U Gallupovu istraživanju provedenom u 107 zemalja politika se ne doživljava kao ključni problem - građane ponajprije brinu životni standard, visoke cijene i plaće. Ni Hrvatska nije među državama u kojima je politika istaknuta kao najveća briga. Ipak, javni prostor u Hrvatskoj izrazito je politiziran, a razloge tog nesrazmjera, smatra ekonomski analitičar Damir Novotny, treba tražiti izvan klasičnih ekonomskih poteškoća.

Kako kaže, gospodarstvo se posljednjih godina razvija oslonjeno na članstvo u Europskoj uniji, državne investicije i europske fondove: rastu plaće, nezaposlenost je niska i egzistencijalni strah više nije dominantan. Upravo zato građani imaju više prostora baviti se ideološkim i političkim temama nego pukim preživljavanjem.

Strah za standard

Na globalnoj razini egzistencijalna pitanja i sigurnost prihoda ostaju u središtu briga. U čak 71 državi najvećim problemom smatra se gospodarstvo - životni standard, visoke cijene i niske plaće - pa je 23 posto odraslih ispitanika upravo to navelo kao najvažniji problem svoje zemlje. Drugi izbor najvećeg problema bio je posao: nezaposlenost, ali još više uvjeti i kvaliteta rada, koje je kao najveći problem spomenulo 10 posto ispitanika. Očekivano tu prednjače zemlje poput Lesota, Gabona i Južne Afrike, ali pri vrhu je i Finska. Novi trend pokazuje da niska kvaliteta poslova najviše brine mlade od 15 do 34 godine (34 posto) te one u dobi od 35 do 54 (33 posto). Prioriteti novih generacija očito se mijenjaju, a postoji i raskorak između makroekonomskih pokazatelja i javne percepcije gospodarskog napretka - ljudi ga više ocjenjuju po osjećaju financijske sigurnosti nego po statistici rasta BDP-a.

Takav globalni obrazac pokazuje koliko je percepcija životnog standarda presudna za osjećaj sigurnosti građana, bez obzira na formalne ekonomske pokazatelje. Najizraženija zabrinutost pritom se bilježi u Boliviji (73 posto) i Malaviju (62 posto), dok je od europskih zemalja Turska treća (62 posto), a Albanija odmah iza nje (58 posto). Damir Novotny objašnjava kako su potrebe u razvijenim europskim društvima bitno drukčije nego u azijskim ili afričkim zemljama, gdje ljudi brinu o osnovnim egzistencijalnim pitanjima - hrani i smještaju.

U tom kontekstu Hrvatska se ne nalazi pri vrhu ni po jednom pokazatelju straha. Zemlja je danas na oko 75 do 80 posto prosjeka razvijenosti Europske unije i u globalnim razmjerima živi relativno dobro, iako je subjektivan dojam drukčiji.

- Ljudi u razvijenim zemljama imaju drukčiji pogled na svoje potrebe. One su više i kompleksnije te ih je na neki način teško sve zadovoljiti na ovoj razini ekonomskog blagostanja kakvo imamo u Hrvatskoj. Kad nas se pojavljuje teza da bi svi morali imati po dva automobila, dva ili tri stana, vikendice na moru i slično, što je za veliku većinu čovječanstva nezamislivo. Iako i ovdje cijene posljednjih godina izraženo rastu, taj egzistencijalni strah nije čest. Općenito, životni je standard narastao u proteklih 50 godina, to vidimo i kod velikih azijskih zemlja, nedvojbeno je, ali još uvijek zaostaju za razvijenim zemljama Zapada - ističe Novotny.

U Hrvatskoj se, smatra Novotny, javlja nesklad između obrazovanja i tržišta rada.

- Obrazovni sustav proizvodi kadar koji tržištu zapravo ne treba i presporo se prilagođava, što stvara nesigurnost. Potražnja je najveća za zanimanjima za koja često nije potrebno visoko obrazovanje - kaže.

Istodobno se globalizacija ubrzala zahvaljujući tehnologiji i internetu pa mladi dobro znaju kako se živi drugdje. Zato su migracije snažne, a percepcija prilika često lošija od stvarnog stanja. Mladi žele biti ondje gdje se dobro živi.

PIXSELL

- S tim da, naravno, mladi izražavaju skepsu u odnosu na ekonomsko stanje u zemlji gdje žive. Pa, primjerice, oni iz Nepala dolaze u Hrvatsku kao zemlju u kojoj se daleko bolje živi nego tamo. Kada je riječ o prilikama za mlade, tu su se stvari kod nas jako mijenjaju. Hrvatska prolazi već više od dva desetljeća kroz vrlo kompleksnu tranziciju i još ne znamo kako će to završiti. Mlade generacije nemaju jasnu sliku ide li Hrvatska u smjeru stvaranja nekih kvalitetnih novih radnih mjesta i industrijalizacije - četvrte industrijske revolucije, gdje će biti otvorena visokokvalitetna radna mjesta kao primjerice u Austriji, Češkoj ili Poljskoj. Tamo se otvaraju perspektive ze mlade generacije. Ovdje, nažalost, još ne vide tu perspektivu jer se u Hrvatskoj sve svodi ili reducira na turizam i usluge koje opslužuju domaću potrošnju i potrošnju turista - smatra Novotny.

