Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić i u devedeset prvoj godini jasno i bez zadrške govori o najvažnijim razdobljima hrvatske povijesti, ustrajno podsjeća na zločine koji se ne smiju zaboraviti, na vrijednosti koje su stvarale današnju državu, ali i na opasnost ponavljanja pogrešaka. Unatoč godinama, i dalje neumorno putuje, govori o miru i dijalogu, te s dozom humora i ironije komentira svijet, koji, kako kaže, previše govori o ratu, a premalo o miru.

- Imam tu sreću - ili nesreću - da sam preživio Drugi svjetski rat. Ja, koji imam 91 godinu, znam što je bilo! Drugi svjetski rat bio je brutalan..., jako brutalan. Ubijalo se na svakom koraku! Zato se iščuđavam kad vidim ove mlade da viču "za dom spremni". Ali, na kraju, to nije njihov problem - to je problem njihova školovanja! Oni očito nisu dobili nikakvu edukaciju u školi - ja ne znam zbog čega, možda zato da ih se ne opterećuje - kaže.

Iskrivljene teze

U Sloboštini, u Požeškoj kotlini, 50-ak kilometara od njegove rodne Orahovice, ustaše su, kako podsjeća, od 12. kolovoza do 20. kolovoza 1942. poubijali 1362 osobe. Popis žrtava načinio je Franjo Pipinić, župnik crkve svete Terezije Avilske.

- To je grozan zločin i mladi bi to trebali znati. Trebali bi znati i da je Jasenovac najveći zločin koji se kod nas dogodio. On se na nekakav način izgubio - dogodilo se, ali ne treba o tome pričati. Ali zločine treba spominjati, da se ne bi ponovili! No, nažalost, naša škola nije na taj način usmjerena - ističe.

Mnogo je iskrivljenih teza koje se danas plasiraju ili iz neznanja ili pak s namjerom iskrivljavanja povijesti, a mlade generacije morale bi više znati i o vrijednost partizanskih pobjeda u hrvatskoj povijesti, kako govori bivši predsjednik.

- Partizani su oslobodili Hrvatsku u ovim granicama koje danas imamo - ni milimetra više, ni milimetra manje, a branitelji su onda u Domovinskom ratu obranili te granice. Ali danas se spominju jedino branitelji, ali, čekaj, a što su oni obranili? Pa ono što su partizani osigurali! To se kod nas zaboravilo i ustrajno se negira uloga partizana u stvaranju današnje Hrvatske - kaže.

Iako je i sam "robijao" u vrijeme Tita - 1970-ih godinu dana proveo je u zatvoru u Staroj Gradiški zbog sudjelovanja u pokretu za ravnopravnost Hrvatske u tadašnjoj Jugoslaviji - bivši predsjednik ističe da svako vrijeme ima svoje dobre i loše strane, pa u skladu s time treba priznati i ono što se postizalo u vrijeme Jugoslavije.

- Ja sam u vrijeme maršala Tita bio u zatvoru jer sam htio malo više demokracije. Htio sam i malo više građanskih sloboda i malo više zraka, da se povežemo sa svijetom, s Europom. Mi možemo biti zadovoljni ili ne - pa ja nisam sigurno bio zadovoljan ako sam u vrijeme Jugoslavije išao u zatvor! Ali ima stvari koje moramo reći - da je Jugoslavija od polupoljoprivredne zemlje došla u red razvijenih industrijskih zemalja! Činjenica je da je jedna mala Jugoslavija ne samo bila na rubu svjetskih zbivanja nego i bila centar okupljanja pola svijeta - nešto i tome treba reći! Mi ne moramo govoriti ni o komunizmu, ni o socijalizmu, ni o kapitalizmu, ali moramo priznati i da je Titu na sprovod došlo više od 150 državnika svijeta - i sada ovog ili onog uspoređivati s Titom, pa to je besmislica. I to djeca trebaju znati! Recimo, moja nasljednica, Kolinda Grabar Kitarović, ona svojevremeno kaže da nismo imali više vrsta jogurta - a ona je s jugoslavenskom putovnicom išla na školovanje u Ameriku. Kazala je i da su u Argentinu išli oni koji su htjeli malo više slobode - u Argentinu? Zar ćeš u Argentini tražiti demokraciju? Istina je da su mnogi u Argentinu otišli zato što su se plašili ostati u Hrvatskoj nakon rata - ističe.

