Prof. dr. sc. Irena Galić redovita je profesorica i predstojnica Zavoda za programsko inženjerstvo na Fakultetu elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija u Osijeku, s kojom smo razgovarali o njezinim znanstvenim istraživanjima, radu sa studentima, umjetnoj inteligenciji, ali i priznanjima koje je u posljednje vrijeme dobila od struke. Među njima je i ono FERIT-ovo za najproduktivnijeg znanstvenika u posljednjih pet godina.

Roditelji - najbolji uzori

Možete li našim čitateljima predstaviti svoj stručni i znanstveni put u nekoliko rečenica i priznanja koja ste dobili.

- Diplomirala sam na tadašnjem Pedagoškom fakultetu, na smjeru profesor matematike i informatike. Nakon diplome zaposlila sam se kao asistentica na matematičkim predmetima te upisala poslijediplomski studij matematike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. U jednom se trenutku otvorila mogućnost prijave za stipendiju Instituta Max Planck, ali u području računarstva. Dobila sam tu stipendiju i smatrajući to jedinstvenom i neponovljivom prilikom, odlučila sam nastaviti obrazovanje iz računarstva na Sveučilištu Saarland u Saarbrückenu. Većinu sam istraživanja za doktorsku disertaciju provela u istraživačkoj grupi Mathematical Image Analysis pod vodstvom prof. dr. sc. Joachima Weickerta, dok mi je mentorica u Hrvatskoj bila profesorica emerita Branka Zovko-Cihlar.

Znanstveni sam put nastavila na Fakultetu elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija Osijek, gdje djelujem u području vizualnog računarstva, s posebnim fokusom na obradu i analizu medicinskih slika.

Imala sam čast primiti i nekoliko značajnih priznanja u posljednje vrijeme. Lani mi je, u povodu obilježavanja 20 godina Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti u Mostaru, dodijeljeno priznanje za izniman doprinos razvoju Fakulteta. Nedavno sam na Fakultetu elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija Osijek primila nagradu za najproduktivnijeg znanstvenika u posljednjih pet godina. Prije nekoliko dana na svečanoj sjednici Senata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku uručena mi je nagrada za iznimna postignuća u znanosti.

Vaš je otac Radoslav Galić, profesor emeritus, jedan od osnivača današnjeg FERIT-a, koji je nedavno obilježio 48 godina rada i postojanja. Je li vam ta obiteljska poveznica olakšala put znanstvenice ili ste se baš zbog toga morali stalno iznova dokazivati? Što je bilo presudno da se odlučite baviti tehničkim znanostima?

- Moji su roditelji prosvjetni djelatnici, pa sam, odrastajući uz njih, vrlo rano stekla jasnu sliku o tome koliko je taj poziv zahtjevan, ali i koliko može biti ispunjavajući. Upravo je to bio jedan od razloga zbog kojih sam odlučila studirati matematiku i informatiku na tadašnjem Pedagoškom fakultetu. Također, moj je otac u to vrijeme bio dekan Elektrotehničkog fakulteta, pa nisam htjela ondje studirati. U nekim su mi se situacijama otvarala vrata i pružale određene prilike, ali istodobno je sve dolazilo s određenim očekivanjima i pritiscima. Naučila sam se s time nositi na svoj način i to me, na kraju krajeva, samo učvrstilo u vlastitim stajalištima.

Irena Galić s mamom Marijom Galić

GOJKO MITIĆ

Što se tiče potrebe za dokazivanjem, najvažnije mi je bilo dokazati se samoj sebi, a to sam ostvarila tijekom boravka na Sveučilištu Saarland u Saarbrückenu. Nakon tog iskustva više nisam osjećala potrebu dokazivati se drugima. Odmalena su mi matematika i tehnička područja bili prirodni i zanimljivi. Računarstvo sam odabrala jer mi omogućuje primjenu matematike na stvarne probleme i stvaranje konkretnih rješenja čije rezultate može razumjeti i koristiti svatko.

Stipendija Instituta Max Planck

Kada sam u 80-im godinama prošlog stoljeća upisao Elektrotehnički fakultet u Osijeku, koji je bio preteča današnjeg FERIT-a, na godini je među 150 studenata bilo četiri ili pet studentica. Takav je odnos bio i među našim predavači(ca)ma. Danas je potpuno drukčije, zar ne?

- Danas je broj studentica u području računarstva i tehničkih znanosti veći nego prije, što je pozitivan pomak. Ipak, vjerujem da bi taj broj mogao biti i znatno veći kada u društvu ne bi postojale određene predrasude koje je teško potpuno iskorijeniti. Imala sam sreću odrastati u obitelji u kojoj takvih podjela nije bilo, pa su mi znanje, rad i interesi uvijek bili važniji od stereotipa o tome što je "muško", a što "žensko" zanimanje. Upravo zato me i danas često iznenade, pa i šokiraju, neki stavovi s kojima se još susrećemo.

Popis vaših izdanih radova je impozantan, izdvojite neke od najvažnijih.

