Prije nekih osam godina, Davor Suhan, kolumnist portala mojarijeka.hr i virovitica.net, objavio je zanimljiv tekst “Životni standard i mjerne jedinice”... Što nam o tome može reći, pitali smo autora, s obzirom da je tema itekako aktualna i danas, kad se puno priča o životnom standardu u Hrvatskoj u okolnostima kakve su posljednjih godina...?

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

- U tom članku zastupam građanski stav da se primarna ekonomska mjera životnog standarda uzima iz uzorka najsiromašnijeg sloja stanovništva. Time bi se stvorila realnija humanistička slika jednog društva i prisililo parlament i vladu da se spuste u realni život. Jer mjera zdravog društva nije ta koliko dobro žive oni koji imaju, već kako žive oni kojima se treba pomoći. Tek kada stvorimo društvo u kojemu će svaki roditelj biti lišen straha od same pomisli kako prehraniti svoje dijete, onda možemo reći da naša narodna vlast vodi realnu politiku.

Kad govorimo o životnom standardu pojedinog društva, što se zapravo pod tim pojmom podrazumijeva? Koliko je u tom kontekstu između ostalog BDP realan pokazatelj stanja? Eurostat mjeri standard stvarnom individualnom potrošnjom po stanovniku... Vlada se opravdano hvali uzastopnim rastom BDP-a, po čemu smo vodeći u EU-u...

- Ovo je jako dobro pitanje, jer upravo razumijevanjem pojma “životni standard” možemo mjeriti realno stanje kvalitete života stanovnika u jednom društvu i raditi usporedbe raznih razdoblja. One se ponajmanje mogu opisati statističkim vrijednostima, jer mjere životnog blagostanja u svojoj punini nisu nadohvat statistike. Dapače, one uopće i nisu matematička kategorija jer fundamentalna vrijednost životnog standarda nije razina kupovne moći, već stupanj socijalne sigurnosti koja proizlazi iz mogućnosti planiranja. A to je psihološka kategorija koja se ne može zakamuflirati ekonomskom statistikom. Konkretno, danas je moja kupovna moć takva da sam u prilici kupiti povjerenje banaka, podignuti kredit i kupiti stan, ali da bi se ta trenutna kupovna moć odrazila na kvalitetu mog životnog standarda, moram biti sasvim siguran da ću ga uspjeti otplatiti u planiranom roku. U suprotnom, krajnje blagostanje te moje današnje kupovne moći, umjesto sada i ovoga trenutka, mogu osjetiti tek nakon otplate kredita, što može trajati godinama, ponekad i cijeli život. I to je osnovna usporedna vrijednost koja kvalitetu života većine stanovnika kapitalističke narodne republike Hrvatske čini u trajnom zaostatku za socijalističkom radničkom republikom Hrvatskom. Naravno, bilo bi utopijski u ovome trenutku težiti tome da se vratimo u socijalizam, ali sasvim je razvidno da krajnje poljuljano moralno-političko stanje nacije zahtijeva hitnu korekciju u Pravcima razvoja političkog sistema kapitalističkog upravljanja - jer postojeće koordinate locirane aktualnim Vladinim indeksima društvenog napretka očito su pogrešan orijentir.

Iz Vlade ističu kako je viši rast i životni standard u Hrvatskoj ostvariv kroz reforme usmjerene na povećanje produktivnosti. Iz HGK optimistički najavljuje da će Hrvatska uskoro biti na 80 % standarda EU-a, da se približavamo Poljskoj i Portugalu… Vaš završni komentar?

- Struktura ciljeva koje postavlja Vlada ni u kom slučaju nije sporna. Ono što zabrinjava jest da se isti prepisuju iz jednog do drugog mandata bez pravog učinka u realizaciji. Nisam ekonomski stručnjak, pa ne mogu komentirati što nas bremza dubinski. Ovako, gledano laički, možda je najbolje preispitati vremenski poredak reformskih ciljeva s naglaskom na kvalitetu obrazovanja koje bi podiglo razinu svijesti biračkog tijela, da se odmakne od cajki i borbenih pjesama, što za sada ne izgleda dobro.

Ali moram priznat da me ova 80-postotna najava iz HGK-a, s usporednom razdaljinom prema Poljskoj, malo pokolebala. Jer čuda se događaju. Ako se Poljacima ostvarila želja da se približe nama - kada im je pri pogledu preko željezne zavjese naša bivša unija bila mjera željenog standarda - nije nemoguće da se u drugom poluvremenu Vladinih reformi mi približimo njima. I onda u sudačkoj nadoknadi sustignemo zaostatak za samima sobom. Bar toliko da se naši penzioneri vrate približno na svojih davnih 80 %... Bio bi to reformski uspjeh za sigurnu pobjedu na svim budućim izborima.