Gomilanje američkih snaga na Bliskom istoku mogući je uvod u vojnu intervenciju u Iranu. Američki predsjednik Donald Trump pozvao je Iran da sjedne za pregovarački stol i postigne dogovor o nuklearnom oružju te zaprijetio da bi u suprotnom mogao uslijediti napad.

U lipnju prošle godine SAD je s Izraelom napao nuklearna postrojenja u Iranu i brojne vojne lokacije. Iran je odgovorio napadom na mete u Izraelu i na američku vojnu bazu u Kataru, a Trump sada prijeti da bi novi američki napad mogao biti jači od prošlogodišnjeg.

Rušenje režima

Američki nosač zrakoplova USS Abraham Lincoln s pratećim brodovljem upućen je u regiju Bliskog istoka, a američki državni tajnik Marco Rubio obavijestio je Senat kako je napad na Iran vrlo izgledan i to pod egidom zaštite oko 30 tisuća američkih vojnika koji se nalaze na području Bliskog istoka.

- Nisam još siguran hoće li do udara doista doći, no smatramo da je preventivni napad dobar način za sprječavanje mogućeg udara na tisuće naših vojnika i na naše baze u regiji - ustvrdio je Rubio u Washingtonu.

Iran prijetnje shvaća vrlo ozbiljno, a jasno je kako je stvarni američki cilj rušenje režima u Teheranu. Iranska vlada oslabljena je nedavnim masovnim nemirima pa Washington vjerojatno ovo vidi kao “pravi trenutak” za promjenu vlasti. No situacija nije tako jednostavna jer Iran definitivno nije Venezuela, a struktura koja već 47 godina vlada Iranom do sada se oduprijela cijelom nizu vrlo ozbiljnih izazova, od iračko-iranskog rata, preko cijelog niza tajnih operacija koje su izvođene kako bi se mule skinule s vlasti, do prošlogodišnjeg raketnog rata s Izraelom.

Prema obavještajnim podacima, vrhovni iranski vođa ajatolah Ali Hamnei prebačen je iz svoje palače u podzemni bunker, vojska i Iranska revolucionarna garda stavljeni su u stanje visoke pripravnosti, a predsjednik Irana Masud Pezeškian dodijelio je guvernerima 31 iranske provincije veće ovlasti, omogućivši im da na svojim područjima uvode izvanredna stanja, ali i stupaju u političke i trgovinske odnose sa stranim državama i organizacijama kako bi mogli, u slučaju potrebe, organizirati redovno funkcioniranje državnog sustava na svojim područjima, u slučaju da sam predsjednik ili članovi vlade u napadima budu onesposobljeni ili ubijeni.

- Na ovaj način smanjujemo birokratske zapreke i ubrzavamo uvoz osnovnih potrepština. Predajem ovlasti lokalnim vlastima kako bi izravno mogli stupati u kontakte s dužnosnicima stranih organizacija te kako bi mogli samostalno donositi odluke - ustvrdio je Pezeškian.

Više scenarija

Mogući novi ratni sukob na Bliskom istoku zabrinuo je američke saveznike u regiji. Saudijska Arabija, Kuvajt i UAE zatražili su od Washingtona da ne ide olako u napade za koje je izvjesno da bi potaknuli velike iranske protuudare ne samo na američko brodovlje i baze u regiji, već i na arapske zemlje koje bi američkim snagama odobrile uporabu njihova zračnog prostora. Čak je i Izrael zatražio od Washingtona da pričeka s ozbiljnijim akcijama jer izraelska protuzračna obrana još uvijek nije spremna za potpunu obranu u novoj rundi raketnog rata.

Nekoliko je scenarija koji predviđaju što bi se dogodilo s Iranom u slučaju otvaranja punog rata sa SAD-om. Jedan od njih govori kako bi precizni, kirurški udari na vodstvo Irana, vojne baze i baze Iranske revolucionarne garde mogli uzdrmati režim u Teheranu do te mjere da on padne, te da se u zemlji provede tranzicija prema punoj demokraciji. Vjerojatnost za ovaj scenarij gotovo je ravna nuli. Drugi pak govori kako bi režim preživio, no svoju bi politiku “omekšao” i prilagodio zapadu, posebice SAD-u, po modelu kakav se sada odvija u Venezueli. I za to su vrlo male šanse. Treći kaže kako bi vojska mogla svrgnuti mule i preuzeti vlast. Ni to baš nije lako izvedivo jer iranski režim prvenstveno čuva Iranska revolucionarna garda i Basiji, koji su ideji islamske revolucije slijepo odani, a smrt im ne predstavlja problem, već čast. Posljednji pak scenarij kaže kako bi Iran izdržao napade, a struktura vlasti bi ostala ista, bez obzira na to tko bi od vođa smrtno stradao u američkim napadima. Jer struktura vlasti je tako organizirana da nema nezamjenjivih, no ideja i model vladavine ostaju isti.