Digestat, nusproizvod proizvodnje bioplina, visokovrijedno je niskougljično organsko gnojivo, koje može pridonijeti održivijoj poljoprivredi i smanjiti ovisnost o mineralnim gnojivima. Dok su brojne europske zemlje prepoznale njegov potencijal za gnojidbu i poboljšanje tla, u Hrvatskoj se i dalje suočava s administrativnim preprekama. Tako domaći poljoprivrednici kupuju gnojivo, a iz hrvatskih bioplinskih postrojenja izlazi materijal bogat hranjivima koji bi mogao završiti na njihovim njivama.

Problem pravnog okvira

Pitanje je li digestat otpad ili vrijedan resurs kružnog gospodarstva bilo je u središtu okruglog stola na Fakultetu agrobiotehničkih znanosti Osijek (FAZOS), održanog u sklopu Agroforuma.

Prof. dr. sc. Davor Kralik s FAZOS-a procjenjuje da u Hrvatskoj nastaju dva milijuna tona digestata, povezanih s radom približno 40 bioplinskih postrojenja u sustavu poticaja. Njegova hranjiva vrijednost odgovara ekvivalentu od oko 31.000 tona mineralnog gnojiva, a procijenjena godišnja vrijednost doseže 12 milijuna eura.

- Zašto taj novac ne ostane hrvatskim poljoprivrednim proizvođačima - upitao je Kralik, upozorivši na paradoks da se, unatoč poticanju uporabe organskih gnojiva i smanjenju stočnog fonda, zbog čega se dio potreba namiruje uvozom, vlastiti digestat ne iskorištava u većoj mjeri.

Državni tajnik Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Tugomir Majdak potvrdio je da je jedan od ključnih problema neuređen pravni okvir, koji uključuje propise o poljoprivrednom zemljištu i gnojidbenim proizvodima, ali i nadležnost Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije. Iako su napravljeni pomaci u mogućnosti primjene digestata na poljoprivrednim površinama, to pitanje još nije sveobuhvatno riješeno.

- Radimo na izradi pravilnika duže od godinu dana. Ministarstvo poljoprivrede zagovara rješenje prema kojem stajski gnoj ne bi automatski mijenjao status nakon prolaska kroz bioplinsko postrojenje - istaknuo je Majdak, dodavši da se s resorom zaštite okoliša još traži način usklađivanja propisa i prakse. Najavio je i tehničke smjernice koje bi trebale olakšati registraciju i primjenu gnojidbenih proizvoda.

- Nakon donošenja pravilnika tehničkim će se smjernicama definirati kako na najpristupačniji način registrirati neki gnojidbeni proizvod, odnosno što znači digestat vezano uz primjenu u poljoprivrednoj proizvodnji - pojasnio je Majdak.

Prof. dr. sc. Brigita Popović s FAZOS-a upozorila je da se, unatoč njegovu potencijalu, digestat još ne može jednostavno smatrati organskim gnojivom. Objasnila je da se on u postojećem pravnom okviru i dalje promatra kao materijal koji treba zbrinuti, a ne kao resurs kojim treba gospodariti. Dodala je da je pravilnik o gnojivima i gnojidbenim proizvodima pripremljen u suradnji Ministarstva i znanstvenih institucija, uključujući FAZOS i Agronomski fakultet u Zagrebu, ali već duže čeka provedbu.

- Mislim da smo sastavili jako dobar pravilnik, koji negdje stoji i čeka - naglasila je Popović.

Potreban oprez

Vrijednost digestata ne svodi se samo na mogućnost zamjene dijela mineralnih gnojiva. Prof. dr. sc. Irena Jug s FAZOS-a istaknula je da može povoljno djelovati na kemijska, biološka i fizikalna svojstva tla, poboljšati njegovu strukturu, infiltraciju vode i sposobnost zadržavanja vlage, što je osobito važno u uvjetima suše.

Ipak, stručnjakinje upozoravaju da nije svaki digestat prikladan za svaku poljoprivrednu površinu. Potrebno je poznavati podrijetlo i sastav sirovina koje ulaze u bioplinsko postrojenje, kao i svojstva tla na kojem će se primjenjivati. Poseban oprez potreban je kod pojedinih muljeva iz pročišćavanja otpadnih voda, zbog teških metala.

Prema riječima Popović, analize moraju obuhvatiti i ulazne sirovine i konačni digestat. Tek se na temelju rezultata može odrediti je li prikladan za proizvodnju hrane, u kojim količinama, na kojim površinama i za koje kulture. Važan je i način primjene jer se nepravilnim unošenjem, osobito za toplog i vjetrovitog vremena, dio dušika može izgubiti u atmosferi.

Digestat već upotrebljavaju pojedini poljoprivredni sustavi povezani s bioplinskim postrojenjima. Kralik navodi Podravku Agri, Žito i druge proizvođače u Slavoniji koji raspolažu opremom za izravno unošenje digestata u tlo, čime smanjuju gubitke hranjiva i troškove ratarske proizvodnje. Neka postrojenja digestat ustupaju proizvođačima kukuruzne silaže, besplatno, uz naknadu ili međusobni obračun. No njegova je primjena manjim gospodarstvima često otežana zbog slabije dostupnosti, nedostatka opreme i nedovoljne informiranosti.