NK Osijek pred novim izazovom: Koliko se dugo može čuvati “obiteljsko srebro”
Pitanje je hoće li prevladati sportski ili financijski interes?
NK Osijek je jedna od naslovnih priča prvih osam kola SHNL-a. Posljednje dvije sezone Bijelo-plavi su se gadno mučili sami sa sobom. Kvaliteta u momčadi je i tada postojala, ali neki je vrag nedostajao, pa su se posve neočekivano našli u borbi za ostanak.
Tijekom ljeta stvari nisu izgledale obećavajuće. Iz kluba je otišao velik broj igrača, kasnilo se s mnogo čime na organizacijskom planu, ali na kraju je ispalo neočekivano dobro. Kad bi u priču bili upleteni Hrvati na upravljačkim pozicijama, mogli bismo reći - tipično za nas. Improvizacija - majka. No Hrvata nema na upravljačkim pozicijama na Opus Areni, izuzev voditelja Škole Miroslava Žitnjaka. Predsjednica je Mađarica Alexadra Vegh, izvršni direktor Francuz Olivier Jaubert, sportski direktor Nizozemac Kenneth Zandvliet, trener Argentinac Federico Bessone. I gle čuda, upravo je ta garnitura donijela priču koja se vječno vrtjela oko NK Osijek - afirmacija mladih igrača.
Konačno jasan put
Kada su prije deset godina Mađari kupili financijski posrnuli NK Osijek, jedan od glavnih motiva bila je upravo klupska nogometna Akademija. Mladi su Osječani nerijetko igrali susrete s Puskas Akademijom, u čijem su radu izravno bili angažirani bivši mađarski premijer Victor Orban i početni Osijekov mecena Lorinc Meszaros. Navodno je baš Orban bio impresioniran mladim igračima iz Osijeka, koji su redovito pobjeđivali Puskas Akademiju, koja je djelovala u savršenim uvjetima, a znate kakve je u to vrijeme imao NK Osijek. Dva i pol pomoćna terena u Gradskom vrtu. Zato smo se nadali kako će ulazak Mađara donijeti drukiju priču od ove koja se dogodila. Očekivali smo kako će Osijek razvijati svoje igrače, a, što je još važnije, ne ih morati transferirarti u formativnim godinama samo kako bi preživio. U prve četiri godine išlo se tim smjerom, Osijek je doista afirmirao nekolicinu igrača iz Akademije koja je seniorska iskustva stjecala igrajući za drugu momčad u drugoligaškom natjecanju. No onda je došao veliki preokret. Koronavirus, ljeto 2020., prvo priče o "stezanju remena", a onda - bum. Predsjednik Ferenc Sakalj odlučio je angažirati Nenada Bjelicu i otovreno krenuti u bitku za trofeje. Takav potez značio je kraj priče o mladim igračima jer Bjelica nije razvojni trener. On je lovac na rezultat. Ljubav s Nenadom raspala se nakon dvije godine, a Osijek se nakon toga ponašao kao guska u magli.
Izazov za predsjednicu
Sve do danas, kada je za trenera stigao Federico Bessone, koji je prihvatio ideje temeljene na afirmaciji vlastitih mladih igrača koje su mu predočili predsjednica Alexandra Vegh i sportski direktor Kenneth Zandvliet. I Bessone, uz podršku nadređenih, plan provodi u djelo. Kolarik, braća Ježić, Kalem, Posavec, Ljatifi, svi su promovirani u prvotimce, a ne sumnjamo kako će ih biti još. Jasno, treba se veseliti takvom načinu razmišljanja, a još kad uza sve to ni rezultat ne trpi, onda je to prava idila. No iza svega ipak će ostati jedno pitanje. Kako će se Osijek ponašati kada ti klinci prestanu biti senzacija i počnu se pretvarati u ozbiljne igrače? Hoće li u tom trenutku prevladati sportska ili financijska strana priče? Jasno, kao i svi hrvatski klubovi, Osijek je osuđen na transfere svojih mladih igrača i u tome nema ništa sporno. Samo je pitanje kada. Hoće li na Opus Areni ići unovčiti svoje "obiteljsko srebro" na prve ponude koje stignu ili će prevladati sportska ambicija? To drugo bilo bi prirodnije jer navijače na Opus Arenu ne privlače zarađeni milijuni, nego nogomet koji Bijelo-plavi igraju sa svom tom djecom u momčadi. Jasno, od nečega klub mora i živjeti, neki od tih mladića su izvanserijski talenti, poput Izaka Ježića, a takve će klub jako teško moći zadržati dvije ili tri godine, u Izakovu slučaju, jer mu je tek 16, možda koju godinu više.
U svakom slučaju, menadžiranje s tim mladim igračima bit će velik izazov za predsjednicu Alexandru Vegh jer ni reprodukcija igrača nije baš nepresušan izvor.