KORITNA

U aktualnom, sušom i temperaturama ekstremnom ljetu najgore je prošao bob – ocjena je dugogodišnjeg ratara Mirka Miladinovića iz Koritne, koji ga, nakon dvije godine ustupanja dijela svojih površina toj mahunarki, najavljuje, neće više sijati.

Otvoreno progovara o razočaranju bobom, a ove ga godine zbog leda nije ni ovršio. Tuča ga je, a tu je padala u srpnju dvaput, "stukla". Toj se povrtnoj kulturi posljednjih godina dijelom svojih površina okrenuo i dio drugih ratara Đakovštine, onih koji su otvoreni za usvajanje noviteta, da se okušaju i u drugim proizvodnjama, a pri čemu se, dakako, gledaju potpore, bodovi, dohodovnost. Kada je riječ o potporama, bob ih nosi dvije, kao i određene bodove za zemljište. Uključen je u povrće za isplatu proizvodno vezanih potpora, a osim za to što je povrće, bob ostvaruje i potporu jer je leguminoza, pa se za njim poseže, kaže naš sugovornik, i silom prilika.

- Bob je dosta nježna biljka osjetljiva na visoke temperature, osjetljiviji je od soje. Ako je velika vrućina kada raste, smanji rast, kada cvate - odbacuje cvijet, mahunu, samo biljka preživi. Jako je nezahvalna biljka, pogotovo u ovim uvjetima. Neću ga više sijati, ne cijenim ga - kaže Miladinović.

Sijao ga je i on jer je povrće i leguminoza.

- Ljudi ga siju zbog bodova i natječaja, vuče proizvodno vezane potpore, no to je bljka za Francusku i sjevernu Njemačku, gdje ima kiše, pa mu prinos bude i sedam tona po hektaru, a kod nas su ljudi zadovoljni ako to budu četiri tone. Išao sam na jednu mjeru gdje sam u obvezi imati na 1,2 hektara neko povrće. Sad sam ga imao na 1,2, a lani na tri hektara. Posijao sam 600 kilograma – 200 po hektaru, dok sam na kraju ovršio samo 1600 kilograma, a očekivao sam četiri tone po hektaru, znači 12 tona. Umjesto toga – bio je to prinos od samo 1,6 tona - otvoreno govori Miladinović o svom razočaranju bobom. Dok ga drugi siju za preradu za potrebe proizvodnje proteinskih pripravaka, a za što ga predaju poznatom otkupljivaču, ovaj ratar bob nije sijao za predaju i preradu u spomenute svrhe, nego, naposljetku, za zelenu gnojidbu.

- Lani sam ostavio za zelenu gnojidbu, no pogriješio sam jer sam ga sijao kasno – 20. travnja, a treba u drugoj polovini ožujka. Prvotno je bio odličan, no 22. lipnja bile su visoke temperature – 37 stupnjeva, i sav je cvijet pootpadao. Ove godine "stukao" ga je led - kaže Miladinović.

Sada razmišlja o slanutku. Kaže, ta nam je grahorica bliža od boba, zna ga se jesti kao grah, a bob ionako ovdje nije sijan za prehranu, nego preradu za proteinske pripravke. No, priznaje Miladinović, ta je mahunarka dobra kao pretkultura jer je fiksator dušika - kao leguminoza ostavlja ga puno u zemlji za sobom, što je dobar preduvjet za pšenicu i sl. n