Plesali su hrvatski košarkaši na rubu svog drugog poraza u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, ali prvi “prozor” u sklopu skupine K, četvrti ukupni u ovom ciklusu, izabranici Tomislava Mijatovića ipak su zaključili na željeni način. Dvije pobjede (prije četiri dana dobili Latviju u Zadru) u kolovozu dovele su Hrvatsku na milimetar do odlaska na globalnu košarkašku smotru sljedeće godinu u Katru. Možda je već sinoć bila potvrđena viza (Izrael je trebao dobiti Latviju u gostima), ali bez obzira na taj ishod, odlazak u Dohu ne bi smio više doći u pitanje.

Nije puno nedostajalo da sami odgodimo i otežamo si promociju, jer u Almereu je bilo puno muke na putu do pobjede, koju su mnogi već možda unaprijed upisali. Ne znamo je li rani početak dvoboja imao utjecaja na našu reprezentaciju, ali igranje nakon ručka (podbacivanje je bilo u 14.30) očito im nije najbolje sjelo. Bilo je vidljivo da energija nije na potrebnoj razini, a, s druge strane, domaćin je djelovao poletno i motivirano. Usto nije imao nikakav imperativ, jer izglede za SP Nizozemska je već izgubila. Usprkos tomu, da će biti problema za goste, bilo je jasno već na polovini prve četvrtine, kada je domaćin ubacio već 20 poena. “Narančasti” su realizirali nekoliko napada zaredom odmah na otvaranju, napunili se samopouzdanjem, a vidjeli su da im s druge strane parketa ne prijeti defenzivno raspoložen protivnik. Keye van der Vuurst i suigrači bili su nas odmah doveli u probleme. Do isteka 10. minute ubacili su 31 poen, što nije slučajnost, jer su jednak učinak imali i tri dana prije, na gostovanju kod Njemačke. Znači, trebalo je Nizozemce ozbiljno shvatiti, to više što su nam i u nekim prijašnjim kvalifikacijama znali praviti velike probleme. Odigrala je Hrvatska najslabije poluvrijeme u ovim kvalifikacijama, inkasirala je 58 poena, zabila 44. Kakva je bila obrana, govori broj primljenih poena, u napadu su u prvom dijelu Hrvatsku vukli Božić i Zubac, a potpuno je izostao učinak Hezonje (3) i Smitha. Ipak, ostalo je dosta vremena za popravak dojma i rezultata. Ova Mijatovićeva Hrvatska je to i napravila, pokazala je da može dobiti utakmicu i kada stvari ne funkcioniraju baš najbolje.

Nastavak je ponudio bolju sliku, daleko od željene, ali ipak dostatno da se napravi preokret i dobije utakmica. Treća četvrtina pokazala je da Hrvati mogu igrati bolju obranu, što je najbolje osjetio van der Vuurst, koji je, nakon 19 poena u prvom dijelu, sve do 40. minute bio bez ubačaja iz igre. U međuvremenu, naša udarna petorka (Smith, Badžim, Hezonja, Šarić, Zubac) podigla je svoju igru na višu razinu. S klupe su dobar impuls u ključnim trenutcima dali Božić, Matković i Badžim, ali svejedno smo morali strepjeti do posljednje sekunde, iako je izgledalo da tako neće biti. Na 73 sekunde imali smo pet razlike (96:101). Primili smo brzu tricu, potom u dva navrata bili napadački brzopleti i neprecizni, pa su domaćini 14 sekundi prije posljednje sirene imali posjed, priliku za pobjedu ili produžetak. Nisu se proslavili, za tricu je šutirao centar N’Guessan, promašio je i Hrvatska je preokretom stigla do pobjede i odlaska na SP. Umjetnički dojam nije bio dobar, ali nećemo cjepidlačiti kada se ostvari željeni rezultat.