Bijelo-plavi i Sopić očajnički čekaju pobjedu na Opus Areni
Trijumf protiv Gorice je bila posljednja pobjeda Osječana prije početka crnog niza, koji još uvijek traje
Utakmica u subotu protiv Gorice za nogometaše je Osijeka novi pokušaj prekida crne rezultatske serije, koja se protegnula sad već na osam susreta. Međutim, nisu Bijelo-plavi jedini koji već pomalo očajnički čekaju pobjedu na Opus Areni.
Zajedno s njima tomu se nada i njihov trener Željko Sopić, koji u trenerskoj karijeri još nije osjetio slast trijumfa na novom osječkom stadionu. Prije negoli je sjeo na užarenu klupu osječkog kluba, Sopić je Opus Arenu posjetio u tri navrata. Prvo kao trener subotnjeg suparnika Gorice, a u tom je susretu Osijek pobijedio sa 1:0. Nakon toga je dvaput na novi osječki stadion dolazio s Rijekom. Jednom je susret završio bez pogodaka, 0:0, a drugi put je Osijek slavio sa 2:0. Sudbina mu se, bar zasad, nije promijenila ni kada je postao Osijekov trener, čime je dobio više prilika za skidanje uroka. Na aktualnoj funkciji dosad je odradio tri utakmice na Opus Areni. Upisao je remije protiv Varaždina (0:0) i Lokomotive (1:1) te zajedno s momčadi doživio težak debakl u posljednjem nastupu, od Istre 1961 (1:5).
Od Gorice do Gorice?
Je li subota i susret s njegovim bivšim klubom Goricom taj njegov sretni trenutak za prvu pobjedu na klupi Osijeka i Opus Areni uopće, kojim bi bar malo razveselio i navijače? Valjda jest. U biti, nada je jedina i ostala nakon karambola protiv Puljana. Ona pokreće stvari u nogometu, jer bez nje nakon utakmica kakva je bila ta protiv Istre 1961 više nitko ne bi dolazio na stadion. No nada tinja i opet ćemo se nadati u subotu. I pobjedi i pristojnoj partiji osječke momčadi. Gorica je jedan od dva "sretnika" koje su nogometaši Osijeka uspjeli pobijediti ove jeseni. U biti, bila je to posljednja njihova pobjeda prije početka crnog niza, koji još uvijek traje. Pa neka onda bude od Gorice do Gorice, neka taj niz u subotu konačno završi. Bio bi to dobar početak izlaska i crne rupe u koju je Osijek upao još krajem rujna.
Sopić želi ratnike
Osijekovu treneru i dalje najveći problem stvara percepcija okoline, koja teško priznaje rezultatsku situaciju u kojoj se klub nalazi. Sopić izvlači gotovo sve verbalne čarolije iz svog šešira ne bi li momčadi približio način na koji se jedino može biti uspješan kada si pri ili na dnu prvenstvene tablice. Sopić traži ratnike, što je legitimno, no sporno je može li ih u ovom trenutku pronaći dovoljno u svojoj svlačionici. Neki igrači to jednostavno nemaju u sebi, drugi, pak, čini se, ne razmiju točno značenje riječi "jesti travu i bacati se na glavu", a treći se, valjda, ozlijede pri samoj pomisli da se treba žestoko boriti. I sam Sopić je ustvrdio kako sada malo toga ima veze s taktikom, a puno više sa samim pristupom.
Formula uspjeha je jednostavna. Postaviti se hrabro, čvrsto i, što je najvažnije - kolektivno. Jer samo devizom "svi za jednog, jedan za sve" mogu su zatomiti određeni nedostatci u kvaliteti koje su prouzorčile ozljede, ali i gubitak samopoudanja zbog niza loših rezultata.
