Sprječavanje zlouporabe azilnih procedura, jačanje upravljanja granicom i vraćanje stranaca, kao i jačanje solidarnosti među državama članicama Europske unije (EU) dio je strateških ciljeva hrvatskog Plana upravljanja migracijama i azilom do 2030., koji je nedavno prihvatila Vlada.

Istaknuli su pet strateških ciljeva toga plana. To su održivo upravljanje migracijama i sprječavanje nezakonitih kretanja, osiguranje učinkovitog i pravednog sustava međunarodne zaštite i prihvata te sprječavanje zlouporaba tog sustava, poticanje zakonitih migracija i zakonitih načina dolazaka, unaprjeđenje politike integracije i socijalne uključenosti osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom te razvoj partnerskih odnosa s trećim zemljama i jačanje suradnje na bilateralnoj i regionalnoj razini. Uz to, prihvaćen je i prateći provedbeni Akcijski plan do 2027., kojim su utvrđene mjere i aktivnosti nositelj većine kojih je MUP.

Treba dodati i kako je Europska komisija odobrila financijsku omotnicu u iznosu nešto većem od 140 milijuna eura za sufinanciranje pripravnosti za provedbu Pakta o migracijama, i to za Fond za azil, migracije i integraciju (AMIF) 37,4 milijuna eura te Fond za integrirano upravljanje granicama, Instrument za financijsku potporu u području upravljanja granicama i vizne politike (BMVI) 102,6 milijuna eura. Preostala nužna sredstva za punu provedbu osigurat će se iz državnog proračuna.

Pritisak je velik

Kako nam je rekao demograf Dražen Živić iz Instituta Ivo Pilar, posebni savjetnik ministra demografije i useljeništva, migrantski pritisak je velik, a moguće će biti i veći, primjerice za ilegalne migrante, jer ne samo što krizna žarišta u svijetu nisu nestala nego i demografski procesi koji se u tim prostorima odvijaju (društveno, politički i gospodarski su nestabilni) stvaraju potencijalno vrlo velik demografski potencijal.

- Taj će pritisak vjerojatno rasti. Jednim će se dijelom kanalizirati kroz legalne migracije, a jednim dijelom će ostati i ta ilegalnost, tj. nezakoniti prelasci, jer neće svi moći taj dolazak, prije svega na europski prostor, regulirati kroz legalne kanale. Pritisak će biti mnogo veći, čak i od potražnje, bez obzira na to što je Europa demografski najstariji kontinent, možemo reći depopulacijski u određenom kontekstu. Te potrebe za radnom snagom neće biti tolike da bi sada baš svatko iz tih prostora, koji su populacijski prenapučeni, gospodarski zaostali, a politički u krizama, mogao ovamo legalno doći. Bit će dio ljudi koji će nastojati zbog različitih razloga ići dalje kroz te ilegalne kanale. Plus, naravno, cijelo to pitanje krijumčarenja ljudi, koje je velik biznis u svijetu i sigurno će nastojati ostati “živahan”, dok će krijumčari tim ljudima, čak i ako ne budu previše voljni za to, obećavati kule i gradove ne bi li kroz “njihovu mrežu” došli na europski prostor. Dakle, razumljivo je da Europa mora pronaći odgovor na ta pitanja. Te ključne teme su očito pogođene, no sve ovisi o tome što će se i kako provoditi - zaključuje Živić.

Dio ljudi na europski prostor ilegalno dolazi zato što to tako žele krijumčari. Regrutiraju ih skrivajući od svojih “klijenata” da bi možda mogli doći i regularnim putem. Prema njegovim riječima, željeno poticanje zakonitih migracija znači da se administrativne procedure moraju učinkovito provoditi tako da budu brže, ali ne manje restriktivne.

- Ako se nešto ubrzava, ne znači da se manje kontrolira, nego mora biti učinkovitije. To znači da netko tko bi možda htio doći legalnim putem u Hrvatsku ili bilo gdje drugdje u Europu radi posla ne odustane od tog kanala zato što sve predugo traje. Onda se odlučuje na ovo drugo, naizgled jednostavnije i brže, iako skuplje, a svakako i puno rizičnije. Da bude negdje kod granice uhićen i deportiran natrag, što će mu poslije posve onemogućiti legalni dolazak. Gdje će opet biti pogodan da ga regrutiraju kijumčari. Dakle, ne treba odustajati od jedne kvalitetne kontrole, ali bi procedure svakako trebale biti brže i jednostavnije - rekao nam je.

Ne pomaže žica

Živić tu dodaje i “treću dimenziju”, koja se često zaboravlja, a to je činjenica da u ilegalnim migracijama ljudi idu poljima i šumama, prelaze rijeke ili mora u čamcima - drugim riječima, ne samo da stradaju na putu nego i ugrožavaju sigurnost domicilnog stanovništa u područjima kroz koja prolaze. Podsjeća da kada gledamo zapadnobalkansku migrantsku rutu, ona prolazi i kroz zemlje koje nisu članice Europske unije; Sjevernu Makedoniju, Srbiju, BiH, Crnu Goru, Kosovo... I te države imaju određeni broj ljudi koji ih kroz legalnost ili ilegalnost napušta i dolazi na naše granice.

- Olakšavajući je kontekst što su Rumunjska i Bugarska ušle u Schengen, što znači da se ta istočna šengenska granica pomaknula dalje na istok od Hrvatske. To ne znači da nećemo biti suočeni s migrantima, ali se na određeni način već i vidi razlika, od pada broja migranata nadalje - kaže Živić.

Gledajući s makrorazine, pitanje suradnje i s trećim zemljama smatra važnim i u kontekstu ublažavanja ili uklanjanja razloga za migriranje. I drži kako to zapravo najviše nedostaje globalnoj dimenziji migracija.

- Svi se bavimo posljedicama polazaka migranata iz tih država (demografskim, društvenim, gospodarskim, političkim) na bilo koji način, a ne uklanjaju se uzroci i ne pomaže im se da smanje svoj migracijski kontigent. Naravno da je to najteže i najskuplje, ali je zapravo jedini način da se pritisak migranata smanji, neovisno o kojim je migracijama riječ. Neće ih smanjiti žica na granici ili išta slično nego samo bolje stanje u njihovim vlastitim državama. S tim da nema jedinstvene strategije kako to napraviti, a traje desetljećima - zaključuje.