U Hrvatskoj je više od 100.000 stranih radnika, od kojih je gotovo 30.000 onih iz dalekog Nepala. Prije nešto više od tri godine jedan od njih bio je i Som Bahadur Baraili, koji je prvo radio u Zagrebu i Dubrovniku, a onda je hrabro odlučio upisati fakultet i studirati u Hrvatskoj. Tako ga je njegova odluka dovela u Osijek, gdje studira teologiju na Evanđeosko-teološkom veleučilištu i trenutačno je jedini student Nepalac u Hrvatskoj.

Želi pomoći majci

Iako smo se prvi put susreli s njim tek za potrebe ovog teksta, odmah se moglo zaključiti da 29-godišnji Som živi ono što studira i čime će se u budućnosti, nada se, baviti. Vedra duha i nasmiješen, mirnim tonom objašnjava nam da svoju sreću nalazi u pomaganju drugima. Dok je živio u Nepalu, tri je godine djelovao u organizacijama koje pomažu djeci s ulice, odbačenoj i zaboravljenoj. Rođen je kao hinduist i otac mu je bio hinduistički svećenik. Ipak, cijela se obitelj obratila na kršćanstvo.

Prvi je put Som otišao u crkvu kad je imao devet godina. Priča nam kako se u njegovo selo tada doselila kršćanska obitelj koja je njega i sestru poticala da idu u crkvu i nedjeljnu školu, kršćanski edukacijski program koji djecu i mlade uči Bibliji i religijskim doktrinama. S obzirom na to da je bio dijete, u nedjeljnu je školu krenuo zbog toga što je ondje dobivao čokoladu te bi se pjevalo i plesalo. Iako mu je u tom trenutku bilo samo do slatkiša i veselja, otkako je počeo ići u crkvu, više nikada nije prestao. S vremenom se njegova cijela obitelj preobratila. Njegova oca, hinduističkog svećenika, obitelj je čekala pet godina da to učini. Obratio se, prisjeća se Som, jednog petka, a dan poslije, u subotu, preminuo je. "Otišao je s Kristom", kaže Som.

Mladi je Nepalac od djetinjstva želio pomoći svojoj majci i omogućiti joj sve ono što u Nepalu ne bi mogao. Ondje ljudi preživljavaju s manje od 50 eura mjesečno, a mnogo njegove rodbine, ističe, još živi u kućama od blata. Motivacija da dođe u daleku Hrvatsku bio mu je san da majci ispuni dugogodišnju želju i kupi joj kuću i zemlju. Prije nego što je došao u Lijepu Našu, neko je vrijeme živio i radio u Saudijskoj Arabiji. Onda se zaputio u Zagreb, gdje je radio kao dostavljač. Okružen različitim religijama u Nepalu, iščekivao je vidjeti kako to izgleda u Hrvatskoj, zemlji s većinski kršćanskim stanovništvom.

“Očekivao sam da ću vidjeti kako svi idu u crkvu i mole se. Kad sam prvi dan došao u Zagreb, bio sam oduševljen, svi su ljudi bili veseli i opušteni", dijeli dojmove Som i dodaje da je prije dolaska gledao YouTube videa o Hrvatima, a većinski su sve bila pozitivna iskustva. Hrvati su prikazani, objašnjava, kao vrlo prijateljski i domaćinski nastrojen narod s različitim kulturama i šarolikim regijama. Nakon Zagreba agencija preko koje je radio poslala ga je u Sisak, no ondje se zadržao samo tjedan dana jer si je sam našao posao u Dubrovniku. U njemu je 18 mjeseci radio u jednom hotelu s pet zvjezdica. Iako su plaća i uvjeti bili dobri, Som je znao za čim ga srce vuče. Premda je već imao diplomu iz teologije, stečenu u Indiji, htio se dodatno obrazovati u tom smjeru u Hrvatskoj. Bio je uporan i riješio je sve hrvatske birokratske peripetije te se zaputio na drugi kraj zemlje, u Osijek.