- Posebno mjesto među mojim znanstvenim radovima zauzima prvi rad "Towards PDE-based Image Compression", koji sam 2005. godine predstavila na konferenciji 10th IEEE International Conference on Computer Vision (ICCV) u Pekingu, jednoj od najuglednijih svjetskih konferencija u području računalnog vida i obrade slike.

Izdvojila bih i rad "Left atrial appendage segmentation from 3D CCTA images for occluder placement procedure", objavljen u Q1 časopisu s čimbenikom odjeka 6,698, što znači da je časopis svrstan među 25 % najboljih časopisa u području računarstva. Autori su Hrvoje Leventić, Danilo Babin, Lazar Velicki, Daniel Devos, Irena Galić, Vladimir Zlokolica, Krešimir Romić i Aleksandra Pižurica.

Na koje ste projekte ili istraživanja tijekom karijere najponosniji i zašto?

- Najdraži mi je projekt "Metode za interpretaciju medicinskih snimki za detaljnu analizu zdravlja srca" – IMAGINEHEART, uspostavno-istraživački projekt Hrvatske zaklade za znanost (1. 3. 2018. – 28. 2. 2023.). Kardiovaskularne su bolesti vodeći uzrok smrtnosti u EU-u, odgovorne su za gotovo trećinu svih smrtnih slučajeva, a suvremena dijagnostika uvelike ovisi o računalnoj obradi CT i MRI snimki. Cilj je projekta bio razvoj novih metoda i otvoreno dostupnog softvera za analizu kardiovaskularnih slika koji će omogućiti ranije prepoznavanje rizika te olakšati pristup naprednim alatima bolnicama i istraživačima. Kao voditeljica projekta upravo sam zahvaljujući njemu uspostavila istraživačku grupu za obradu i analizu medicinskih slika. Rezultati su: devet znanstvenih radova (Q1/Q2), 14 radova na međunarodnim konferencijama, tri dvojna doktorata (Hrvoje Leventić, Marija Habijan, Marin Benčević) i 17 programskih kodova.

Trenutačno vodim projekt "Medicinska edukacija i planiranje uz pomoć proširene stvarnosti" – MEDITRAIN (16. 12. 2024. – 15. 12. 2027.), koji financira Hrvatska zaklada za znanost. Proširena stvarnost donosi značajne promjene u medicinskoj edukaciji i planiranju operativnih zahvata. Cilj je razviti inovativne metode za simulaciju i analizu medicinskih slika algoritmima strojnog učenja kojima ćemo povećati prepoznavanje urasle posteljice pri ultrazvučnom pregledu trudnica te unaprijediti izradu VR/XR simulacija neurokirurških zahvata, s posebnim naglaskom na zahvate kod aneurizme mozga.

Možete li izdvojiti neki trenutak ili uspjeh u karijeri koji vam je bio posebno značajan na osobnoj ili profesionalnoj razini?

- Jedan je od presudnih trenutaka u mojoj karijeri bio kada sam dobila stipendiju Instituta Max Planck, što mi je omogućilo sedmogodišnje studiranje i istraživački rad na Sveučilištu Saarland u Saarbrückenu. To mi je iskustvo bilo iznimno važno i na profesionalnoj i na osobnoj razini: otvorilo mi je priliku za rad u vrhunskom međunarodnom okruženju, suradnju s istaknutim istraživačima i razvoj u području računarstva i obrade slike. Upravo je to razdoblje snažno oblikovalo moju osobnost te daljnji znanstveni i profesionalni put.

Kako uspijevate uskladiti nastavne obveze, znanstveni rad i vođenje Zavoda za programsko inženjerstvo?

- Uskladiti nastavne obveze, znanstveni rad i vođenje Zavoda za programsko inženjerstvo nije uvijek jednostavno i redovito se taj posao ne može uklopiti u propisanih 40 sati tjedno. Ipak, taj posao iskreno volim i upravo me ta motivacija pokreće. Nastojim biti dobro organizirana, postavljati prioritete i učinkovito koristiti raspoloživo vrijeme.

Vizaulno računarstvo

Na svečanoj je sjednici Fakultetskog vijeća FERIT-a održanoj nedavno dekan Tomislav Matić istaknuo kako je primjetna blaga tendencija pada interesa za studije iz polja računarstva, što je, dodao je, vidljivo u svim institucijama, ne samo u Hrvatskoj nego i globalno. Rečeno je kako se studenti boje da će zbog umjetne inteligencije u budućnosti ostati bez posla. Kakvo je vaše mišljenje, treba li studente plašiti UI i što doista možemo očekivati od UI-ja?

- Moje je mišljenje da umjetnu inteligenciju ne trebamo promatrati kao prijetnju, nego kao skup alata koji nam mogu znatno pomoći u radu, učenju i razvoju novih rješenja. Iako umjetna inteligencija uključuje široku lepezu primjena, onaj tip UI-ja o kojem mediji danas govore i koji izaziva strah je danas masovno subvencionirana. Velike tvrtke poput OpenAI-a, Googlea i Anthropica godinama nude UI alate po cijenama koje ne pokrivaju ni stvarne troškove rada tih sustava, u pokušaju osvajanja tržišta. OpenAI je, primjerice, u prvoj polovini 2025. ostvario 4,3 milijarde dolara prihoda, ali istovremeno zabilježio 13,5 milijardi dolara gubitka. To, jednostavno, nije održiv model.

