Recepti koji su se prenosili s koljena na koljeno: Priča o kuhinji naših baka
Brigita Hengl i Andrea Gross-Bošković svaki su recept isprobale onako kako je zapisan
Oma, was kocht ma’ morgen? (Bakice, što ćemo sutra kuhati?) – pitanje je koje su generacije djece upućivale svojim bakama, a ujedno i naslov kuharice koja nas vraća u kuhinje naših omama Švabica i gastronomsko nasljeđe Podunavskih Švaba u Slavoniji i Baranji. Brigita Hengl i Andrea Gross-Bošković, autorice dvojezične kuharice, odlučile su sačuvati od zaborava recepte, okuse i običaje koji su desetljećima oblikovali svakodnevicu njemačkih obitelji na osječko-slavonskom prostoru.
Jelo i osobna priča
Ova kuharica mnogo je više od zbirke recepata. Uz svako jelo ispričana je i mala osobna priča – sjećanje na prigode u kojima se pripremalo, obiteljske navike, blagdanske stolove i kulinarske tajne koje su se prenosile s generacije na generaciju. Od juha i glavnih jela do slastica i likera, autorice su prikupile i isprobale recepte, nastojeći sačuvati njihovu izvornost, uključujući i njemačke riječi u dijalektu koje su se udomaćile u svakodnevnom govoru. Posebnu vrijednost knjizi daju njezin izgled, oblikovan prema starim obiteljskim bilježnicama, te nastojanje da se zabilježe i ona jednostavna jela čiji se recepti često nikada nisu našli na papiru jer su se podrazumijevali u svakoj kuhinji.
Ideja za kuharicu nastala je iz stručnog rada predstavljenog na jednom simpoziju Njemačke zajednice - Zemaljske udruge Podunavskih Švaba u Hrvatskoj, kada su autorice prepoznale koliko je važno zabilježiti gastronomsko nasljeđe dok još žive generacije koje pamte izvorne recepte i govore esekerski. Brigita Hengl, odrasla u Osijeku, i Andrea Gross-Bošković, koja je odrastala u Đakovu, obje doktorice znanosti zaposlene u Odjelu za procjenu rizika u Centru za sigurnost hrane, koji je dio Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, u ovaj su projekt unijele ne samo svoje profesionalno znanje nego i osobnu povezanost s njemačkom baštinom i ljubav prema kuhanju.
Na kuharici su radile gotovo dvije godine, a svaki su recept isprobale onako kako je zapisan. Pritom su pokazale i da stara kuhinja može biti itekako suvremena: knjiga donosi kalorijske vrijednosti jela, sezonske i blagdanske jelovnike, ali i praktične savjete za njihovo kombiniranje i pripremu.
Kako su se nekada kuhali svakodnevni ručkovi, što se nije smjelo izostaviti s blagdanskog stola, koje su se kulinarske tajne prenosile usmenom predajom i koliko se gastronomija može ispreplesti s jezikom, identitetom i obiteljskim uspomenama, otkrivaju nam autorice Brigita Hengl i Andrea Gross-Bošković.
Original prije varijacija
Sve je, kako doznajemo, počelo jednim receptom za ajngemaht juhu u kojemu se koristilo maslinovo ulje. Je li vas doista toliko razljutilo to gastronomsko “svetogrđe” da ste odlučile napraviti vlastitu kuharicu ili je to samo bio posljednji poticaj za projekt o kojemu ste već razmišljale?
- Zapravo, mene to uopće nije razljutilo nego silno nasmijalo. Uopće nije problem da se u ajngemaht juhu stavi maslinovo ulje, jer to je sada trend, u sve se stavlja, pa zašto ne i u ovo. Možemo napraviti i vegetarijanski oblik ajngemaht juhe u koju inače obavezno ide meso, obično piletina, ali u izvornom obliku priprema se bez maslinovog ulja. Spoznaja da neki koriste maslinovo ulje bila nam je tek poticaj da skupimo sva ta jela i zapišemo ih na način kako su se izvorno pripremala, ne zato da bismo ih i danas tako pripremali, iako to možemo bez ikakvih problema - odgovara Brigita.
- Mislim da je jako važno kušati jela u izvornom obliku, a onda možemo napraviti nekakvu varijaciju, jer ako ne znate kakav okus ima neko jelo u svom izvornom obliku, onda je, mišljenja sam, jako teško napraviti varijantu koja će biti ukusna i imati smisla dodaje Andrea.
Obje imate njemačko podrijetlo. Koliko je upravo osobna i obiteljska povezanost s Podunavskim Švabama utjecala na odluku da se prihvatite prikupljanja i zapisivanja njihove gastronomske baštine? Postoji li neko jelo koje vas posebno vraća u djetinjstvo?
- Mislim da je ta poveznica uvelike utjecala na nas, jer tako se kuhalo u našim kućama. To je hrana na koju sam naučena, u čijem sam pripremanju sudjelovala, gledala sam kako ju spravljaju baka i prabaka, pa su mi ti postupci usađeni. Što se tiče osobnih favorita kada govorimo o jelima, uvijek volim da se u paradajz-juhi koristi svinjska mast, jer tada mi je juha totalno drukčijeg okusa od one koja se priprema s uljem. Prije 20-30 godina također je postojao trend da mast nije prihvatljiva, da je bolje zamijeniti ju s uljem, pa su svi počeli kuhati na ulju, ali to jednostavno nije bio taj okus. Sada se vraćamo masti, koja ne da nije štetnija od ulja nego je i zdravija - odgovara Brigita.
