Diljem Starog kontinenta 8. i 9. svibnja obilježavaju se Dan pobjede nad fašizmom i Dan Europe, događaji velike važnosti i za europsku sadašnjost. Osamdeset je godina prošlo od završetka Drugoga svjetskog rata u Europi, 1945. godine. Pet godina poslije počelo je i stvaranje današnje Europske unije.

Nacistička Njemačka potpisala je bezuvjetnu kapitulaciju u Reimsu već 7. svibnja, no kraj svih borbenih akcija određen je za sljedeći dan - 8. svibnja 1945. Međutim, kako je Rusija tada smatrala da njihov potpisnik nije bio ovlašten za potpisivanje dokumenta kojim se označava kraj rata, nova je ceremonija predaje organizirana i potpisana u predgrađu Berlina kasno navečer 8. svibnja, kada je u Moskvi već bio 9. svibnja, zbog različitih vremenskih zona. Stoga su i dva datuma na koje se Dan pobjede nad fašizmom obilježava - u Zapadnoj Europi i SAD-u 8. svibnja, a u većini zemalja istočne Europe, kao i u Hrvatskoj - 9. svibnja.

Jasne razlike

To su najvažniji datumi za Europu, kada je nacizam napokon slomljen, iako rat u kojem su život izgubili milijuni ljudi tada još nije konačno završen jer je Japan ratovao do kolovoza. Stoga je Opća skupština UN-a 8. i 9. svibnja proglasila Danima sjećanja na poginule tijekom Drugog svjetskog rata, u kojemu je stradalo više od 60 milijuna ljudi. No, sudeći po ruskoj agresiji na Ukrajinu, zbivanjima na Bliskom i Dalekom istoku, ne može se zaključiti da je svijet puno naučio od tada, a rizik od prerastanja u globalni sukob i sada raste. Kada je riječ o Danu Europe, on se obilježava kao dan sjećanja na deklaraciju tadašnjeg francuskoga ministra vanjskih poslova Roberta Schumana 9. svibnja 1950., koja se smatra prvim službenim korakom u nastanku EU-a i donosi ideju o novom obliku političke suradnje u Europi.

Koliko se u Europi zadržala svijest s kraja rata, kada je sve prštalo nadom u bolju budućnost, kako se današnja Europska unija nosi s tom poviješću, stalnim pritiscima, i izvan i unutar EU-a, razgovarali smo s političkim analitičarom Tihomirom Cipekom, koji misli da Europa danas može malo i da je u vrlo velikoj krizi.

- Situacija ipak ovisi o ključnim državama Europe, a ako pogledamo situaciju u Francuskoj ili pak Njemačkoj, dvjema državama koje su okosnica Europe, onda možemo reći da ona nije dobra - kaže Cipek. Dodaje kako u pitanje dolazi stabilnost demokracije, jer unutarnja politička nestabilnost u tim državama i prijepori koji tamo postoje prenose se na cijelu Uniju.

- Europa je skupina nacionalnih država, nema pretpostavljeno povijesno, emocionalno ni identitesko jedinstvo, i naravno da će Portugal drukčije gledati na rat u Ukrajini i angažman u njemu nego što to, primjerice, čini Poljska. Te razlike su jasne. Čini mi se da se Europa nakon Brexita nije osvijestila o nekim stvarima. To je bio prvi signal da se treba prenuti, a ona to nije napravila - rekao nam je Cipek.

Neizvjesna budućnost

O rješenjima sukoba u Ukrajini kaže kako postoje oni koji zagovaraju mirovne pregovore, ali većina Europe tomu se protivi. "No kakva je to diplomacija koja ne pregovara? Pa ideja demokratske diplomacije jest da se pregovara i tako pokušava naći rješenje, to više što je očito da se u tom ratu ne može pobijediti. Sukob Europske komisije i pojedinih država članica EU-a će rasti. Hrvatske vlasti su tu konzilijantne i nekakav je konsenzus kako je dobro i korisno biti u Europskoj uniji, ali negdje drugdje u Europi ti sukobi postoje", ističe Cipek.

Cipek potvrđuje kako je Europa napravila golem pomak u odnosu prema kraju Drugog svjetskog rata, no čini mu se da ono što je bila glavna intencija, a to je mir u Europi, nije ostvareno. Zapravo, Europa je kontinent ratova, rezimira.

- Ako se složimo da je EU nastao kao zajednica mira i ekonomske suradnje, onda je sada i jedno i drugo dovedeno u pitanje. Kada nestaje mir, kao osnovna vrijednost EU-a, pitanje je kako će se on dalje razvijati. EU jest u svojoj jezgri ekonomska zajednica interesa, jedinstvenog tržišta itd., no tržišta nema bez mira, to je pretpostavka svega. Mislim da se političke stranke radikalne desnice sve jače i pojavljuju upravo zbog toga što se Europa pokazuje disfunkcionalnom, na neki način nestaje. Pa, ako hoćete, i u ovom smislu europskih naroda, što mi zovemo demografskom krizom - Europa nestaje. I onda tu imamo vapaj ljudi koji kažu "čekajte, nemojte dopustiti da nestanemo" - i događa se glasanje za AfD, Marine Le Pen ili ne znam već koga. Jer Europljana je sve manje, čak i uz dolazak migranata kao radne snage. Ljudi nisu samo interesna bića nego i emocionalna. Primjećuju da se njihovo susjedstvo odjednom posve promijenilo. Mi Europljani postajemo posve beznačajni. To je paradoks. S jedne strane je radikalna desnica protiv EU-a, a s druge strane ona nastaje zato što se EU nije pokazao dovoljno dobrim da zadovolji sve emocije i interese ljudi - kaže Cipek.

- Sve nam to pokazuje kako je europska budućnost u svjetlu aktualnih zbivanja vrlo neizvjesna, potencijalno tu slijede veliki konflikti i ponovna potraga za nekakvim zajedničkim, glavnim europskim ciljevima - zaključuje Cipek.