Zbog toga, dodaje, ključ postaje promjena razvojne politike.

- U Hrvatskoj se, za razliku od Irske, stanovanje ipak relativno lako osigurava, osobito tamo gdje ima viška stambenih jedinica kao u slavonskim županijama. Tu vidim potrebu za ubrzavanjem regionalnog razvoja, kako bi se naših 300 do 400 tisuća iseljenih ljudi, što je moguće prije vratilo i ovdje ostvarilo velike poduzetničke aktivnosti. To su Poljaci napravili, a i Irci svojevremeno povratkom iz SAD-a, to je najvažnije. Obrazovanje, naročito visoko i specijalističko, mora biti u tom smjeru usklađeno, i mislim da su perspektive relativno dobre, ali da nam je glavna prepreka ipak politika - stav je našeg sugovornik.

Prema njegovom mišljenju, u Hrvatskoj su ideološka pitanja kao nešto što opterećuje ljude jača i od ekonomskih. Čak se postavlja pitanje, kaže, je li to uopće ideologija. Javni mediji i političari nameću te teme, političari žive od politiziranja javnog prostora, a u javnom diskursu se uglavnom govori o politici i politizira.

- Ta politička elita koja je stvorena u proteklih 20 godina živi od toga da budu izabrani - oni nemaju rezervnu varijantu, ili su političari, ili nisu ništa. Politički odnosi su u Hrvatskoj izrazito loši, postoji nepotrebna polarizacija pa je nezamislivo da bi dvije velike političke stranke kao što su SDP i HDZ ušle u koaliciju, dok je recimo u Njemačkoj Merzelova vlada upravo takva. kako bi proveli neke vrlo teške, kompleksne reforme koje osiguravaju da Njemačka bude ponovno na vrhu industrijske Europe - naglašava Novotny.

Hrvatski paradoks

Kada je riječ o tome koje bi politike i preporuke mogle najbrže odgovoriti na brige državljana Republike Hrvatske, Novotny kaže da je ključ što se Hrvatska brzo približava središnjem dijelu EU-a - nekadašnjem austrougarskom prostoru. I tu se Hrvatska relativno dobro snalazi, uz odgovarajući otpor jednog dijela građana koji tome zapravo nisu skloni, ali ih je manji broj. Većina ljudi vidi da su koristi od ulasku u EU, europsku monetarnu uniju i NATO daleko veće nego da ostanemo na "brisanom prostoru", kao BiH ili Srbija. Za brzo smanjene ekonomskog pesimizma kod nas, smatra, rješenje je ono za što se zalažu i talijanska premijerka Meloni, i njemački kancelar Merz - snažna reforma birokratskog sustava.

- To je najvažnije. Birokracija je postavila velik broj prepreka i to se mora u kratkom roku otkloniti. Ekonomski je to politika ubrzanog poticanja razvoja regija koje su uskraćene za osnovne resurse, Slavonija zaslužuje puno više pažnje, tu nam trebaju ozbiljni projekti - kaže Novotny zaključujući da su važne teme u Hrvatskoj one koje se tiču budućnosti, dok rasprave iz prošlosti treba jednostavno prekinuti.

Ipak, sama činjenica da Hrvatska ne spada među zemlje u kojima građani politiku vide kao najveći problem otvara i drugo pitanje – znači li to da je kod nas ekonomska zabrinutost zapravo jača? Novotny kaže da je upravo suprotno.

- Naš ekonomski sustav se, nažalost, dosad oslanjao na vladine intervencije u ekonomiji i državne investicije. I na tom članstvu u EU i ozbiljnom novcu koji se povlači iz EU-a, u kome se pliva, na tom valu se ekonomija razvija, stvaraju se radna mjesta, rastu plaće i nema više toliko nezaposlenih. Ali se onda zbog te "dokonosti", povećava nerad jer turizam čini svoje i omogućava da pola godine radite, a drugih pola ne, dok je veliki državni sektor podigao plaće pa ne morate baš previše niti raditi, a dobijete plaću. I onda se politizira - ljudi imaju više vremena za politička razmišljanja nego kada bi se svaki dan ujutro morali zapitati hoće li zaraditi dovoljno za sebe i obitelj. Tako da je u većini slučajeva u Hrvatskoj ta visoka politizacija posljedica boljeg života, što može biti paradoksalno.