ima jasne ideje, no pitanje je hoće li ih ikada moći provesti do kraja ako će mu se momčad iz temelja mijenjati svakih godinu dana. Takva je trenutačna slika. Jasno, ugovori se uvijek mogu produžiti, no nekako nam se čini kako u NK-u Osijek postoji drukčiji plan koji se svodi na jednostavnu jednadžbu "promoviraj i prodaj". Hrvatski klubovi, pa tako i NK Osijek, oduvijek su bili osuđeni na transfere mladih igrača jer to im je jedan od glavnih prihoda za preživljavanje. Doslovce za preživljavanje, jer ti izvori nisu nepresušni. Upravo zbog toga odlasci premladih igrača mogu izazvati kontraefekt kada su u pitanju sportske ambicije. NK Osijek je klub koji, između ostalog, živi i od rezultata. Ako nema njih, neće biti ni publike, a upravo je dobra popunjenost Opus Arene jedan od temeljnih ciljeva koji su pred sebe postavili na Opus Areni. Tu sad dolazimo do glavnog pitanja, a ono se odnosi na to koliko doista Vegh, Jaubert i ostali razumiju hrvatski, pa i osječki sportski mentalitet i kulturu. Ako će se svakog ljeta, a trenutačno, dužina ugovora s kojima su igrači vezani za klub upozorava na takav razvoj situacije, momčad mijenjati od "podruma do krova", bit će jako teško uhvatiti rezultatski kontinuitet. Istina, o rezultatskim ambicijama se priča malo i tiho u ovom trenutku, takva se pitanja ne postavljaju jer na njih nitko i ne želi dati konkretan odgovor. Trenutačno je na snazi strpljenje na svim razinama jer rezultat je pristojan, a igra obećava. Upravo zbog toga bi Bessoneu trebalo omogućiti nekakav kontinuitet kada je stvaranje momčadi u pitanju, a kratkoročni ugovori kakve NK Osijek trenutačno potpisuje teško to mogu garantirati.
Pošast se vraća?
Nažalost, posljednjih desetak dana opet se vratila još jedna stara pošast - ozljede. Ne treba podsjećati u kolikoj su mjeri one upropastile prošlu sezonu. U njoj su se čak tri igrača suočila s ozljedama križnih ligamenata (Šopov, Matković i Mejia, nap. a.), a prošle jeseni Osijekovi treneri doista su morali biti pravi mađioničari kako bi sastavili koliko-toliko konkurentnu momčad. Trenutačno je situacija nešto bolja, no u posljednjih desetak dana Bessone je, vjerojatno, do kraja polusezone ostao bez triju igrača. Mladi veznjak Jona Ježić ima problema s leđima, a prognoza povratka je kraj studenoga ili početak prosinca. Slična je situacija i s dva defenzivca Vitom Čaićem i Eminom Hasićem. Obojica su svoje zdravstvene probleme bila prisiljena rješavati operativnim zahvatima. Čaić trbušni zid (pubična kost), a Hasić rame. I njih će dvojica izvan stroja biti do dva mjeseca, što praktično znači malu vjerojatnost povratka na teren ove jeseni.
Možda se ti izostanci ne čine toliko važni, no Osijek nema baš tako širok kadar da ih neće osjetiti...