Je li NK Osijek uklet? To pitanje vjerojatno si je postavio dobar dio njegovih navijača koji su u velikom broju potegnuli do Koprivnice ne bi li svjedočili 12. pokušaju Bijelo-plavih za ulazak u finale SuperSport Hrvatskog kupa.

Nakon 120 minuta i trilera jedanaesteraca iz Podravine je prema slavonskoj metropoli krenula tužna kolona. Osijek je deseti put zaustavljen na korak do raja. Dosad su osječku momčad u polufinalima zaustavljali Dinamo, Hajduk ili Rijeka, a sada se prvi put dogodilo da je to uspjelo jednoj momčadi izvan kruga "velike četvorke" hrvatskog nogometa. Slaven Belupo bio je sretniji u ruletu udaraca s "bijele točke". Ne treba posebno naglašavati koliko je to bio novi težak udarac navijačima Bijelo-plavih u sezoni koja je bila trula praktično od samog početka. No nada, dok postoji, uvijek pokreće, pa je tako pokrenula, prema nekim procjenama, i više od tisuću navijača Osijeka na put prema "Kušek - Apašu". Ipak, tamo se nije dogodilo ništa senzacionalno. Možda bi veće iznenađenje, s obzirom na trenutačnu formu i opće raspoloženje, bila pobjeda Osijeka nego što je njegova eliminacija u tom neizvjesnom i izjednačenom susretu.

Rožmanove odluke

Možemo mi sad govoriti o ugledu, novcu ili nečem trećem, ali u takvim utakmicama ništa od toga zapravo nema pravi utjecaj. Samo trenutak i stvarna kvaliteta. Može se reći kako je Osijek trenutak imao, jer je odigrao jednu od najboljih utakmica u drugom dijelu sezone, ali upravo ta tvrdnja otkriva i najveći problem ove momčadi Bijelo-plavih - kvalitetu. Posebno ofenzivnu. Ona jednostavno nije bila dovoljna da se taj susret riješi unutar 90 ili 120 minuta, a znate kako Osijek stoji s jedanaestercima, ili kaznenim udarcima. Dugo je vrijedila šala "bolje korner nego penal", a, osim toga, Osječani su izgubili četiri od pet posljednjih utakmica koje su se rješavale izvođenjem jedanaesteraca. U biti, rana koju su Bijelo-plavi zadobili još na početku sezone, kada su ispali u 3. pretkolu Konferencijske lige od Zire, također nakon izvođenja jedanaesteraca, još nije do kraja zacijeljela a na "Kušek - Apašu" stigao je novi "udarac u zube". Mora se priznati, Osijek je ovaj put bolje izvodio jedanaesterce nego u Bakuu, u jednom trenutku bio je u dobitnoj situaciji, ali opet nije bilo dovoljno. Razočaranje je veliko, tu spora nema, ali to je Osijekova realnost. Momčad je u tom susretu na planu zalaganja i po stavu koji je imala bila na svojoj gornjoj granici, a kad je tako, onda na kraju do izražaja dolazi samo - kvaliteta. Objektivno, ona je tanka kada je u pitanju Osijekova ofenziva i samo ga zbog toga neće biti u finalu.

- Sigurno je ovo veliko razočaranje za nas. Mislim da smo čak bili na nekoj svojoj optimalnoj razini u ovome trenutku, nakon lošijeg prvenstvenog nastupa u Puli. Ipak, u samo tri dana nakon tog susreta uspjeli smo skupiti snagu i emociju za ovakav susret. Dečki su dali ono što su trenutno mogli. Nije to bilo onako kako bismo mi htjeli izgledati, ali je trenutačni maksimum. Došli smo do tih jedanaesteraca i baš mi je žao što je ovako ispalo na kraju jer smatram da su dali sve što u ovome momentu mogu, kao i naših navijača, koji su nam dali izvrsnu podršku. Ostaje svakako velik žal - rekao je Simon Rožman, trener nogometaša Osijeka.