- Ja volim sve kuhati, no najviše volim pripremati kolače, jer sam odrasla u okruženju s bakom i njezinom sestrom koje su uvijek pripremale kolače, a kako u to vrijeme nije bilo društvenih mreža i igara, ja sam s njima vječito pekla kolače, tako da ih pripremam odmalena, a omiljeni su mi oni koji se mijese, što danas kod mladih nije popularno, jer većinom svi miksaju, no ja volim mijesiti, volim taj kontakt s tijestom - odgovara Andrea.
Pedeset recepata
Prikupile ste čak 300 recepata, a u knjigu ih uvrstile 50. Prema kojim ste kriterijima birale što će ući u kuharicu? Je li bilo teško izostaviti neka jela, možda i ona koja su vama osobno najdraža?
- Najprije smo krenule od onoga što smo željele staviti u kuharicu, a broj recepata rastao je kako smo ih prikupljale kod naših prijatelja i rođaka koji posjeduju njemačke kuharice i bilježnice s ručno pisanim receptima. Naravno da bismo voljele da je još puno toga stalo, ali zbog dogovorenog broja stranica to nije bilo moguće. Nakon što je sve bilo gotovo, nije nam bilo jasno kako neka jela nisu ušla u kuharicu, kao recimo kajzeršmarn, vrlo jednostavno i zgodno jelo koje se može napraviti lijevom rukom, ili štrudla, što mi je suprug osobito zamjerio (smijeh). To je malo kompliciraniji recept, pa mi ga se možda nije dalo ni pripremati u tom trenutku, jer svako smo jelo iz kuharice pripremile zbog fotografiranja. Nekoliko jela nismo uvrstile jer nam fotografije nisu uspjele, a ima i onih koja su baš njemačka, a koja nikada nisam voljela jesti pa sam ih eliminirala, kao što je pajšl, kisela juha od svinjskih pluća, zatim Hirn und Nieren ili mozak i bubrezi - odgovora Brigita.
- Ni vanilin krancle nismo uvrstile, što je nevjerojatno, a to sam shvatila kada sam ih odlučila pripremiti za promociju kuharice. Uzela sam ju listati - da bih shvatila da tog recepta nema (smijeh) - odgovara Andrea.
- Morat ćemo napraviti prošireno izdanje, dodaje Brigita.
Koliko se kuhinja podunavskih Švaba razlikovala od kuhinje drugih stanovnika Slavonije i Baranje? Možemo li govoriti o prepoznatljivoj gastronomskoj tradiciji ili se ona tijekom desetljeća toliko ispreplela s lokalnom kuhinjom da su te granice danas gotovo nevidljive?
- S mog gledišta, ja ne poznajem druge kuhinje, a živim ovdje više od 50 godina. Na promociji kuharice zanimljivo je bilo čuti kako neki redovito pripremaju neka jela iz kuharice, no nisu znali da je riječ o njemačkim jelima. To je možda odgovor na vaše pitanje. Vjerojatno puno ljudi kuha na taj način, no kako je ta kuhinja ovdje prisutna dvjestotinjak godina i ljudi su ju prenosili s generacije na generaciju, ne samo pisanim receptima nego i usmenim putem, odgojem, ona je s vremenom postala “naša” - odgovara Andrea.
- Ja bih rekla da je to kuhinja Austro-Ugarske, odnosno bečka kuhinja koja je ovdje imala najveći utjecaj, što se i vidi po nazivima. Mi i dandanas koristimo nazive koji su asutrijskog podrijetla za hranu koju ovdje jedemo - dodaje Brigita.
Dragocjene kuharice
Koliko je bilo zahtjevno doći do izvornih recepata? Jesu li vam najviše pomagale obiteljske bilježnice, razgovori sa starijim ženama, usmena predaja ili postojeći pisani izvori?
- Najviše sam koristila stare kuharice. U svakoj njemačkoj kući bila je i neka kuharica. Neke od tih kuharica više se nisu koristile i ljudi su ih se htjeli riješiti, pa su mi ih poklonili, a neki ih i dandanas koriste. Jedna jako stara kuharica u koju je prvi recept zapisan 1910. godine bila je napisana na gotici, pa mi je najveća pomoć došla od moje tete koja mi je pomagala prevesti ga s gotice na njemački - a onda sam ga prevela na hrvatski - da bih znala o čemu se uopće radi, jer kud je gotica, još je u pitanju bio i rukopis perom. To su zapravo bilježnice koje su toliko stare i poderane da iz njih ispadaju listovi. Svakako milslim da ih je vrijedno sačuvati i ako netko ima takve kuharice i padne mu na pamet baciti ih, nega ih radije donese u Njemačku zajednicu, iskoristit ćemo ih, one imaju svoju vrijednost - odgovara Brigita.
- Fotografije tih bilježnica prenijele smo u našu kuharicu, željele smo zabilježiti i taj dio kulturne baštine, jer puno ljudi ne zna i nema priliku vidjeti tako nešto, one praktički imaju muzejsku vrijednost i treba ih sačuvati - odgovara Andrea.
Hoće li ovih 50 recepata biti početak neke šire priče? S obzirom na to da ste prikupile 300 recepata, možemo li očekivati i nastavak kuharice?
- Mi smo se sada zalaufale, još je sila recepata koje nismo isprobale tako da ćemo svakako raditi, a hoće li to u konačnici biti objavljeno, to ćemo još vidjeti, uvijek su u pitanju i financije - odgovara Brigita.