Prva je polovina kolovoza, zbog toplinskog se vala meteoalarmi već danima crvene, a na užarene gradske ulice izlazi samo onaj koji to mora. I dok banke, pošte, trgovine i drugo može pričekati, želudac i potreba za društvom ne mogu, jesti se mora, družiti se mora, pa jedno mjesto u gradu i za pasjih vrućina pokazuje znakove života.

Rano je "fajrunt"

Riječ je o glavnoj tržnici na Gajevu trgu, piji, kako ju odmilja nazivaju stanovnici grada na Dravi, rijeci čije ćemo korito, ako se nastavi trend pada vodostaja, uskoro možda moći i prehodati, a možda se ostvari i onaj "kad bi" trenutak iz istoimene Zmaj Jovine pjesme, pa ćemo iz vruće rijeke vaditi riblju čorbu.

No vratimo se piji, jer ista pjesma kaže: Što ne mož' biti, o tom nemoj govoriti!

Opet smo se, dakle, uvjerili kako oni koji ne mogu bez nje, posjećuju piju bez obzira na vremenske uvjete, i zimi kada su minusi, i na vrhuncu ljeta kada nas zapljuskuju valovi nesnosne vrućine. Četvrtak je, sat na tržnici pokazuje devet sati, a to ovih dana znači da će uskoro fajrunt.

“Navikli smo da je ovako u srpnju, no čini se kako je ove godine većina ljudi uzela godišnje odmore u kolovozu, valja zbog praznika koje su pospajali. Nije idealno, vrijeme nas ubija, ali izdrži se. Kupaca ima, ali dolaze ranije, do 10 sati već obave sve što su planirali. Ruku na srce, ni ja ne bih dolazila po ovakvim vrućinama", iskreno će Snježana Jakobović iz tenjskog OPG-a Jakobović, koji se dugi niz godina bavi voćarstvom, a ono je kao i ostatak poljoprivredne proizvodnje na sve većim kušnjama, da ne kažemo mukama.

“Imamo navodnjavanje, no sve vam je to nula, zemlja je presuha, temperature se takve da iscrpe sve iz voćki koje ne mogu iz zemlje izvući potrebnu količinu vlage i automatski urod nije onakav kakav bi trebao biti. Veliko je pitanje koliko ćemo dugo mi poljoprivrednici izdržati, jer kakav god sustav navodnjavanja imali, s vremenom ga je potrebno obnavljati, što predstavlja trošak", požalilo nam se dobro poznato lice osječke tržnice.

Cijene su uvijek predmet rasprave

Ipak, ponuda voća i povrća vrlo je dobra. Tržnica u ovo doba obiluje breskvama, šljivama, kajsijama, rajčicama, kukuruzom šećercem, krastavcima, tikvicama... Kada je riječ o cijenama, one su uvijek predmet rasprave, za nekoga previsoke, za nekoga prihvatljive, a ako ste se upravo vratili s neke od jadranskih destinacija, gdje je dojam da na tržnicama i uličnim štandovima s voćem i povrćem cijene s osječke pije množe najmanje s brojem dva, mogle bi vam se učiniti i bagatelnima.

Po namirnice na piju redovito dolaze Dora i njezin ljubimac Marley (prema Bobu Marleyu, napomenula nam je njegova vlasnica), koji se odaziva i na druga imena.

BRUNO JOBST

“Ponekad je Siniša, a ponekad Miloš. Siniša zato što mi je sin, a Miloš kada je mio i drag", otkriva nam Dora dok nas ljupki pas promatra iz tzv. klokanice u kakvima obično viđamo bebe.

“Ima on i torbicu u kojoj ga nosim, ali ovo mu se više sviđa jer bolje vidi. Inače je invalid, jedna mu je noga kraća, i zato sam se dobro pripremila prije nego što sam ga udomila", dodaje Dora, a mi ju pitamo što je kupila i je li zadovoljna ponudom u kolovozu.

“Kajmak, kukuruz i tijesto, za neki brzinski ručak. Ljeto je!" odgovara nam te dodaje:

- Ponudom sam zadovoljna, a cijenama apsolutno nisam. Baš gledam, preko 100 posto otišla je cijena nekih proizvoda, a bit će još i gore. Klimatske promjene, El Niño i rat u Iranu sveto su trojstvo zbog kojeg će biti još gore. No, stalno kupujem na pijacu, iako su tu većinom preprodavači, opet ću radije njiima ostaviti novac nego trgovačkim centrima”, zaključila je malom klimatsko-geopolitičkom opservacijom naša sugovornica, a mi smo se zaputili na kavicu u jedan od kafića koji su neizostavan dio priče o piji. Oni su u ranim prijepodnevnim satima dobro popunjeni, jer kao što čovjek treba jesti, tako mu je nasušno potreban i društveni kontakt, pa makar i brzinski, koliko već dopušta kolovoz u Osijeku.