Neke se isprike mogu prihvatiti, nedostatak agresivnosti nikada
Momčadi s “mliječnim zubima”, kakva je bio Osijek na “Aldu Drosini”, kući se vraćaju praznih ruku
Kak' se ono kaže - sve što je lijepo kratko traje. Nakon idile koju su uživali tijekom rujna, u kojem su pobijedili u sve četiri službene utakmice, nogometaši Osijeka u listopad su krenuli loše. Možda ne toliko zbog poraza u Puli koliko zbog načina na koji su ga doživjeli.
Coppitellijev put izgradnje opet se našao u šumarku pokraj ceste. I to samo zbog jednog razloga: Osijek nije imao dovoljno mišića u Puli. Momčadi koje imaju "miječne zube", poput Osijeka na "Aldu Drosini" mogu se samo - slikati. Doći, vidjeti i sa žaljenjem se vratiti kući praznih ruku. Istra 1961 naglašeno je fizička momčad, pa ako se nisi spreman s time uhvatiti u koštac na pravi način, bit ćeš mušterija, a Osječani su postali baš to na pulskom stadionu - rado viđen gost. Ovaj poraz bio je određeni deja vu triju prethodnih. Triput je prije ove utakmice Osijek u Puli gubio sa 1:0. I sve su bile iste. Bijelo-plava nemoć, a onda, prije ili poslije, dođe nekakva pogreška u obrani koju Istra 1961 kazni. Ovaj put je iskustvo za osječku momčad bilo još gore jer je sama sebi zabila dva pogotka. Cinik bi rekao kako je to vrhunac užitka nogometne igre - kada suparnika natjeraš da pogodi vlastitu mrežu.
Nedostatak agresije
Osijeku je to uspjelo u prvih 20 minuta susreta. Tragičar je bio Luka Jelenić, ali on je u svemu tome zapravo najmanje kriv. Jednom je spašavao nemoguće, a drugi put se samo našao "u krivo vrijeme na krivom mjestu", jer Lisica je zapravo loše zahvatio loptu koja se od Jelenića odbila u mrežu. Međutim, ta je utakmica još jednom ogolila najveći problem Osijeka - nedostatak agresivnosti.
Primjera radi, protiv Lokomotive u Zagrebu, kada su se bili spremni "potući", Bijelo-plavi su iz tog susreta izišli kao pobjednici. Kada nisu spremni "okrvaviti" koljena, onda završe kao na "Drosini". Ova momčad Osijeka još je daleko od stanja u kojem bi na suparnikovu agresiju odgovorila pas-igrom i lucidnošću. Može se i tako, ali lopta tada mora ići brzo i precizno poput metka, a kod Osijeka prođe prvo i eventualno drugo takvo dodavanje te onda lopta obično dođe do Petra Pušića i tu je brzoj akciji kraj, jer slijedi loša ili spora odluka.
Opet je Osijek prvi pogodak primio nakon nepotrebnog avanturizma, u koji se Roko Jurišić nerijetko upušta u iznošenju lopte. Nekad prođe, a nekad baš i ne, a ovaj put je kažnjeno. Mogao je Roko izbiti tu loptu, ali umjesto toga krenuo je u nepoznato kroz sredinu, izgubio loptu, zbog čega je cijela obrana ostala na krivoj nozi i izvan svojih pozicija. Ponekad bekovi i stoperi trebaju biti baš ono što jesu - bekovi i stoperi, a to znači jednostavna rješenja.
No sve su to tek detalji. Generalni problem je nedostatak agresivnosti momčadi i nenalaženje adekvatnog odgovora na agresivnu igru suparnika. Upravo je na taj detalj, suparničku agresivnost, upozoravao Federico Coppitelli uoči utakmice, ali očito ta poruka do momčadi nije došla, bar kada je riječ o prvom poluvremenu. U nastavku je agresivnost podginuta, Osijek je na "maltretiranje" odgovorio na isti način, ali onda je do izražaja došla napadačka neinventivost, jer Istra 1961 se bez većih problema nosila s Osijekovom inicijativom.
- Nismo loše počeli utakmicu, ali presjekla su nas ta dva autogola u kratkom intervalu. No u prvom poluvremenu nismo imali istu energiju i motivaciju kao naš protivnik. Ne znam kako će se to protumačiti, ali znao sam da će ovo biti utakmica s puno duela protiv iskusne momčadi. Da smo bili dovoljno pametni i sposobni razumjeti pravi trenutak utakmice, ne bismo otišli iz Pule bez pozitivnog rezultata. Čim je protivnik prvi put došao do naših vrata, dogodio nam se taj autogol, a kada je to učinio drugi put, opet smo vidjeli nešto slično. Mladoj momčadi poput naše teško se iz toga vratiti - rekao je Federico Coppitelli, trener nogometaša Osijeka.
To prvo poluvrijeme bila je čista nevolja. Dva autogola pa ozljeda nesretnika Luke Jelenića, koji će to gostovanje na "Drosini" poput svih navijača Osijeka željeti što prije zaboraviti, pa onda još i ozljeda Arnela Jakupovića zbog koje je morao na poluvremenu ostati u svlačionici.
- Često nas remete ozljede u posljednje vrijeme, Matković i Tuia protiv Varaždina, a sada Jelenić i Jakupović. Nije ugodno kada si prisiljen zbog tih stvari mijenjati ključne igrače u momčadi - kaže trener Bijelo-plavih.
Potezi
Opravdanja, opravdanja, opravdanja. I možemo ih sva prihvatiti, no nedostatak agresivnosti nikada nećemo shvatiti jer to je stvar čisto mentalne naravi, što Coppitelli očito ne uspijeva riještiti, jer se problem ne pojavljuje prvi put. Svjesni smo kako je momčad u stvaranju, ali baš u tom trenutku izgradnje segmenti poput agresivnosti, strasti i želje ne bi smjeli nedostajati jer kada oni postoje, lakše je prihvatiti taktičko-tehničke manjakvosti.
Coppitelli bi se morao zapitati zašto njegova "mlada momčad" izgleda tako beskrvno jer ako bi nešto mladi igrači trebali imati, onda je to srce i kuraža, želja da pregaze suparnika tjelesnom komponentom, a ne da on pregazi njih, što se dogodilo u prvih 45 minuta. Za te mlade igrače tragična je istina da Coppitelli na teren mora slati 35-godišnjeg kapetana Vedrana Jugovića kako bi podigao agresivnost i zalaganje. Iskreno, oprostite na izrazu, ali je... takvu mladu momčad.
U prvenstvu je sada stanka, a mi se opet ne možemo osloboditi cinika u sebi koji kaže: "Odlično, Coppitellijev će se proces nastaviti u miru." Pitanje je samo dokad će klupski čelnici trpjeti taj proces, koji se uglavnom kreće "jedan korak naprijed pa dva unatrag". Još jednom ćemo ponoviti priču iz uvoda teksta. Nije problem poraz, jer se oni događaju i momčadima koje su daleko sređenije i uređenije od Osijekove, problem je što se uporno pojavljuju i ponavljaju iste anomalije u igri, što u ozbiljnu sumnju dovodi uspješnost "procesa", jer kako ćeš napredovati, ako uporno padaš na istim pogreškama.
Coppitelli će sada imati desetak dana za donošenje ozbiljnih odluka i povlačenje istih takvih poteza. Jer ako nešto ne promijeni, glasoviti "proces" tapkat će na mjestu.