Malo drugačija Crvenkapica na godišnjoj proslavi Društva za pomoć osobama s intelektualnim teškoćama
Društvo za pomoć osobama s intelektualnim teškoćama Osijek zanimljivom je predstavom u subotu otvorilo svoju godišnju proslavu koju tradicionalno održavaju povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom. Ove je godine tema predstave bila Crvenkapica, no ponešto drugačija od poznate priče o djevojčici s crvenom kapom za koju svi znamo. Ova je priča bila prilagođena suvremenom društvu i novim modernim promjenama u kibernetici, bankarstvu i tehnologijama. Predstava je zbir dramskih, plesnih, likovnih i literarnih radionica, a sudionici su se za nju pripremali oko dva mjeseca. Svake godine pripreme nešto novo čime obilježe svoj godišnji rad. Nakon predstave uslijedila je dobra zabava, druženje i mnoštvo mirisne hrane i pića za sve posjetitelje.
Društvo broji 80 članova, a 20 korisnika koristi uslugu poludnevnog boravka. Voditeljica i koordinatorica Društva Svetlana Marinković istaknula je da je poludnevni boravak započeo kao projektna aktivnost još 2006. godine, no sad se nalazi u sustavu socijalnih usluga. Brojka od 20 korisnika je ograničena, a interes roditelja i osoba koje su završile proces odgoja i obrazovanja te radnog osposobljavanja je velik, s obzirom na to da je riječ o osobama koje su teško zapošljive na tržištu rada.
"Imali smo projekt radnog osposobljavanja u smislu učenja naših korisnika radnoj etici, odnosima prilikom zapošljavanja, radnim odnosima, ispunjavanju radnih zadataka i slično. Ipak, moramo biti iskreni, ako je osobi s intelektualnim teškoćama potreban asistent tijekom odgoja i obrazovanja, onda joj je potreban i tijekom rada. To su ljudi koji ne mogu samostalno shvatiti kompletan proces rada, a ovo je kapitalističko društvo gdje je rad strukturiran da doprinosi vlasniku", priča Marinković. Nema prostora gdje bi osobe s intelektualnim teškoćama mogle raditi u nekom zaštićenom obliku. Stoga, iako su zapošljavali članove Društva, njima treba više vremena da shvate neki zadatak, naredbu, upozorenje, i vrlo brzo bi zbog toga dobili otkaz, tvrdi Marinković. Rijetko se tko zadrži u procesu rada.
Velik izazov s kojim se kao Društvo suočavaju jesu i financije. Najveći je to izazov civilnog sektora, ističe Marinković. Novac se osigurava isključivo kroz projekte, bilo lokalne, nacionalne ili europske, a interes za zapošljavanje u ovakvim udruženjima je vrlo mali. Nema božićnica niti uskrsnica, nema koeficijenata, rad je nerijetko duži od osam sati, pa se stoga mladi slabo odlučuju za ovaj oblik rada.