NK OSIJEK

Neke odluke koje je donio još uvijek novi Osijekov trener svakako će biti pod povećalom. Ostaviti najkreativnijeg igrača momčadi Tiaga Dantasa na klupi do 120. minute u utakmici u kojoj želiš pobijediti doista ne izgleda kao razumna ideja. Oslanjanje na Hernanija i Ademija, koji više od mjesec dana nisu bili u normalnom treningu, još je manje razumljivo, kao i povlačenje iz igre Jakupovića, najboljeg izvođača jedanaesteraca. Pa onda Pedro Lima na zadnjem veznom. Sve je to nekako izgledalo kao da Rožman eksperimentira u najvažnijem susretu sezone.

- Smatram kako ne bi bilo pametno od mene da sada javno govorim o tome što doista mislim - pomalo je zagonetan odgovor ponudio Rožman.

Teško prihvatljiva realnost

Boljet će ta eliminacija, ali ona nije baš nešto najgore što se Osijeku dogodilo u eri mađarskih vlasnika. Bilo je još teških udaraca, St. Pölten i ispadanje od bečke Austrije u play-offu Europske lige 2017., pa 2020. poraz od Rijeke u polufinalu Kupa na Rujevici (3:2) nakon što je Osijek imao prednost od 2:0, pa iste te godine poraz u posljednjem kolu prvenstva protiv Lokomotive u Gradskom vrtu (2:1) i ispuštena prilika za osvajanje drugog mjesta i plasmana u kvalifikacije Lige prvaka, pa 2022. opet Rijeka i Rujevica te poraz u polufinalu Kupa nakon produžetaka (3:2), pa najteže od svih ispadanje, od Kizilžara, sve do ovih najsvježijih protiv Zire i sad Slaven Belupa. Dugačak je niz bolnih iskustava, ali sve smo ih preživjeli, pa ćemo morati i ovo. Ako ćemo iskreno, Koprivnica je označila kraj jedne agonije. Agonije upornih nadanja da ćemo od ove momčadi dobiti više negoli ona doista vrijedi. Taj susret je prikazao Osijekovu relanost. Teško je prihvatljiva, ali iz te se kože ne može. Sad bi bilo najlakše "opaliti" po svima uzduž i poprijeko. Od Uprave, preko sportskih direktora i trenera koji su u posljednje dvije i pol godine malo-pomalo gurali NK Osijek prema košmaru u kojem je danas. No od optuživanja, traženja krivca i sličnih neurotičnih stvari koje će prevladavati sljedećih dana daleko je važnije pronaći odgovor na pitanje kako se izvući iz tog začaranog kruga rezultatskih propadanja. Ova je sezona grozna, najlošija u posljednjih desetak godina, to je svima jasno. Još je jasnije da se sve to nije dogodilo slučajno. Jer život, koliko god gadno izgledao danas, mora teći dalje, ali voljeli bismo znati postoji li ideja i volja kojima će se osigurati da se ovakve sezone više ne ponavljaju. Kada se slegne opravdano veliko razočaranje zbog još jednog neuspjeha u onih kojima je doista stalo do NK Osijek, pojavit će se duboka zabrinutost oko budućnosti. Voljeli bismo napokon čuti što o svemu misle vlasnik i predsjednik kluba. U kojem će smjeru dalje ploviti bijelo-plavi brod, koji je potpuno izgubio kurs na planu sportske politike.

- Bit će velik izazov kako ići dalje. To više što smo protiv Slaven Belupa bili sasvim blizu maksimuma, a to nije bilo dovoljno - ustvrdio je Rožman.

Prvo i najvažnije bit će pobijediti Šibenik u nedjelju, a onda?

Hitno riješiti pitanje sportskog direktora, koji će biti spreman ozbiljno zavrnuit rukave, a kada se završi ova sezona, doći će najvažniji izazov - ozbiljno ulaganje u formiranje, ali i zadržavanje na okupu, nove momčadi.