Paljenjem svijeća, Židovi u Hrvatskoj, baš kao i u Izraelu te ostatku svijeta, u petak sa zalaskom sunca obilježavaju početak 5787. nove godine - Roš Hašane, spomen na završetak Božjeg stvaranja svijeta - na šesti dan kada je Bog stvorio čovjeka.

Roš Hašana, hebrejski ראש השנה, počinje na šabat, 29. elula 5786. po židovskom lunarnom kalendaru (petak, 11. rujna), a slavi se do zalaska sunca u nedjelju, 1. i 2. dana mjeseca tišrija 5787., tj. 12. i 13. rujna po gregorijanskom kalendaru.

Blagdan Roš Hašane je židovska Nova godina koja odiše optimizmom zbog novog početka, ali pritom označava i početak razdoblja od deset dana preispitivanja savjesti koji prethode Jom Kipuru, najvažnijem je i najsvetijem danu u židovskom kalendaru, kao zadnjem činu pokajanja koji se sastoji se od javnog priznanja grijeha, molitve i posta.

Za razliku od nekih drugih židovskih blagdana koji u dijaspori traju dan dulje, Roš Hašana traja točno dva dana (48 sati) podjednako unutar i izvan Izraela.

Spomen na stvaranje svijeta

Roš Hašana je hebrejski naziv za novogodišnji praznik, doslovno znači "glava godine" i predstavlja spomen na stvaranje svemira, na dan kada je Bog stvorio prve ljude - Adama i Havu (Evu), kako je opisano u hebrejskom Svetom pismu - Starom zavjetu.

Prema hebrejskom kalendaru, ta godina se naziva "Anno Mundi" (Godina Svijeta). Prema rabinskim izračunima prva godina Anno Mundi se smatra godinom 3761. prije nove ere.

U Tori se taj dan naziva i Jom Teruah (Dan trublji), a u molitvama se čest naziva i Jom Hazikaron (Dan sjećanja) i Jom Hadin (Dan suđenja) s obzirom na to da je to i dan kada se Bog prisjeća svih Svojih kreacija te odlučuje o njihovoj sudbini u godini koja slijedi.

Slaveći sjećanje na prva ljudska bića, judaizam naučava da nam Roš Hašana omogućuje, obvezujući se da ćemo dati sve od sebe, da sami sebe iznova stvorimo.

Šofar, jabuke, med i hala

Novogodišnji dani se zbog obrednog puhanja u ovnujski rog - šofar nazivaju i danima trubljenja, a njegov arhaični zvuk opominje vjernike na pokajanje u neposrednoj Božjoj nazočnosti.

Sam šofar podsjeća i na vezivanje Izaka, priču o odanosti i samopožrtvovnosti, događaj koji se također zbio na Roš Hašanu, kada je ovan zauzeo Izakovo mjesto kao žrtve Bogu.

Na Roš Hašanu je Noah izašao iz svoje korablje  i time je započeo novi život čovječanstva.

Tradicijski se na taj blagdan jede slatka hrana, osobito jabuke i med (da bi nova godina bila slatka i bogata), riba jer pliva naprijed (da sve ide naprijed, odnosno dobro), riba s glavom ("da bismo bili glava a ne rep"), te slatki kruh "hala" načinjen u obliku sunčanoga kruga, simbola godine koja dolazi. 

Također se jede i šipak (nar) što ima simbolično značenje - koliko koštica u šipku toliko će biti sreće u novoj godini.

Prema tradicionalnom vjerovanju, svaki nar ima 613 koštica, odnosno sjemenki, upravo toliko koliko je i micvot (zapovijedi) iz Tore. Stoga se na Roš Hašanu Židovi mole da u nadolazećoj godini ispunjavaju čim više micvot, kao što je i nar pun sjemenki.

Kao i tijekom svakog velikog židovskog blagdana, svijeće svake večeri na Roš Hašanu, uz odgovorajaće blagoslove, pale žene i djevojke. 

Pokajanje i odbacivanje grijeha

Prvog popodneva na Roš Hašanu (ako nije šabat), običaj je da se ode do rijeke, jezera ili mora gdje se u vodu bacaju mrvice kruha što simbolizira odbacivanje grijeha. Tom se tradicijom simbolično dočarava stih "I Ti ćeš baciti njihove grijehe u dubine mora."

Običaji vezani uz Roš Hašanu uključuju i milodare kako bi se osiguralo da se oni koji su manje sretni od nas opskrbe hranom i odjećom. Ta 'micva' se može ispuniti tako da se neku siromašnu osobu pozove za blagdanski stol.

Prva dva dana blagdana zabranjen je svaki rad, osim pripreme hrane. Oblači se svečano, a poželjna je bijela odjeća, te se odlazi u sinagogu moliti 'slihes', oprosnice, koje se mole svih deset dana do Jom kipura.

Naime, na Roš Hašanu Bog otvara 3 knjige. U jednu se upisuju dobri, u drugu loši i u treću oni između, a zapečatit će ih deset dana kasnije, na dan jomkipurskoga posta.

Nakon dvodnevnog slavlja Roš Hašane, kreće pokorničko razdoblje koje traje deset dana i završava se Jom kipurom - Danom pomirenja, sa sobom, s Bogom i ljudima. To je i dan kada se Židovi prisjećaju svojih pokojnika. 

Aktivne židovske zajednice u Hrvatskoj

U Hrvatskoj su aktivne židovske zajednice u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu.

Židovska vjerska zajednica Bet Israel jedna je od dviju zagrebačkih židovskih zajednica koje se pripremaju za Roš Hašanu.

"Roš Hašanom počinju dani preispitivanja, to je kontemplativan blagdan koji označava razdoblje dubokog promišljanja o učinjenom i propuštenom. I tako sve do Jom Kipura (...) tada nam je Bog veoma blizu te kažemo da s nama korača u polju", rekla je za Hinu Jasminka Domaš, novinarka, književnica i članica Bet Israela.

Prema njezinim riječima, nova godina je i početak, nada, polazna točka i prvi korak koji je uvijek najvažniji, na Roš Hašanu gledamo prema naprijed, na sam blagdan čovjek je prožet vjerom i optimizmom u potpunu odanost Bogu i ljudi se pozdravljaju s iskrenim željama za dobru i slatku godinu.

Dok jedni drugima Roš Hašanu najčešće čestitaju riječima "Šana tova" (dobra godina) ili "Šana tova umetuka" (dobra i slatka godina), religiozni Židovi koriste i pozdrave "Ketiva vehatima tova“ (dobar upis i pečat - što se odnosi na pečat u Knjizi života).

Aktivnosti tijekom Roš Hašane se odvijaju u sinagogama ili hramovima. Veliki broj sinagoga u Hrvatskoj srušen je za vrijeme NDH i nakon Drugog svjetskog rata.

Najstarija sinagoga se nalazi u Dubrovniku, a datira iz 1352. 

U novije vrijeme obnovljene su sinagoge u Varaždinu i Koprivnici koje sada djeluju kao muzej i kulturni centar.