Najpopularniji alati za UI razvoj prelaze s modela pretplata na modele naplate po potrošnji tokena. Tvrtke koje su masovno otpuštale juniore i prebacivale rad na UI agente sada shvaćaju da im troškovi tokena ponekad premašuju plaće zaposlenika koje su otpustili. Uber je, primjerice, potrošio cjelokupni godišnji UI budžet u samo četiri mjeseca 2026. Pojedine tvrtke već ponovno zapošljavaju juniore jer je to, jednostavno, isplativije.

Istovremeno, američki Ured za statistiku rada (BLS) projicira rast zapošljavanja softverskih inženjera od 15 posto do 2034. godine, pet puta brže od prosjeka svih zanimanja. Oglasi za programere u SAD-u porasli su za 11 posto u odnosu prema prošloj godini. Andrew Ng, jedan od najuglednijih UI stručnjaka, nedavno je javno izjavio: "Neće biti UI apokalipse radnih mjesta."

Umjetna je inteligencija iznimno koristan alat, ali nije magija i nije besplatna. Studenti koji danas uče računarstvo, neće biti nezapošljivi, ali će se način na koji rade promijeniti. Jasno je kako će određeni poslovi s vremenom nestajati ili se mijenjati, kao što se događalo kroz sve velike tehnološke i industrijske revolucije, od pojave parnog stroja pa nadalje. Ipak, ne vjerujem da će programerska zanimanja nestati, već da će se njihov oblik i način rada mijenjati i prilagođavati novim tehnologijama, kao što se to kroz povijest događalo i s mnogim drugim profesijama.

Upravo zato smatram da je danas važnije biti vizionar, prilagođavati se promjenama i prepoznavati nove mogućnosti koje tehnologija donosi nego širiti strah od onoga što dolazi.

Vaša znanstvena područja uključuju vizualno računarstvo, znanost o podatcima i teorijsko računarstvo. Što Vas je posebno privuklo upravo tim područjima?

- Moja su se znanstvena područja prirodno razvijala iz interesa koje sam imala još od studentskih dana: matematike, tehnike i primjene znanja na stvarne probleme. Vizualno računarstvo posebno me privlači jer ujedinjuje matematiku, računarstvo i mogućnost stvaranja rješenja s jasnom i društveno korisnom primjenom. Posebno me motivira obrada i analiza medicinskih slika jer rezultati istraživanja pomažu liječnicima u dijagnostici i donošenju odluka te time pridonose kvaliteti života pacijenata. Znanost o podatcima privlači me zbog otkrivanja obrazaca iz velikih skupova podataka, a teorijsko računarstvo zbog temelja koji pruža za razumijevanje algoritama i metoda na kojima počivaju suvremene tehnologije. Upravo spoj teorijskog i praktičnog ono je što me najviše motivira.

Koliko je danas važno povezivanje akademske zajednice i IT industrije, posebno u području programskog inženjerstva?

- Povezivanje akademske zajednice i IT industrije danas je iznimno važno, posebno u računarstvu i programskom inženjerstvu, koji se vrlo brzo razvijaju. Studiranje nije samo stjecanje znanja, to je razdoblje u kojem se razvija način razmišljanja, gradi sposobnost učenja i rješavanja problema te oblikuje profesionalni identitet. Upravo te vještine, koje se ne mogu naučiti iz tutorijala ni preuzeti od alata umjetne inteligencije, čine razliku između dobrog i iznimnog stručnjaka. Suradnja s industrijom tu dolazi kao nadopuna i studentima omogućuje primjenu stečenog znanja na stvarnim projektima te upoznavanje s tehnologijama koje se koriste u praksi. Takva sinergija pridonosi obrazovanju stručnjaka koji su uistinu spremni za izazove modernoga tržišta rada.

Koji biste savjet dali mladim ljudima koji žele graditi karijeru u području računarstva, znanosti o podatcima ili umjetne inteligencije?

- Mladima bih savjetovala da redovito pohađaju nastavu, pažljivo slušaju i bilježe ono što nastavnici govore, a ne da budu pasivni promatrači koji misle da će sve informacije moći pronaći u alatima umjetne inteligencije. Kroz predavanja, razgovor i način razmišljanja nastavnika stječe se iskustvo, logika i razumijevanje koje nije moguće jednostavno preuzeti iz gotovih odgovora. Savjetovala bih im i da pronađu ono što uistinu vole raditi, kontinuirano razvijaju područja u kojima su bolji od drugih te da nikada ne izgube znatiželju i kreativnost – jer upravo je sposobnost da i dalje "istražujemo i igramo se" ono što pokreće razvoj u svakom području.