Nedavno objavljeno izdanje Michelinova vodiča za 2026. godinu donijelo je sjajne vijesti za osječku i slavonsku gastroscenu. Iako ostajemo jedina velika hrvatska regija u kojoj još nije zasjala zvjezdica, najprestižnije priznanje najutjecajnijeg svjetskog turističkog i gastronomskog priručnika koji ocjenjuje kvalitetu restorana, ove se godine prvi put možemo podičiti dvama restoranima koji su dobili oznaku Bib Gourmand, koja se dodjeljuje restoranima s vrhunskim omjerom cijene i kvalitete, a Michelinove su preporuke zadržali osječki restoran Waldinger i iločki Dunav.

Riječ je o đakovačkom Bistrou Loora i osječkom Lulu Fusion Bistrou, koji su se našli među samo 14 hrvatskih restorana s tom Michelinovom oznakom, a toliko je od ove godine i onih sa zvjezdicom, od kojih samo rovinjski Agli Amici ima dvije.

O Lulu Fusion Bistrou pisali smo na stranicama Glasa Slavonije kroz prizmu povratka u Osijek njegova vlasnika Marka Alilovića i partnerice mu Doris Malnar, koji su u Sunčanoj 5 odlučili pokrenuti restoran kakav do tada u najvećem slavonskom gradu nije postojao. Samo tri godine poslije stigla im je potvrda da nisu pogriješili, a nama povod za novi razgovor s uspješnim chefom.

Kuhate praktično od završetka Ugostiteljske škole u Zagrebu. Završili ste i prestižnu kulinarsku akademiju Le Cordon Bleu u Londonu, vodili kuhinje mnogih vrhunskih restorana, pri čemu se ističu paški Boškinac i zagrebački Time, a Michelinovo priznanje dobili ste za vlastiti restoran, u svom rodnom Osijeku, u koji ste se odlučili vratiti iz Zagreba kako biste pokrenuli ovu priču. Je li time satisfakcija još veća?

- Generalno, ovo mi priznanje znači neopisivo puno, s obzirom na to da pripadam generaciji kuhara koja je, kada je počela raditi, a riječ je o početku 2000-ih, mogla samo sanjati o Michelinu, jer tada još nije postojao u Hrvatskoj, samo smo slušali o njemu (prvu Michelin zvjezdicu u Hrvatskoj, 2017. godine, dobio je restoran Monte u Rovinju, nap. a.). Drago mi je što smo dobili baš Bib Gourmand, koji mi znači više od preporuke jer vrlo precizno ocrtava našu filozofiju, a to je da gostima nudimo kvalitetnu hranu po prihvatljivim cijenama. Osim toga, Bib Gorumand znači da smo gurmanski restoran, da nismo striktno vezani uz tradicionalnu hranu, da puno radimo na okusima, tehnikama i tako dalje... Naravno, zadovoljstvo je to veće što sam ovo priznanje dobio za vlastiti lokal, u svome gradu, što doživljavam kao potvrdu da sam na dobrom putu i da tako trebam nastaviti.

Oznaka Bib Gorumand dobiva se za izvrstan omjer cijene i kvalitete, no kako je svaki restoran posebna priča, čime ste vi, prema svom mišljenju, osvojili Michelinove inspektore?

- Među prvima smo u Osijeku počeli raditi s okusima koji nisu čvrsto vezani uz ovo podneblje, ali koristeći se lokalnim namirnicama i primjenjujući vrlo jednostavnu filozofiju: kuhati raznovrsno svim mogućim svjetskim tehnikama koje poznajemo kako bismo gostima ponudili ukusnu i kvalitetnu hranu, i onda kroz njihovo iskustvo zaokružili cijelu priču.

Znamo da je koncept fusiona spoj više svjetskih kuhinja i kuharskih tehnika, kako ga konkretno primjenjujete u Lulu Fusion Bistrou?

- Kombiniramo naše lokalne namirnice sa svim mogućim drugim namirnicama koje su nam dostupne, bilo da je riječ o južnoameričkim bilo o azijskim namirnicama i začinima. Kako se tržište u Hrvatskoj širi, za što je, između ostalog, zaslužna i pojava Michelina, danas je moguće doći do namirnica koje su do jučer mnogima bile vrlo egzotične. Mi ih upotrebljavamo i približavamo gostima kako bismo im pokazali da postoje mnoge ukusne stvari i izvan okvira tradicionalne, domaće kuhinje. Smatramo da našu svinju, našu riječnu ribu i divljač možemo oplemeniti začinima koji dolaze iz drugih zemalja i s drugih kontinenata, pa tako, primjerice, riječnu ribu možemo začiniti čilijem iz Azije, začinima iz Južne Amerike, uz dodatak voća poput manga i papaje, pri čemu, naravno, uvijek vodimo računa da svi ti okusi i namirnice dobro surađuju. Kao konkretan primjer toga navest ću divljač, za koju smatamo da je dosta zapostavljena, osim u obliku čobanca, nekakvih gulaša i odrezaka. Mi ju želimo iskoristiti na drukčiji način, pa smo tako uzeli jelena i napravili vindaloo, svjetski poznato jelo koje potječe iz Indije. U osnovi, to je curry od jelena, odnosno spoj indijskih začina i naše domaće divljači.

Za kraj, kakvom vam se danas čini osječka gastroscena?

- I prije nego što sam se vratio u Osijek, bila je u uzlaznoj putanji. Ja sam se u to samo uključio svojim stečenim znanjem. Uvjeren sam da će ovakvih nagrada u Osijeku biti još, jer kolege se sve više trude kako bi gostima ponudili nešto novo, tako da mislim kako se vraćamo na stare staze i ponovno postajemo pravi gurmanski grad. Možda to ide polako, ali stvari se mijenjaju, i nismo mi jedini koji tomu pridonose, što mi je jako važno istaknuti.

U Markovoj kuhinji od samog je početka važna karika Tomislav Bogdanović (28), kojeg smo također zamolili da s nama podijeli dojmove nakon Michelinova priznanja, u koje je i sam ugradio velik trud.

- Ovdje sam otpočetka, već tri godine, i jako sam puno naučio uz Marka, od teorije do tehnike, a najviše o konzistenciji, koja je presudna za dobar rezultat, kao što je ovaj. Ponosan sam što smo ovo postigli kao tim, ali i zbog toga što smo to postigli u našem Osijeku, gradu koji je to zaslužio. Meni, osobno, kao mladom kuharu, jako puno znači što sam dio ove priče - kazao je Tomislav.