ŠARENGRAD

Sezonu su na svom "dunavskom Zrću", kako u šali nazivaju plažu što su ju sami uredili na desnoj obali Dunava, s početkom ovoljetnih vrelih dana otvorili, a kako drugo nego po starom dobrom običaju Slavonije i Srijema (pa i unatoč toplinskom valu koji je temperature dizao i do +38 stupnjeva Celzija), neoizostavnim - pečenjem slanine! Plaža je to u Šarengradu, malom mjestu nadomak grada Iloka, protegnutom uz državnu cestu od Vukovara prema državnoj granici, a koje, kako će reći tamošnji stanovnici, cijelom svojom dužinom živi uz moćni Dunav. Svakodnevno je to, i cjelodnevno, okupljalište Šarengrađana, od djece i mladih sve do onih u nekim "ozbiljnijim" godinama, a nerijetko im se pridruže i iz susjednih mjesta Bapske i Mohova, pa i iz Iloka, kojemu su sva ta mjesta - i Šarengrad, i Bapska, i Mohovo - zapravo prigradska naselja. A dođu im kupači i iz Lovasa. Valja se tek samo malo spustiti s glavne ceste, u blizini šarengradskog središta, i već se otvara pogled na pješčanu plažu s blagim spustom u Dunav koji zove na osvježenje od nemilosrdnih vrućina, jer temperatura vode se, kako kažu, zadržava na ugodnih 25 stupnjeva.

- Dunav je naše more - kazuju u Šarengradu, ponosni na svoju plažu, jer doprinos su njezinu uređenju, k tome s nizom sadržaja, dali upravo sami mještani, što svojim radom, što nabavom različitih "rekvizita" s kojima su vrući dani na plaži znatno ugodniji. Spominju pritom i donacije, i potporu Grada Iloka, koji im, primjerice, pomaže u nabavi pijeska što ga Dunav (redovito) odnese. Reći će u Šarengradu i kako im je taj njihov "komadić raja" doslovno stjecište društvenog života u ovim ljetnim mjesecima, pa odmor, druženje i zabava uz Dunav znaju potrajati od jutra do kasnih večernjih sati....

A sve je, ispričat će, počelo prije nekoliko godina, prvim pokušajima da u svom mjestu imaju ljetni "kutak za odmor i dušu", da bi upravo u sezoni 2024. godine Šarengrad imao plažu kojoj gotovo ništa ne nedostaje. Osim, reći će, električne energije, no snalaze se, pa se s pješčanih stotinjak metara plaže čuje i glazba, noću svijetle lampe dok se domaći, i oni gostujući, posjetitelji još druže uz kakve gastronomske delicije, zaigraju "na karte" ili vrijeme poslije zalaska vrelog sunca krate uz razgovor.

- Kupalo se uvijek na Dunavu u Šarengradu, ali nije bilo uređene plaže. Većinom se čamcima išlo na našu Šarengradsku adu, ali od Domovinskog rata to dugi niz godina niije bilo moguće. Sada se povremeno ode do otoka, no zbog neriješenih pitanja međudržavne granice Hrvatska - Srbija na Dunavu, na adi koja je odvijek bila, kako joj i ime kaže, šarengradska, ništa ne možemo raditi. A na otoku su predivne pješčane plaže, koje bi bile idealne za razvoj turizma. Jednog dana, nadamo se - kazuje Pero Ćorić, predsjednik Vijeća Mjesnog odbora Šarengrad.

U međuvremenu, inicijativa za uređenje plaže u samom mjestu potekla je prije koju godinu od mještanina Nedjeljka Mijića. I tako je sve krenulo... Svake godine uredili bi ponešto, svojim radom, donacijama, uz pomoć prijatelja izvan Šarengrada, a nerijetko i Šarengrađana koji danas žive u Zagrebu ili drugdje, ali uvijek rado dolaze u svoj kraj.

Na plaži svakog dana zna biti i stotinjak ljudi. Djeca uživaju na toboganu, mladi imaju igralište za odbojku na pijesku, duž plaže su ležaljke, klupe i stolovi, suncobrani, u blizini je česma s pitkom vodom, izbetoniran je spust za čamce.

- Imamo sve što na plaži treba - kazuju, dodajući i još jednu zanimljvost njihova "dunavskog Zrća", na kojem vlada znatno mirnija, obiteljska atmosfera iako im zabave ne nedostaje, a to je da se na plaži - svakog dana nešto kuha. Zamiriše čobanac ili fiš, peku se čak i palačinke, nerijetko se plažom širi miris pečene slanine, donesu se kolači i voće, hadni napitci, a Zdenko Sliškovac, rodom iz Šarengrada, donirao je za njihovu plažu na Dunavu pečenjaru, pa će se na stolovima naći i odojak, u predahu od kupanja...