NK Osijek korača kroz jednu od najvećih rezultatskih kriza otkako postoji hrvatska liga. Bijelo-plavi su doživjeli niz od pet uzastopnih poraza, a takvo što dogodilo im se samo jednom dosad.

Ni na nebu ni na zemlji

U sezoni 2001./2002. nanizali su isti broj poraza, ali njih nisu potpisali isti treneri. Prva tri doživio je Vlado Bilić, a preostala dva Vjekoslav Lokica. Kroz ovih pet sada morao je prolaziti isti čovjek na klupi Federico Coppitelli i po tome će ostati zapamćen kao jedini Osijekov trener koji je nanizao toliki broj negativnih rezultata, s tim da ima priliku još pogoršati te brojke. Sjedit će na klupi protiv Varaždina u nedjelju, pa može doživjeti i šesti u nizu, što bi bio novi negativni rekord. Federico, a i klupski čelnici kao da su negdje pročitali definiciju uspjeha koju je jednom davno izrekao briljantni premijer Velike Britanije tijekom Drugog svjetskog rata Winston Churchill: "Uspjeh znači kročiti od neuspjeha do neuspjeha i pri tome ne gubiti entuzijazam." Moramo priznati dobar opis onoga kroz što prolazi NK Osijek.

GOJKO MITIĆ

Ima još jedna njegova koja je možda čak i bolja: "Ako prolaziš kroz pakao, nastavi prolaziti." Sve su te misli itekako primjenjive na trenutak NK Osijek. Međutim, ono što je najveći misterij jest prečudan status trenera Federica Coppitellija. On se, pak, našao u situaciji koja je tako neuobičajena za hrvatske nogometne prilike. Teško nam se sjetiti kada je u SHNL-u neki trener preživio niz od pet poraza. Možda neki čije su momčadi u tom trenutku već bile ispale iz Lige, ali sigurno nijedan čiji se klub borio za bilo kakvo rezultatsko dostignuće. Federico je još tu, iako je praktično otpisan od svih, pa i od onih koji vode klub, ali se konačna odluka odgađa. Čak su i sami igrači, što nije baš često slučaj, progovorili o potrebi promjena.

- Jednostavno, nešto ne štima i trebalo bi se promijeniti jer ovako po mome mišljenju ne možemo dalje. Pet poraza u nizu za ovaj klub i grb koji nosimo na dresu jednostavno je – katastrofa - izrekao je veznjak Marko Soldo nakon poraza u Kranjčevićevoj.

Nešto slično događalo se ljetos kada je Osijek eliminiran od Zire. Tada je iz tračnica iskočio kapetan Vedran Jugović, koji je otvoreno kritizirao klupsku sportsku politiku. Te kritike iz svlačionice budu dobro primljene kod navijača, ali uvijek se može postaviti pitanje koliko su sami igrači spremni preuzeti odgovornost za ovako loše rezultate. E, to ide već malo teže jer uvijek su im krivi drugi, sudac, loš teren, trener, uprava ili netko peti. I zato obično trenerima leti glava jer oni u cijeloj toj priči uvijek ostanu najmanje zaštićeni.

GOJKO MITIĆ

Propalo "vizionarstvo"

Coppitelli, pak, zaštitu uživa samo naizgled, jer klupski čelnici punom parom rade na pronalaženju njegova nasljednika. Razgovori se obavljaju, ali zasad "bijelog dima" nema. No, bit će ga vrlo skoro, najvjerojatnije već tijekom ovog tjedna, ali čak i da se dozna ime novog šefa struke na Opus Areni to neće promijeniti odluku po kojoj će Coppitelli biti na klupi još tijekom susreta protiv Varaždina. Planove koje ima klupsko rukovodstvo nije lako pročitati jer ako ćemo pogledati unatarg dvije i pol godine nije postojale jasne odrednice po kojima su se birali treneri. Od odlaska Nenada Bjelice prevladavali su izbori bez pravog prvoligaškog trenerskog iskustva. Prvo Rene Poms, pa Borimir Perković, sada je to Coppitelli. U međuvremenu su kroz NK Osijek prodefilirala i dva zvučnija imena Stjepan Tomas koji se također nije baš mogao pohvaliti nekakvim golemim trenerskim iskustvom, te Zoran Zekić koji je zapravo bio jedini s jačim ugledom, ali on nije bio po volji bivšem sportskom direktoru Joseu Botu koji ga je maknuo bez ustezanja da bi na njegovo mjesto doveo čovjeka skromnog iskustva u seniorskom nogometu.

Ponekad takve "vizionarske" ideje pođu po krivu. No, pitanje je zbog čega su u NK Osijek uporno "utvrđivali gradivo" na tom planu.