Sirene su oglasile zračnu opasnost, no malo tko se od stanovnika Hirošime na to obazirao. Već danima su američki zrakoplovi nadlijetali grad, ali nisu bombardirali. Samo su bili u prolazu prema ciljevima u ostatku zemlje. Uostalom, na nebu se nazirao samo jedan zrakoplov, vrlo visoko, mnogo više negoli su inače letjeli, a to kolovoško jutro bilo je kao stvoreno za šetnju. Iako je bilo ljeto, jutro je bilo prohladno, ni traga žestokim vrućinama koje su već neko vrijeme grijale jug Japana...

A onda bljesak. Užasno jak, koji je zaslijepio sve koji su gledali u njegovu pravcu. Sekundu ili dvije potom zaglušujući tutanj eksplozije i strahoviti udarni val koji je golemom brzinom rušio sve pred sobom. Kuće su se urušavale kao kule od pijeska, a zbog vrelog zraka temperature oko 3800 Celzija, topili su se brončani kipovi na ulicama...

Spremne za akciju

Prikaz je to prve eksplozije atomske bombe koja je 6. kolovoza 1945., prije točno 80 godina, razorila Hirošimu. U trenutku je više od 80 tisuća ljudi izgubilo život, a još su deseci tisuća umrli naknadno od posljedica radijacije i rana. Sam grad, odnosno njegovo šire središte, izbrisan je s lica zemlje.

Danas je, imajući na umu sukobe koji se rasplamsavaju u posljednjih nekoliko godina, globalni rat ponovo moguća, zamisliva realnost. A znajući kako se upravo u posljednje dvije godine odvija najozbiljniji sukob Rusije i zapadnih sila, doduše ne izravan, već kao proxy okršaj u kojemu Ukrajina "daje" ljudstvo, a zapad sve ostalo, vjerojatnost da netko posegne i za nuklearnim arsenalom više nije na razini statističke pogreške. Pogotovo jer je utrka u nuklearnom naoružavanju ponovo uzela maha.

- Broj nuklearnih bojevih glava diljem svijeta nakon hladnog rata bio je počeo padati, no situacija se sada mijenja. Sve se velike sile ponovo naoružavaju i ojačavaju svoje nuklearne arsenale. Svih devet nuklearnih sila – SAD, Rusija, Velika Britanija, Francuska, Kina, Indija, Pakistan, Sjeverna Koreja i Izrael - intenzivno rade na modernizaciji svojih nuklearnih programa, a era smanjivanja broja nuklearnog oružja došla je kraju - ustvrdio je prije nekoliko dana Hans Kristensen sa SIPRI - Štokholmskog instituta za proučavanje mira.

Procjenjuje se kako nuklearne sile raspolažu s 12.241 nuklearnom bojevom glavom, od kojih je 9614 pohranjeno u skladištima, dok je raspoređeno po bazama, nuklearnim silosima i podmornicama te spremno za trenutačnu uporabu njih 3912. Veliku većinu ovih, "spremnih za akciju" nuklearnih projektila posjeduju SAD (1770) i Rusija (1718), dok ostatak kontroliraju Velika Britanija (120), Francuska (280) i Kina (24). Indija, Pakistan, Sjeverna Koreja i Izrael nemaju trenutačno spremnih nuklearnih glava, već se njihovi arsenali nalaze u skladištima, no to se može promijeniti u samo nekoliko dana.

Gotovo sve te zemlje u posljednjih nekoliko godina aktivno sudjeluju u nekom od gorućih sukoba. Rusija je aktivna u Ukrajini, baš kao i SAD, koji je tamo prisutan sa svojom opremom, ali donedavno i sa "savjetnicima" na terenu. Indija i Pakistan nedavno su se kratkotrajno, ali vrlo žestoko, sukobile na području Kašmira. Kina uvijek jednim okom mjerka Tajvan, koji se Washington obvezao braniti. A Izrael ne treba ni spominjati. On ne samo da ratuje s Palestincima na području Gaze, nešto manje na području Zapadne obale, on ratuje i u Libanonu, udara po Siriji, napada Iran... Posebice je zabrinjavajuća činjenica kako se mogućom uporabom nuklearnog oružja sada već otvoreno i javno prijeti. A tako nešto nije se događalo ni u najtežim trenucima hladnog rata, s iznimkom trinaestodnevne Kubanske krize. Imajući sve to na umu, mogućnost da neka od sila posegne za nuklearnom bombom, makar i "malog i ogrančenog djelovanja", ne može se isključiti.

“Prljave bombe"

Na žalost, danas nuklearna prijetnja nije ograničena samo na klasične nuklearne bombe. Nekoliko zemalja na svijetu danas ima mogućnost izgradnje "prljave bombe", odnosno izvođenja nuklearnog napada bez nuklearne eksplozije. Pojednostavljeno, riječ je o klasičnoj bombi oko koje je postavljen radioaktivni materijal. Njezinom detonacijom ne dolazi do nuklearne eksplozije i trenutačnog uništenja velikih razmjera, ali se radioaktivni materijal rasipa po okolici. A kakav bi učinak bio da se takva prljava bomba detonira u gusto naseljenom gradu poput Londona, Pariza, New Yorka ili Tokija zastrašujuće je i zamisliti. Psihološki učinak osjetio bi se diljem svijeta.

Svaka nuklearna sila danas nastoji spriječiti bilo kakvu mogućnost da njima nenaklonjene zemlje razviju svoju nuklearnu bombu, a u tom kontekstu treba promatrati i nedavne napade Izraela na Iran, gdje je Tel Aviv pokušao uništiti iranska postrojenja za obogaćivanje urana, s upitnim uspjehom. Broj nuklearnih projektila raste, a gotovo ispod radara prolazi činjenica da, nekada gotovo uobičajenih, sporazuma o ograničavanju i kontroli nuklearnih oružja gotovo i da nema.