Brza moda, brza kupnja i još brže odbacivanje: Koliko tekstila bacimo godišnje?
Prosjek EU-a iznosi 5 kg tekstilnog otpada po stanovniku, a na vrhu europske ljestvice nalazi se Irska s čak 28 kg
Koliko ste puta otvorili ormar prepun odjeće i zaključili da nemate što odjenuti? Majice koje godinama čekaju svoju priliku, hlače koje više ne pristaju, haljine kupljene za jednu prigodu i komadi za koje se više i ne sjećamo zašto smo ih kupili. Odjeće imamo više nego ikad dosad, a modni trendovi izmjenjuju se takvom brzinom da ono što je jučer bilo nezaobilazno već sutra završava na dnu ormara. No što se događa kada se odlučimo riješiti svega što više ne nosimo?
Prema podacima Eurostata za 2024. godinu, u Hrvatskoj se godišnje generiraju tri kilograma tekstilnog otpada po stanovniku. Time se nalazimo ispod prosjeka Europske unije, koji iznosi pet kilograma, ali i među državama s najmanjom zabilježenom količinom takvog otpada. Razlike među europskim zemljama pritom su poprilično velike. Na samom vrhu ljestvice nalazi se Irska, s čak 28 kilograma tekstilnog otpada po stanovniku, gotovo deset puta više nego Hrvatska. Slijedi Belgija, s 15 kilograma, a Češka bilježi devet. Među zemljama iz našeg susjedstva ističe se Slovenija, s osam kilograma, a Italija bilježi sedam. Austrija pak godišnje generira šest kilograma tekstilnog otpada po stanovniku.
Na suprotnom kraju ljestvice nalaze se Grčka i Finska sa samo jednim kilogramom, a Estonija bilježi dva. Hrvatska s tri kilograma dijeli mjesto s Njemačkom, Danskom i Latvijom.
Ipak, ove brojke ne znače nužno da stanovnici zemalja s manje zabilježenog tekstilnog otpada kupuju manje odjeće ili je dulje nose. Na rezultate utječu i načini prikupljanja, razvrstavanja i evidentiranja otpada, pa ih ne treba poistovjećivati sa stvarnim količinama odbačene odjeće.
Upravo je odjeća posljednjih desetljeća postala jedan od najprepoznatljivijih simbola potrošačkog društva. Nekada su se kvalitetni kaputi, cipele i haljine kupovali s namjerom da potraju godinama, nerijetko i desetljećima. Danas, zahvaljujući brzoj modi, nove kolekcije stižu gotovo neprestano, a niske cijene potiču kupnju i onda kada nam zapravo ništa ne treba.
Društvene mreže dodatno ubrzavaju taj začarani krug. Odjevni komad koji je danas viralan već za nekoliko tjedana može djelovati zastarjelo, a internetske trgovine neprestanim popustima i novim ponudama stvaraju osjećaj da ćemo nešto propustiti ako odmah ne kliknemo na “kupi”.