Nakon deset godina naviru sjećanja na teško razdoblje koje je NK Osijek prolazio prije negoli je u njega ušao privatni kapital. Teško je bilo pomisliti kako će se vratiti vremena u kojima su Bijelo-plavi za prvoligaški status drhtali doslovce do posljednjih trenutaka sezone.

Tada se to dogodilo dvaput zaredom. U sezonama 2013./14. i 2014./15. Osječani su se spašavali u dramatičnim završetcima utakmicama posljednjeg kola. U proljeće 2014. Osijek se ispadanja spasio u susretu s izravnim konkurentom Hrvatskim dragovoljcem, i to remijem koji je osigurao Josip Barišić pogotkom u 83. minuti. Zanimljivo je da je Barišić na travnjak stupio nesporedno prije nego što će donijeti izjednačanje i spas. Još je dramatičniji bio rasplet sljedeće sezone, kada je u posljednjem kolu u Gradskom vrtu gostovao Slaven Belupo. Osijek je trebao pobjedu, gosti su vodili 1:0 pa izjednačili na 2:2 15-ak minuta prije kraja, a spas je tada stigao u 87. minuti, kada je Aljoša Vojnović realizirao kazneni udarac.

Izbjeći proljetnu dramu

Zašto se prisjećamo tih napetih dana? Zbog toga što razvoj situacije u aktualnoj sezoni neodoljivo podsjeća na te godine. Naime, u obje spomenute sezone Bijelo-plavi su jesenski dio sezone završavali pretposljednji, deveti. U sezoni 2013./14. u 19 jesenskih kola skupili su samo 12 bodova (dakle, čak jedan manje negoli imaju sada, nap. a.), a sljedeće jeseni prvi dio prvenstva okončali su s 15 bodova iz 20 susreta. Danas su na 13 bodova, s tim što još uvijek imaju mogućnost doći do 16, što bi bio bolji učinak nego tih napetih godina. Bez obzira na to, nekako se naslućuje da osječku momčad nakon cijelog desetljeća čeka sezona u kojoj bi neizvjesnost oko prvoligaškog statusa opet mogla potrajati do posljednjeg kola. Jasno, ne mora biti tako ako Bijelo-plavi, već od subote, počnu raditi ono što im cijele ove kalendarske godine baš i nije bila navika - pobjeđivati.

DAVOR JAVOROVIĆ/PIXSELL

U usporedbi s vremenom prije deset godina situacija je recipročno drukčija. Osijek nije u financijskim problemima kakvi su ga tištili tada, ali je atmosfera oko kluba znatno lošija. Tada je na te posljednje utakmice dolazilo po šest-sedam tisuća ljudi. Podrška je bila mnogoo jača, a veliko je pitanje kako će izgledati Opus Arena ako 23. svibnja susret posljednjeg kola (gost će opet biti Slaven Belupo, nap. a.) bude odlučivao o Osijekovu prvoligaškom statusu.

Brzo djelovanje

Istina, daleko je još ta "obala". Osijek još uvijek može izbjeći taj dramatični scenarij, a hoće li u tome uspjeti, itekako će ovisiti o poslu koji će biti napravljen tijekom zimskog prijelaznog roka. Vrijeme neće Osijeku biti saveznik, jer zimska stanka je kratka. Tek mjesec dana, pa će najveći dio posla oko angažiranja igračkih pojačanja biti uputno napraviti prije negoli momčad 7. siječnja krene na pripreme u turski Belek. Priča se o pet pojačanja, jedno je, u liku Borne Barišića, već navodno "zakapareno". Za ostala će trebati zapeti. Osijek neće, niti treba, imati luksuz nekakvog čekanja i vaganja. Trebao bi uzeti igrače koji su spremni odmah doći i pomoći u borbi koja ga čeka u nastavku sezone, a ne čekati one kojima će dolazak u grad na Dravi biti posljednja moguća opcija jer traže nešto bolje. Takvi Osijeku u trenutačnoj situaciji zbilja nisu potrebni.

U 2025. godini doživjeli smo dovoljno muka za sljedećih deset godina, pa bi ugodna promjena bila kad bi Bijelo-plavi pitanje prvoligaškog statusa riješili prije same završnice sezone.