Rezultaska kriza s kojom trenutačno živi NK Osijek ne može se baš nazvati nekakvom novošću u ovom dijelu sezone ako pogledamo isto razdoblje u posljednje dvije godine.

Problem s kreacijom

Čak i nije najgora jer, recimo, u nastavku drugog dijela prvenstva 2021./22. Bijelo-plavi su kroz veljaču, ožujak i travanj zaredali s čak deset utakmica bez pobjede. Ta je negativna serija započela dok je na klupi sjedio Rene Poms, a nastavila se u mandatu Borimira Perkovića, koji je Bijelo-plave vodio u sedam utakmica i nije uspio zabilježiti nijednu pobjedu. No u tih deset susreta bilo je pet remija, među kojima su bili oni na Rujevici i Maksimiru. Taj grozan niz završio je pobjedom protiv Slaven Belupa, kada je na klupu stigao Stjepan Tomas. Sličnu krizu, ali mnogo manjih razmjera, NK Osijek doživio je i lani u ovo doba. Tada sa Zoranom Zekićem na klupi dogodila su se četiri susreta bez pobjede uz dva remija. I opet je kraj stigao protiv Slaven Belupa pobjedom u Koprivnici (1:0).

GOJKO MITIĆ

Slaven Belupo je opet, ali ovaj put na loš način upetljan u te Osijekove rezultatske probleme. Nedavni poraz koji je nanio osječkoj momčadi na Opus Areni upalio je sve moguće alarme koji su se samo pojačali nakon kapitulacije u prošlom kolu u Kranjčevićevoj. Dakle, krizna situacija u ovom razdoblju sezone nije iznimka, već postaje pravilo, pa se treba zapitati što u veljači i ožujku krene naopako za Osječane. Cinik bi rekao "počne ih hvatati proljetni umor", ali šalu nastranu, neke brojke koje bilježe Bijelo-plavi ove sezone jasno će otkriti u "kojem se grmu skriva zec". Puno se priča o propusnosti obrane jer osječka momčad teško može svoju mrežu sačuvati netaknutom, no opet nije baš da su Bijelo-plavi cijele sezone gutali pogotke kao "pilseve". Tek na posljednja dva gostovanja protiv Hajduka i Lokomotive obrana je bila ispod svake razine jer je kapitulirala sedam puta. Prije toga te defanzivne muke mogle su se kompenzirati kvalitetnijom napadačkom igrom, što je i bio slučaj sredinom jesenskog dijela prvenstva. No, ukupno gledajući podatak o prosječno kreiranim izglednim prilikama za pogodak ove sezone, dođemo do zapanjujuće spoznaje. Naime, Osijek prosječno po utakmici stvori tek 1,7 izglednih prilika za pogodak. Premalo. Iskreno, nije nam trebao taj statistički podatak kako bismo došli do tog zaključka jer Bijelo-plavi se s kreacijom prilika bore od samog početka Coppitellijeva mandata. No na ljetnim smo si pripremama govorili sjest će to na svoje, tek je počeo s poslom, ali s vremenom nekakav vidljivi pomak na tom planu nije ostvaren. Taj bljesak sredinom prvog dijela sezone dogodio se najviše zbog toga što je momčad uspijevala gotovo sve stvorene prilike pretvarati u pogotke. No iluzorno je očekivati kako će tako visok postotak realizacije trajati u dužem razdoblju.

Nedostaje pravi "cug"

Ima još jedan fascinantno loš podatak, a on je vezan uz uspješan broj centaršutova. Samo četiri u cijeloj sezoni pronašla su svoj cilj, što je 21 posto opće uspješnosti, što samo govori kako se igra Osijeka ne oslanja na taj segment. Ipak, na kraju uvijek najvažniji ostane doživljaj promatrača. Osijek ove sezone u sebi nema onaj pravi "cug" koji bi željeli vidjeti njegovi navijači. Posebno kada se igra na Opus Areni, pojednostavljeno "nabij suparnika u njegov šesnaesterac". Rijetke su bile pamtljive dominacije osječke momčadi nad suparnikom. Ta dobra razdoblja svodila su se na bljeskove u kojima bi Osijek uspio postići pogodak ili dva, ali bi se nakon toga napadački uglavnom potpuno ugasio. I gdje smo sada? Jedan pogodak u posljednjih pet kola, a u njima nisu odreda bili sve najteži suparnici u SHNL-u. Takva jalovost, ne u realizaciji, već u kreaciji prilika, mora zabrinuti, a na kraju će vrlo vjerojatno i presuditi njezinu kreatoru - Federicu Coppitelliju.

GOJKO MITIĆ

On je još tu, može li se protiv Varaždina nešto posebno promijeniti u tom pristupu? Teško, jer Federcio se, dosad, nije baš pokazao trenerom koji je spreman na neke radikalne promjene.