Generalni urbanistički plan za Osijek izrađen 1988. planirao je razvoj grada Osijeka do 2015. godine. Njegova izrada tada je povjerena Zavodu za urbanizam i izgradnju Osijek, na čelu s dipl. inž. arh. Milenkom Musovićem. Uz ostalo prema GUP-u iz 1988. bilo je planirano kako će Osijek do 2000. godine imati 125 tisuća stanovnika, a do 2015. danas nezamislivih 145 tisuća.

Prema tom GUP-u planiran je nastavak stanogradnje, ali i tadašnjih godina često spominjana izgradnja Osijeka na lijevoj obali Drave, i to na 200 hektara nasuprot Gornjem gradu, a previđen je i nastavak industrijalizacije Osijeka, što bi donijelo još novih radnih mjesta. Kako bi tadašnji GUP bio što kvalitetniji, za njegovu izradu anagažirane su brojne ustanove bivše Jugoslavije te oko stotinu stručnjaka različitih profesija, a napravljena je i urbosociološka studija, i to na osnovi 1500 osječkih domaćinstava. U skladu je to bilo i s tadašnjim Zakonom o prostornom planiranju, koji je tražio da se svi činitelji planiranja, dakle i cijelo stanovništvo, uključe sa svojim stavovima i željama o razvoju.

Studijom se prije svega željelo dobiti stavove i želje Osječana o tadašnjem i budućem izgledu grada glede stanova, zgrada, gradskih četvrti, odnosa prema rijeci, novim idejama, odnosno gradskom imidžu. Upravo zahvaljujući toj anketi može se iščitati što se Osječanima 1987., kada je anketa provedena, sviđalo u svom gradu, što ne, ali i kakve su bile i neke od životnih navika.

Prema anketi, Osječani su imali visoko mišljenje o svom gradu i većina ne bi mijenjala četvrt u kojoj stanuje, a 75 posto željelo je stanovati u obiteljskoj kući. Želju za stanovanjem u središtu grada izrazilo je samo 5,9 posto ispitanika, a 70 posto anketiranih misli da je za gradnju stambenih objekata bolja cigla nego beton. Istančan ukus imali su i kada su u pitanju boje za svoj grad te je naviše Osječana izabralo pastelne tonove.

Domaćinstva na Jugu željela su bijelu boju zgrada, središta grada kombinaciju pastelnih boja, a Industrijske četvrti oker. Čak 90 posto domaćinstava u anketi istaknulo je da bi pri gradnji stambenih objekata kolektivnog stanovanja potrebno bilo sagraditi i zajedničku prostoriju za boravak djece. Nadalje, 62 posto anketiranih smatra da treba izgraditi zgrade s rokom trajanja od sto godina.

Ono na što su se Osječani, i to najviše stanovnici Donjeg grada i centra žalili, bila je buka. Stanari središta grada žalili su se i na nedostatak zelenila, a na lošu prometnu povezanost - Jugovci. Svi su bili nezadovoljni i zbog nedovoljnog broja terena za sport i rekreaciju. Ono štu su željeli bila je izgradnja dječjeg zabavnog parka, a njih čak 80 posto željelo je izgradnju zatvorenih bazena.

Osječani su ovom anketom, kako je zabilježeno u Glasu, koji je i prenio njezine rezultate, iskazali da su im želje za stanovanjem upravo onakve kakve imaju, što do tada nikada nije zabilježeno pri istraživanjima takve vrste. Uz to, za razliku od mnogih drugih gradova, utvrđeno je da osječka domaćinstva stvaraju vrlo bliske međusobne komunikacije.

Gotovo podjednako zastupljeno je druženje s rođacima, prijateljima s posla i susjedima, ali najizraženija druženja Osječana su ona s prijateljima iz djetinjstva. Isto tako istaknuto je kako su se Osječani koji su se školovali na drugim većim sveučilištima vraćali u svoj grad.

Kako i gdje bi se trebao širiti grad Osijek, 70 posto ispitanika je ostavilo bez odgovora, a 30 posto da je rekonstrukcija stare gradske jezgre najpovoljniji i naoptimalniji pravac širenja grada. Istaknuto je u anketi i kako odluku o širenju grada ostavljaju urbanistima jer su do sada bili zadovoljni njihovim radom, odnosno izgledom grada napravljenim prema mjeri čovjeka.

Nažalost, želje Osječana koje su implementirane u GUP iz 1988. ostale su samo mrtvo slovo na papiru, a dogodila nam se srpska agresija, koja je uništila snove o nekom ljepšem i boljem Osijeku.