Nekada se u okruženju NK Osijek često spominjala izreka: Nema stranca do Bosanca. I doista, 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća važni protagonisti Bijelo-plavih bili su igrači iz BiH. Doduše, nisu uvijek bili stranci, ali svakako dobro zvuči.

Stariji navijači pamte imena poput Mustafe Hukića, Jasmina Džeke, Emira Mušića, Nenada Drljače, Izeta Redžepagića, srednja navijačka gerenacija uživala je 90-ih u majstorijama Bakira Beširevića, Almira Turkovića, Stanka Bubala, Mate Neretljaka. Bilo je u tom razdoblju još igrača iz BiH, ali izdvojili smo samo one koji su ostavili doista dubok trag u NK Osijek. U novije vrijeme priča se počela mijenjati.

SLAVKO MIDŽOR/PIXSELL

Kultura pobjeđivanja

Sada navijačka srca u gradu na Dravi sve češće zaokupljaju ljudi s američkog kontinenta. Led je probio Ramon Mierez. Argentinski centarfor dvaput je bio najbolji strijelac HNL-a u dresu Osijeka, čime je dostigao ostvarenje Roberta Špehara. U ukupnom broju pogodaka ipak nije uspio prestići kralja strijelaca u bijelo-plavom dresu u HNL-u. Ostao je za koji pogodak kratak. No taj podatak ne može umanjiti golem doprinos koji je Ramon dao u svoje četiri godine provedene u Osijeku. Kada je otišao, ispratili smo ga sa sjetom, tada i ne sanjajući kako će dvije godine poslije priča dobiti nastavak. Jedan Argentinac rastjerao je žabokrečinu koja se nakupila tijekom dvije godine loših rezultata. Samo, ovaj put nije riječ o igraču, nego o treneru Federicu Bessoneu. On je u vrlo kratkom vremenu momčadi koja se strašno mučila sama sa sobom udahnuo novu nadu. Gotovo svi igrači su živnuli, a mentalno su se promijenili nabolje gotovo do neprepoznatljivosti. Bessone nas je podsjetio kako nogomet doista može biti spoj uspjeha i zabave. Formula njegova uspjeha, osim nedvojbene trenerske stručnosti, krije se i u pozitivnom pogledu na posao, te u upornosti provođenja vlastite ideje igre. Nije ju on izmislio, usvojio ju je dok je radio u Barceloninoj La Masiji, ali ono što je jako važno, neće od nje odustati nakon jednog, dva ili tri poraza. Ništa neće mijenjati u načinu igre i to je jedini ispravan put. Put koji je Osijeku donio prepoznatljivost igre i vratio kulturu pobjeđivanja, koja se prilično zagubila nakon odlaska Nenada Bjelice.

DAVOR JAVOROVIĆ/PIXSELL

Od podsmijeha do ovacija

Ipak, Bessoneov je put drukčiji od Bjeličina. Argentinac u Osijeku radi s velikim brojem mladih igrača i s ponekim dojučerašnjim anonimcem. To se prije svega odnosi na Armanda Leona, s kojim je Osijek opet dobio pravog centarfora. Meksikanac neodoljivo podsjeća na Miereza, a bude li uspio dosegnuti bar dobar dio njegove ostavštine, gdje će Osijeku biti kraj. Argentinac na klupi i Meksikanac kao vođa napada pokazali su se dobitnom kombinacijom. Obojica su donedavno svoje karijere gradila u neuglednoj ligi malene Andore, zbog čega su ih neki u Osijeku dočekali s podsmijehom. Tipična hrvatska bahatost, ali ona je danas prerasla u "ljubav na prvi pogled". Danas Bessone na svakom koraku doživljava ovacije od osječkih navijača Bijelo-plavih, a uopće ne sumnjamo kako bi se na isti način odnosili prema Armandu Leonu, koji je već u nekoliko navrata istaknuo kako se u Osijeku osjeća kao kod kuće. I to je još jedna poveznica s Mierezom.

Tandem iz Novog svijeta doslovce je zaludio grad na Dravi...