Za početak, učenika je bilo znatno više. Razredi a, b i c imali su i više od 30 učenika, nastava se pohađala u dvije, a ponegdje čak i tri smjene. Svi učenici morali su nositi plave kute, te odmah u prvom razredu, i to na Dan Republike, 29. studenoga, polagati zakletvu za primanje u Savez pionira Jugoslavije, uz dobro poznate crvene marame i plave kape s crvenom petokrakom.

Na kraju školovanja u 8. razredu polagali su zakletvu za primanje u Savez socijalističke omladine Jugoslavije, a učenici su dobivali omladinsku knjižicu i značku. Vjeronauk je u školama bio zabranjen, a na vjerske blagdane djeca su normalno pohađala nastavu. Ono što je svakako obilježilo učenje u 80-ima bili su partizani, Tito i Narodnooslobodilačka borba.

Tako su u udžbenicima iz povijesti to bile značajne teme o kojima se pisalo isključivo u superlativu, a borba partizana na čelu s Titom nije prikazana samo kao oslobodilačka već i socijalna revolucija koja je uništila kapitalistički sustav i uvela onaj u kojem će svi biti jednaki. Kako bi se djeci partizani prikazali što bližima, česta tema bili su i djeca partizani, među kojima je svakako najpoznatiji bio Boško Buha i Sirogojno.

No partizani i Tito nisu bili samo u povijesti već i u glazbenom odgoju, pa su djeca često učila i partizanske i domoljubne pjesme, među kojima su najpoznatije bile “Druže Tito, mi ti se kunemo”, “Padaj silo i nepravdo”, “Po šumama i gorama”, “Jugoslavijo”. U školama se uz latinicu, od 3. razreda, morala znati čitati i pisati i ćirilica, pa su čitanke sadržavale priče i pjesmice i na jednom i na drugom pismu.

Velika pozornost davala se i praktičnom radu u školama, te su tako učenici imali domaćinstvo, na kojem su uz ostalo učili kuhati jednostavnija jela ili sašiti pregaču, kao i tehnička kultura, zbog koje su osječki klinci bili česti posjetitelji prodavaonice u Tvrđi gdje su kupovali šperploče i pilice koje je većina mrzila, jer su pucale čim bi se luk na koji ih se stavljalo malo više stisnuo ili zakrenuo.

Uz tehnički pribor školarci u 80-ima nisu kao današnja djeca imali pernice, olovke i torbe u najrazličitijim oblicima i motivima poznatih likova, već su se uglavnom koristile bezlične drvene olovke, bojice i kemijske olovke.

Oni koji su imali sreće da im je netko donio primjerice šiljilo ili pernicu iz inozemstva, bili su glavne face u razredu. Osnovnu školu u 80-ima obilježile su i ekskurzije, od kojih su mnoge ponovo bile povezane s učenjem o povijesti NOB-a, pa su se uz ostalo posjećivali i grobovi palih boraca. No bilo je i onih veselijih poput odlaska u različite toplice, na Plitvička jezera, kao i većini klinaca u trećem razredu omiljena škola prirode u Orahovici, koja se zadržala sve do danas.

U slobodno vrijeme djeca su se uglavnom družila po naseljima i parkovima, a najčešće igre bile su borba partizana i Švaba, Indijanaca i kauboja, pripremali su i predstave za odrasle, igrali nogoš i košarku, te bajsovima skupljali stari papir i mnogi upravo tako zaradili svoj prvi džeparac.