Globalne cijene prehrambenih sirovina nastavile su rasti i dosežu najvišu razinu od kraja 2022., potvrđuju podatci Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO).

Rizik povećavaju vremenski ekstremi, geopolitički poremećaji te skuplja energija, rad i ostali inputi. Hrvatska je pritom osjetljivija zbog slabe proizvodne baze i visoke uvozne ovisnosti, a vrijednost je poljoprivredne proizvodnje 14 posto niža nego 2013. godine. Ističe se to u analizi glavnog ekonomista Hrvatske udruge poslodavaca Hrvoja Stojića.

Manja produktivnost

Oranice u Hrvatskoj čine samo 15,5 posto kopnene površine, realna poljoprivredna proizvodnja po stanovniku doseže 60 posto prosjeka EU-a, realni dohodak po jedinici rada je 29 posto, a deficit poljoprivredno-prehrambene razmjene oko 3 posto BDP-a. Pšenica, šećer i riža dosegnuli su najviše cjenovne razine od lipnja 2023., travnja 2025. odnosno srpnja 2024., uz rast cijene pšenice od 15 posto godišnje i šećera 11,9 posto samo u kolovozu. Pšenicu podupiru slabija proizvodnja velikih izvoznika i poremećaji u Crnom moru, a kod šećera dodatni pritisak stvaraju brazilsko usmjeravanje trske prema etanolu i neizvjesnija europska ponuda.

Globalna proizvodnja žitarica od 2,98 milijardi tona i visoke zalihe zasad smanjuju rizik nestašice, ali Bank of America procjenjuje pad proizvodnje pšenice najvećih izvoznika do 35 milijuna tona, ili 10 posto. U EU-u bi vrućina i suša mogle smanjiti prinos kukuruza za oko 10 posto, a hrvatska proizvodnja kukuruza stagnira, žitarice ukupno za 18 milijuna tona. Oxford Economics za 2027. procjenjuje da bi vremenske prilike mogle rizik rasta inflacije hrane na europodručju povećati za više od 1 posto. Toplinski valovi sve više smanjuju i produktivnost rada, pa prema istraživanjima svaki dodatni stupanj iznad 30 °C smanjuje proizvodnju po radnom satu za oko 3 posto.

Hrvatska u 2026. ima solidnu proizvodnju pšenice, od 1,1 milijuna tona, 5,5 posto više godišnje, ali u drugom tromjesečju cijene tekućih inputa rastu za 8,7 posto, energija i maziva za 66,6 posto, gnojiva za 14,7 posto, a proizvođačke su cijene porasle za 3,9 posto, što pojednostavljeno znači da proizvođači podnose najveći dio troškovnog tereta. Iako domaća inflacija hrane zasad ne ubrzava, troškovni pritisak nije završen. Mnoga poduzeća tijekom jeseni ugovaraju sirovine i cijene za sljedeću godinu, a slabija potražnja ograničava prijenos troškova na potrošače, pa najveći udar zasad snose proizvođači i prerađivači, uz izravan udar na njihovu profitabilnost.

Za novi zakon

Raskorak između proizvođačkih cijena i inputa različito pogađa pojedine segmente, jer više cijene žitarica mogu koristiti ratarima s dobrim prinosima, ali povećavaju troškove stočarima i prehrambenoj industriji. Prehrambeni proizvođači pritom upozoravaju da novi rast cijena sirovina dolazi nakon višegodišnjeg razdoblja ograničenog prijenosa troškova na prodajne cijene, a slabija potrošnja i veći udio akcijske prodaje dodatno ograničavaju prostor za korekciju cijena gotovih proizvoda. Pritisak dodatno povećava trošak rada jer se rast najnižih plaća, radi očuvanja odnosa između radnih mjesta i koeficijenata, postupno prenosi kroz cijelu strukturu. Za radno intenzivnu prehrambenu industriju stvarni učinak na ukupni trošak rada zato je veći od nominalnog povećanja pojedine kategorije plaća, a ograničena mogućnost prijenosa troškova na potrošače pritišće marže. Dodatnu neizvjesnost stvaraju energija i logistika, jer je europski plin u kolovozu bio 90 posto skuplji nego godinu prije, a Maerskove naknade za gorivo rasle su sa 4 na 7 posto.

HUP zagovara novi zakon o poljoprivrednom zemljištu u korist stvarnih proizvođača i bržu aktivaciju državnog zemljišta, kojeg je oko 370.000 hektara, te veća ulaganja u navodnjavanje, gdje je Hrvatska na samo jedan posto poljoprivrednih površina, naspram 6,3 posto u EU-u.