Nekada su zime u Osijeku bile hladne i bijele: Najniža temperatura izmjerena je 1987. godine - 27,1!
U siječnju 1985. šest ledolomaca “poslovalo” je na Dravi i Dunavu
Od kada je mjerenja, najniža izmjerena temperatura zraka u Osijeku bila je minus 27,1 Celzijev stupanj, a zabilježena je 31. siječnja 1987. I premda nisu sve zime 80-ih bile iznadprosječno hladne, snijeg je, za razliku od danas, bio potpuno uobičajena pojava, znao je trajati danima. Zimske temperature zraka često su bile ispod ništice, a posla su imali i ledolomci.
Primjerice, u siječnju 1985. četiri mađarska i dva domaća ledolomca itekako su imala posla na Dravi i Dunavu. Koliko je leda bilo dovoljno govori podatak prema kojem se stanje krajem siječnja popravilo jer se debljina leda na Dravi smanjila na 25 centimetara.
Među ledolomcima, kako je to zabilježeno u Glasu Slavonije, bio je i osječki “Ljutoć”. Njegov kapetan kazao je kako je važno dobro poznavati ćudi rijeke.
Ledolomac se penje
Ispričao je da, kako bi se led uspješno razbio, za svaki napad brod mora uzeti zalet i popeti se metar-dva na led, koji tada pod težinom puca. No tako se razbije samo metar leda, pa tu radnju treba ponavljati stalno, vrlo često i cijelo radno vrijeme ledolomca, koje je trajalo od 6 do 18 sati. No ni to nije jamčilo uspjeh, jer ako je noć bila hladna, kakva je najčešće i bila, led bi se opet napravio i moralo se krenuti od početka.
Prema dostupnim informacijama, tijekom zima 1986. i 1987. bilo je najviše dana sa snijegom, a napadalo ga je više od 30 centimetara. Godine 1987. snijeg je pao u prosincu, a temperature su padale i ispod minus 10 Celzijevih stupnjeva. Sve je, dakako, rezultiralo zaleđenim pločnicima i prometnicama te je u samo jednom danu na traumatologiji zbog različitih prijeloma završilo 143 Osječanki i Osječana.
Bilo je, naravno, problema i u prometu, te su se građani, u Glasovim anketama, često žalili na onečišćene pločnike, ceste, ali najviše na parkirališta. Brojne pritužbe stizale su na rad zimskih službi, zbog čega je paraliziran normalan život, pa su vladajući sazivali brojne sastanke kako bi riješili problem, više-manje neuspješno. Kako je zapisano u Glasu, za loš rad optužene su bile i mjesne zajednice, velik broj radnih organizacija, čak i milicija i JNA, a komunalni redari podnijeli su čak 529 prijava.
Svi kasnili
Žalili su se i u gradskom prijevozu, optužujući ralice da im bacaju snijeg na prugu te zbog toga kasne. Tako ništa neobično nije bilo da su Osječani kasnili na posao, što zbog kašnjenja autobusa ili tramvaja što zbog toga što nisu mogli upaliti svoje automobile. Ogorčeni su Osječani bili i na rad glavne tržnice jer, primjerice, u siječnju 1987. umjesto povrća na klupama je bio snijeg. Manje ponude voća i povrća ipak je bilo, no cijene su bile toliko visoke da si ih gotovo nitko nije mogao priuštiti.
No oni koji se ni na što nisu žalili bila su djeca, koja su s veseljem i većinom u nepromočnim ski-odijelima uživala u sanjkanju u Parku kulture, grudanju te pravljenju anđela u snijegu i snjegovića, koji su tada, za razliku od danas, bili čest dekor osječkih ulica i dvorišta.
Ipak, 1988. godina bila je izuzetak među hladnim i snjegovitim zimama 80-ih. Te godine dogodilo se malo vremensko čudo. Nije bilo ozbiljnijeg snijega i hladnoće, temperature su se u siječnju zaustavile na minus 5, a najviše dnevne prelazile su i 10 Celzijevih stupnjeva. Kako je zabilježeno u Glasu Slavonije, usred veljače dogodilo se proljeće, koje je brojne Osječane izmamilo na ulice i u parkove, a najviše ih je svakako bilo na glavnom osječkom okupljalištu - Korzu.
