Grundig TV - 1980.
1980. - Umro Tito, Osijek dobio zračnu luku, Mikuta otvorila butik
U nedjelju, 4. svibnja 1980. godine, u 15 sati i 5 minuta umro je drug Tito. Objava Titove smrti počela je u 18.50, čime je prekinut televizijski program, u kojem je TV spiker sa suzama u očima pročitao objavu smrti.
I kao da je svijet stao.
Premda sam bila još dijete, dobro se sjećam kada je objavljena vijest o Titovoj smrti. Loptala sam se u dvorištu. Vijest mi je, suznih očiju, priopćila majka jer nisam shvatila što je značio zaglušujući zvuk sirene. Jedino što sam pitala bilo je: Hoće li sada biti rata? Majka je odgovorila da neće, pa sam se nastavila mirno igrati, naravno, tada ne znajući da će se moj strah 11 godina poslije obistiniti.
Za razliku od majke, za oca ništa tužno nije bilo u smrti tog, za mnoge, velikog državnika. Ustvrdio je s olakšanjem da smo se konačno riješili tog bjelosvjetskog hohštaplera.
Četiri dana nakon smrti, 8. svibnja 1980. godine, na Dedinju, u Kući cvijeća, pokopan je Josip Broz Tito. Uz oko 700 tisuća ljudi, ispratilo ga je 209 delegacija iz 127 zemalja, pet prinčeva, četiri kralja, šest predsjednika parlamenata, 31 predsjednik država, 22 premijera i 47 ministara.
Na Titovu posljednjem ispraćaju, očekivano, nisam bila, ali mi se itekako urezao u sjećanje, i to zbog jednog sasvim drugog razloga.
Dan nakon maršalove smrti moj je otac svečano objavio kako ide kupiti televizor u boji, na oduševljenje mene i moje majke, koje smo ga na to mjesecima neuspješno pokušavale nagovoriti. I dobila sam smeđeuokvireni veliki (bar mi se tada takvim činio) Grundigov televizor u boji!
Otac ga je svečano stavio na policu (na svu sreću, nije mu palo na pamet na njega staviti naheklani tabletić) i ponosno kazao kako pogreb tog bjelosvjetskog hohštaplera želi gledati u boji! Pogledala ga je moja obitelj, ali i mnogi, mnogi drugi, jer kako sam poslije doznala, nakon slijetanja misije Apollo 11 na Mjesec, Titova je pogrebna ceremonija bila najgledaniji TV događaj 20. stoljeća,
I nakon pogreba Tito je još mjesecima bio glavna tema u medijima jer ipak se radilo o kultu ličnosti, kako se govorilo - herojskom vođi u velikoj narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji te se isticalo kako će njegovo revolucionarno djelo biti za sva vremena upisano u povijest naroda i narodnosti Jugoslavije i u povijest slobodoljubivog čovječanstva. A svi mi, kako su pisali mediji, moramo bez skretanja nastaviti put koji je za nas trasirao.
Nastavilo se i idolopoklonstvo, pa je tako i dalje u svim učionicama ili javnim prostorijama svečano visjela Titova fotografija. Tu se sliku savršenog državnika željelo održati što duže, pa se tako i godinama poslije obljetnica njegove smrti, uz ostalo, obilježavala uključivanjem sirene te su u tom trenutku svi građani, ma gdje se nalazili, morali minutom šutnje odati počast.
U tim je danima 1980-ih velikoj većini bilo nezamislivo da će jednoga dana taj obožavani, najveći autoritet neki proglasiti diktatorom koji za Hrvatsku nije učinio ništa. A na pitanje što je zapravo bio – heroj ili zločinac - ni više od 40 godina poslije nema jedinstvenog odgovora. On ovisi o tome koga pitate, one koje su uživali sve blagodati komunizma i članstva u partiji ili one koji su pokušavali preživjeti bez crvene knjižice.
I dok su mnogi te 1980. oplakivali maršala, neki će je radije pamtiti po tome što je 2. lipnja Osijek dobio prvu zračnu luku, a koja je u studenom iste godina, doduše samo na nekoliko dana, postala i glavna zračna luka u Jugoslaviji, jer je beogradski aerodrom bio zatvoren. Te 1980. u Osijeku je svoj prvi butik otvorila Ana Mikuta i tako Osječanke uvela u modni svijet Zapada. Na televiziji se počela emitirati kultna serija “Vruć vetar”, a u kina je stigao “Špijun koji me volio”. Iste te ‘80. Osijek je bio jedan od najhladnijih gradova - Osječani su se smrzavali na minus 17, stigla su u grad i 22 vozila tada omiljene Zastave 101, a organi reda pokušavali su riješiti misterij nestanka imenika iz telefonskih govornica. Umro je Dobriša Cesarić. Na kraju te hladne ‘80. stigao je Djed Mraz, a Božić je još uvijek bio u ilegali.
