Ima li od lošeg gore? Odgovor je jednostavan - ima. Dovoljno je pogledati NK Osijek. Bijelo-plava momčad kao razbijena vojska srlja i pada pred protivnikovim nogama. Na šibenskom Šubićevcu u 28. kolu SuperSport HNL-a Bijelo-plavi priuštili su sebi, svojim navijačima i svima kojima je bijelo-plava boja draga 90 i nešto minuta strave i užasa! Strašan je poraz od "fenjeraša" Šibenika sa 4:1, još je strašniji način na koji su Osječani do njega došli. U igri bez igre poput izgubljenih duša lelujali su po terenu ni sami ne znajući što im je činiti.

Šamarčina koja boli

Lutaju igrači, luta trener, onaj bivši, a i ovaj sadašnji nije se najbolje snašao, ali najviše Uprava kluba, koja govori o Europi i trofejima, a nizom promašaja i krivih odluka dovela je NK Osijek do situacije da mu je blizu borba za opstanak u SuperSport HNL-u. Bijelo-plavi rasprodaju ugled i sramote se, dno je blizu, a izlaz se ne vidi. Zna se tko je vlasnik, tko je predsjednik, tko u Osijeku provodi njihove odluke i ti ljudi bi napokon trebali preuzeti odgovornost, javnost ne zavlačiti pričama o idili, stabilnom klubu, napretku, napadu na trofeje, nego priznati svoje pogreške i krive odabire. Naravno, nisu bili u lošoj namjeri, ali kad su već napravljeni, treba stati iza njih. Ovo što se sad događa samo je kulminacija onoga što se radilo. Ne tako davno Jose Boto na velika je vrata stigao u Slavoniju, skupio je ovu momčad zbrda-zdola, usput mrljao sa strane i dijelio lekcije kako ovdje nitko ni o čemu nema pojma, kako je Osijek mali provincijski klub. I svi su na riječi sportskog direktora šutjeli spuštene glave. Boto je odmaglio čim je mogao, "u miraz" ostavio trenera Federica Coppitellija, koji je trebao odavno odletjeti, ali Uprava je uporno i neodlučno odgađala neizbježno. I onda mu se napokon zahvalila i na klupu dovela Simona Rožmana, koji se još nije snašao u osječkoj stvarnosti. Malo kome je bila jasna njegova ideja na Šubićevcu. Natrpao je sredinu terena, ostavio bokove prazne, dopustio Ivanu Santiniju i Šimi Gržanu da se poigravaju svojim bivšim klubom.

- Nemam što puno govoriti. Kad je fajt - nas nema. U ovih deset dana sam vidio što i kako - komentirao je odmah nakon katastrofalnog poraza od "fenjeraša" trener Osijeka, koji je najavljivao pobjednički gard, ali ništa od toga. Stvarnost na terenu bila je opet loša.

U jednom je u pravu, ovaj Osijek nema pobjednički gard i kad je "fajt", on se izgubi. U tom drugom, kad je u deset dana vidio što i kako, mogao se potruditi da ono što ne valja bar malo popravi. Ako uopće ima nade za popravak...

Nakon šibenske sramote u Rožmana nije bilo samokritike, okomio se na igrače, koji su bili - katastrofalni.

- Možemo mi pričati o svemu, ali osnovna stvar je da se prilagodiš uvjetima na terenu. U prvom poluvremenu imamo vjetar na našoj strani i ne puknemo ni jednom na gol. Mislim da svatko od nas mora za sebe pogledati što uopće radi u nogometu. Moramo prvo raščistiti određene stvari koje se tiču naše momčadi, pa ćemo vidjeti što i kako dalje. Neki se bore za život, a mi se borimo za luksuz. Ovo je blamaža, nije nam lako - dodao je trener Osijeka.

Rožman je ljut na neke igrače, a kako igraju, i treba biti. Ne na neke, nego na više njih. No trebao bi analizirati na koji je on način postavio momčad da se suprotstavi Šibenčanima. Nakrcao je sredinu terena, gdje su se igrači gurali, a po bokovima je dalmatinska bura lako prolazila, jer tamo od gostujućih igrača nikog nije bilo da na taj način napadne domaćina. U jednom trenutku na terenu je bilo pet veznjaka, a momčad je djelovala izgubljeno, ne uspijevajući spojiti ni dva-tri dodavanja. Veza katastrofa, obrana šuplja, napad bezodejan. I posljedica toga je - blamaža.

- Da ne budemo u stanju zadržati ni jednom loptu u nogama, a oni to učine svaki put, da se uopće ne držimo dogovora koji smo imali o načinu igre i da nimalo ne prezentiramo to o čemu smo pričali prije utakmice, to je nedopustivo. To me više zabrinjava od samoga poraza, koji se uvijek može dogoditi. Čeka nas puno posla, ali najprije moramo biti iskreni sami prema sebi, igrači međusobno i ja kao njihov trener, u smislu onoga tko želi biti dio grupe do kraja sezone...

Šibenik je momčad koja četiri komada postiže u prijateljskim utakmicama protiv klubova iz nižih liga, pola prošlog tjedna nije trenirala jer su igrači bili u štrajku zbog neisplata plaća i nisu bili sigurni hoće li u nedjelju uopće zaigrati protiv Osijeka. Šibenik je posljednji na tablici i taj isti Šibenik potpuno dominira i razbije nemoćni Osijek. I zato ovaj poraz boli nekako teže od ostalih, jer razgolitio je sav očaj koji vlada u bijelo-plavom taboru.

- Mogu sve razumjeti, da smo dobili gol u posljednjoj minuti protiv Istre u Puli i da je to bila frustracija, da smo ispali na jedanaesterce u Kupu u Koprivnici i dodatno se razočarali, sve to stoji. No nešto je sasvim drugo ovo što smo pokazali u Šibeniku - kaže Rožman.

Šibenska epizoda je crna osječka mrlja, ali je pitanje što dalje. Rožman mora prodrmati momčad koja je u slobodnom padu, igrači moraju međusobno raspraviti što to prezentiraju, kako igraju i kako se ponašaju. Najstariji u svlačionici moraju podviknuti i objasniti suigračima da dres i grb koji nose obvezuju.

A sad Dinamo

Osijek je na Šubićavac došao s nizom od sedam pobjeda na tom stadionu, došao je po pun plijen, na koji u prvenstvu čeka više od dva mjeseca (2. veljače, Dinamo), a vratio se kući ponižen, potučen do nogu i osramoćen. Kad kola krenu nizbrdo, teško ih je zaustaviti, danas osječka realnost nisu Europa, još manje trofeji, nego pogled prema dnu tablice. Do kraja prvenstva je osam kola, a borba za ostanak mogla bi biti itekako zanimljiva i žestoka, i to ne između dva, nego tri kluba. Posljednji Šibenčani su se približili Gorici na samo "minus jedan", ispred posljednjeg dvojca je Osijek, koji trenutačno ima šest bodova više od "fenjeraša". No nema igru i samopouzdanje. Nema gard i mir. Nema baš ništa, a kad je momčad u takvom stanju, "plus šest" ili "plus pet", koliko Osijek bježi Gorici, može biti uhvatljivo.

U ovom jadu i bijedi vječni optimist naći će mrvu optimizma - Osijek u idućem kolu igra protiv Dinama u Maksimiru, jedine momčadi koju je pobijedio u 2025. Bilo je to prije više od dva mjeseca, 2. veljače. Od tada do sada Bijelo-plavi u prvenstvu nisu nikoga dobili. Možda Dinamo, koji se bori sa svojim jadom i problemima, opet (ne)očekivano bude sretna postaja Bijelo-plavima. n