Nogometaši Osijeka u nedjelju će protiv Varaždina pred svojom publikom imati novu priliku stati na kraj seriji od pet uzastopnih prvenstvenih poraza.

Iz tjedna u tjedan smanjuje se broj optimista u bijelo-plavom okruženju. Momčad se muči na terenu, a jedini koji u svemu tome vidi dobre stvari jest trener Federico Coppitelli. Blago njemu, jer teško je pronaći još nekoga tko ima takav, optimističan pogled. Teško ga je razumijeti, on kao da živi u nekom svom svijetu. Što mu još možemo reći, osim: Federico, što god da uzimaš promijeni ili, u krajnjem slučaju, podijeli to s nama ostalima kako bismo konačno razumjeli o čemu govoriš. Trener priča o "napadačkom nogometu" nakon što mu je momčad u posljednjih 450 i nešto službenih minuta na terenu zabila samo dva pogotka, a usto i teško stvara prilike. Ponekad nam izgleda kao da se sprda sa svima nama, ali vrhunac mu je misao:

- Iako se puno priča o mojoj smjeni, ja sam još uvijek ovdje, što znači kako se cijeni moj i rad mog stožera.

Sada ćemo mi zavapiti: Mama mia! Je l' ti sebe čuješ, Federico? Posljednjih dana pokušavamo si predočiti kakva je atmosfera na treninzima, posebno nakon što je Marko Soldo nakon poraza protiv Lokomotive ustvrdio: "Prema mom mišljenju, nešto treba mijenjati jer pet poraza u nizu za klub i grb koji nosimo su - katastrofa". Ta izjava može se svakako protumačiti, pa i kao određeno nepovjerenje prema treneru.

Momčad drži
ključeve uspjeha

E, fino. Od Lokomotive do danas promijenilo se nije ništa u rukovodećem sektoru. Trener je tu, a pravo je pitanje hoće li u nedjelju igrači napokon prijeći s riječi na djela. Stalno slušamo "igramo ispod razine koju ovaj klub zaslužuje", "moramo biti bolji", "vrijedimo više", ali sve te priče ostanu mrtvo slovo na papiru. Možemo li napokon vidjeti odvažnu i hrabru momčad koja će pred svojim navijačima od prve minute krenuti u otvoreni napad na suparnika? To je pravo pitanje. Jer što Osijek zapravo u tom susretu može izgubiti? Malo toga, ali jednim kvalitetnim nastupom i prvenstvenom pobjedom nakon više od mjesec dana posta mogao bi vratiti bar mali dio izgubljenog navijačkog povjerenja. To je jedna od onih utakmica koje se ne igraju zbog trenera, tate, mame, psa ili kravate. To je utakmica koju momčad treba odigrati isključivo - za sebe. Utakmica u kojoj igrači trebaju svima nama dokazati zbog čega su ovdje i čime su zaslužili nositi klupski grb. Patetika. Možda jest, ali tako danas stoje stvari na Opus Areni.

- Jasno je da atmosfera nije dobra nakon serije loših rezultata i slabih partija na terenu. Svjesni smo toga, pričali smo u svlačionici, ali moram reći da dobro treniramo i mislim da znamo gdje smo činili pogreške. Ništa nam drugo ne preostaje nego se okrenuti sljedećoj utakmici, koja nam jako brzo dolazi, i pokušati ostvariti pozitivan rezultat. To bi svima nama sigurno bio vjetar u leđa i nastojat ćemo izboriti pobjedu. Sigurno je više faktora utjecalo na izvedbu, prvenstveno moramo pogledati sebe i priznati da nismo radili dobre stvari na terenu. Jedino je dobro što svaka sljedeća utakmica dolazi jako brzo i opet možemo započeti neki pozitivni niz - kaže Hrvoje Babec, jedan od onih igrača koji dobro zna i osjeća bilo osječkog duha i karaktera.

Varaždin je jedan od rijetkih klubova u SHNL-u od kojeg Osijek ove sezone nije izgubio. Jesenas je na Opus Areni bilo 2:1 za Bijelo-plave, a u Varaždinu je susret završio bez pobjednika i pogodaka. Varaždinci su prilično promijenili momčad u odnosu prema jesenskom dijelu sezone, ali su svejedno dosad u nastavku prvenstva osvojili dvostruko više bodova od Osijeka (osam prema četiri, nap. a.). I zato su četvrti, a Osijek je pao na sedmo mjesto.

- Vrlo su kvalitetna momčad, pokazuju dobre igre i imaju odlične rezultate. U situaciji u kojoj se nalazimo moramo dati sve od sebe da napokon pobijedimo, kako god znamo. I bez obzira na to što ih definitivno respektiramo, znamo koliko kvalitete imamo unutar naše momčadi. Osobno, vjerujem da ćemo se protiv njih prezentirati u najboljem mogućem svjetlu i pokazati što znamo - zaključuje Babec.

Sirova strast

Igračke snage s kojima će Coppitelli krenuti u tu utakmicu nisu potpune. Izostat će dosad standarni stoperski tandem Alessandro Tuia i Luka Jelenić, koji imaju po tri žuta kartona, a neće biti ni kapetana Vedrana Jugovića, zbog isključenja u Kranjčevićevoj. Coppitelli je najavio debi Jona Mersinaja, kojem će u srcu obrane društvo praviti Stjopa Mkrtčjan, koji je, prema našem skromnom mišljenju, neopravdano zapostavljan u nastavku sezone. No eto i njemu prilike, neka potvrdi takva razmišljanja. Ipak, s obzirom na karakter utakmice radije bismo se bavili pitanjem kako će Coppitelli složiti ofenzivni dio momčadi. Osijek, ako se želi izvući iz krize, mora postati daleko učinkovitiji pred suparničkim vratima. Mora težiti zabiti bar dva ili više pogodaka jer iskustva iz dosadašnjeg dijela sezone jasno govore kako su Bijelo-plavi u rijetkim slučajevima bili sposobni svoju mrežu sačuvati netaknutom. Uz takve navike doista ne vidimo smisao u nekakvoj opreznoj igri jer koncentracija Osječanima uvijek popusti, prije ili poslije. Jedina prevencija u takvoj situaciji ispada ona poznata krilatica - napad je najbolja obrana. S krilima ili s dva klasična napadača, pitanje je koje vjerojatno muči i samog Coppitellija jer dosad je od krilnih igrača dobio jako malo. Možda opcija s dva napadača, s tim da to ne mora nužno značiti i igru s tri centralna braniča. Bila bi to taktička novost koju Federico nije previše uvježbavao, ali s obzirom na to da ono što je uvježbavao slabo funkcionira, ne vidimo zbog čega bi takva inovacija bila problem. Nogomet nije igra savršenstva. Nogomet je igra prijevare, a do toga se ne dolazi analitikom i shematskim pristupom. Za to su potrebni igrači koji su mangupi, a ne roboti. Odgovor na to pitanje ima li Osijek u svojoj momčadi dovoljan broj mangupa ne znamo.

Susret s Varaždinom prava je prilika da se pokaže i ta crta ako ona u momčadi postoji. U toj utakmici neće pobijediti taktika i "crtanje". Pobijedit će sirova strast...