Gradi svoju zajednicu

Došao je na Evanđeosko-teološko veleučilište jer ono nudi nastavu i sve materijale na engleskom jeziku, a kolege s kojima studira dolaze iz raznih zemalja Europe i svijeta. Profesori koji mu predaju, osim iz Hrvatske, također dolaze iz različitih zemalja, pa je Soma privukla mješavina kultura i raznih pogleda na svijet. Trenutačno je na drugoj godini preddiplomskog studija, a živi u domu u sklopu Veleučilišta. Sve što mu treba, ističe, ondje i ima. Hrvatski jezik još uči.

“Osoba sam koja voli učiti različite jezike. Zasad ih govorim pet: engleski, nepalski, hindski, pandžapski i nagamski, jezik koji inače govori samo 30.000 ljudi. Sve sam te jezike naučio u interakcijama s ljudima koji ih govore, a učenje hrvatskog zahtijeva puno vremena. Zasad znam osnovne stvari, poput dobro jutro, dobar dan, dobra večer, kako ste i slično. U razgovoru s lokalcima takve stvari puno znače", ističe Som, koji od hrane posebno voli jesti ćevape. Ponosan je na samoga sebe jer od svih Nepalaca u Hrvatskoj baš on studira, a cilj mu je pomoći svim sunarodnjacima koji se tako daleko od kuće osjećaju izgubljeno i tužno.

“Kad promijene svoju kulturu, svoju zemlju, sve, često se susreću s emocionalnim problemima. Želim biti uz njih, moliti za njih, pomoći im koliko god mogu i dati im do znanja da ovdje imaju dom, daleko od onog pravog doma. Cilj mi je pomoći im da se kreću u pravom smjeru i spoznaju Boga", ističe Som.

Zbog toga je prije nešto više od sedam mjeseci u Osijeku počeo okupljati Nepalce u njihovu crkvenu zajednicu, a sastaju se u baptističkoj crkvi. Većina njih su kršćani, ističe, a oko 20 posto čine hinduisti i budisti. Jednom mjesečno pozivaju i prijatelje te znance iz Osijeka, pa za njih onda pripremaju nepalsku hranu i upoznaju ih sa svojim običajima. U Osijeku je, ističe Som, pronašao svoj mir.

Želi ostati ovdje

“Osijek je za mene najljepše mjesto u Hrvatskoj. Uživam u tišini. Volim provoditi vrijeme u prirodi, među zelenilom. Dubrovnik je za sezone krcat, a kroz Zagreb dnevno prođu stotine tisuća ljudi. Jedino sam ovdje pronašao mir", priznaje. Osječani su, naglašava, izrazito ljubazni, poštuju druge i jedni drugima u prolazu zažele dobar dan, što je postala rijetkost. Najviše ipak Som uživa kad je s Bogom i kad na Veleučilištu uči o njemu.

Otkako je u Hrvatskoj, u Nepal je otišao dva puta. Najviše mu nedostaje majka, koja je uvijek bila njegova najveća podrška i najveći razlog dolaska u Hrvatsku. Većina je stanovništva u Nepalu siromašna, iako ima i vrlo bogatih ljudi. Zbog stanja u zemlji mnogi daju svu svoju ušteđevinu kako bi se uputili u zemlje gdje mogu zaraditi za svoje obitelji. Som ističe da su Hrvati dobri, ali ima negativna iskustva s agencijama koje dovode strane radnike. Mnogo je, tvrdi, života bilo uništeno zbog agencija kojima je bitna samo vlastita zarada, a ljudska im je sudbina drugotna. "Pravi Hrvati nisu takvi. U tri sam godine ovdje stekao mnoštvo prijatelja i znam da su svi jako dragi", kaže.

U životu se Som vodi pitanjem "Ako umrem večeras, kamo će moja duša otići?". Za njega je smisao života pomagati drugima i poklanjati im ljubav. Želi im služiti, a plan mu je još dugo to činiti u Osijeku.

“Želim ostati ovdje, iako ne odbacujem mogućnost da se nekad vratim u Nepal ili odem nekamo dalje. Ipak, zasad želim biti ovdje i raditi te pomagati u crkvama u Osijeku, ali i u ostatku Slavonije te Zagrebu. Želim pomoći i motivirati druge ljude", kaže Som. Njegova je majka sigurno ponosna na sve ono što radi te na ljubav i pažnju koju poklanja drugima. On je uvjeren da će joj se jednog dana uspjeti odužiti za vjeru u njega i molitve te joj kupiti kuću, o kojoj toliko dugo sanja. n