U politički život Stipe Mesić ušao je prije punih šest desetljeća, a na samim početcima - u jednopartijskom sustavu - izabran je u Sabor SR Hrvatske kao neovisan kandidat.

- Dok sam radio kao općinski sudac, gledao sam zakone i vidim da postoji mogućnost da se ja kandidiram bez Partije. Imao sam prigovore na te partijske ljude, konkretno, u mojoj Orahovici. Predsjednik Općine, sekretar Komiteta, ne znam 'ko sve ne, svi studiraju pravo. Ali njih profesori, na čelu sa Zvonimirom Šeparovićem, iz Zagreba dolaze ispitivati - i to praznim autom dolaze, a punim odlaze. Onda mi je to malo bolo oči. Rekao sam, ako žele studirati, pa neka studiraju kao i ja, dobit će stipendiju, a ne da im profesori dolaze kući. Ali nakon toga oni mene izbace iz Partije! Doveo sam nakon toga više od 100 građana koji su pred sucem napisali da mene kandidiraju za Hrvatski sabor - bez Partije, bez Komiteta, to su građani htjeli. Ja sam se kandidirao i bio sam na kraju jedini izabrani kandidat grupe građana, jedini u Jugoslaviji. I sada mi netko kaže da je to isto kao što je bilo u Mađarskoj, Rumunjskoj i drugim ruskim satelitima - to je glupost! Jasno da UDBA, kako kaže, nije bila zadovoljna kada je pobijedio na izborima, ali došao je unatoč tome u Sabor.

- Tamo sam našao Tuđmana, Josipa Boljkovca, Jožu Manolića, našao sam Janka Bobetka i tako sam u tom krugu dalje radio, dok nije došlo vrijeme osnivanja HDZ-a. Bio sam glavni tajnik HDZ-a, Tuđman je bio predsjednik. Zato, kad meni kažu - pa bio si osnivač HDZ-a, ja kažem - nema čovjeka bez mrlja u biografiji - smije se bivši predsjednik, koji je svjedočio brojnim ratovima i političkim prevratima, pa danas s posebnom zabrinutošću promatra stanje u svijetu.

Diplomacija i razum

U vremenu u kojem se, kako kaže, ponovno dižu tenzije i jača militarizacija, Mesić upozorava da Europa više nema istinske lidere i da svijet opasno klizi prema retorici sukoba umjesto dijaloga. Zato, dok političari govore o naoružavanju, on poziva na diplomaciju, razum i mir - to je, prema njegovu mišljenju, jedini put da čovječanstvo izbjegne ponavljanje tragičnih poglavlja povijesti.

- U Europi danas nema lidera. Samo se priča o tome što će napraviti Amerika. Koji su lideri danas u Europi? Nema jednog Churchilla, Roosevelta, Palmea, Adenauera i De Gaulla, koji su bili u pravom smisli lideri. Pa i Angela Merkel, bivša njemačka kancelarka, ona je bila lider - a kad se sjetim što je ona govorila, vidim da je ona bila sasvim u pravu - ratom se ništa ne može riješiti, samo diplomacijom. I ona je toga bila svjesna. Sad se naoružavamo - a protiv koga? I što sad, mi imamo 12 Rafalea? Hoće li to promijeniti svjetsku situaciju? Do sada, u svim ovim ratovima koji su bili, isprobano je sve konvencionalno oružje. Još je ostalo nuklearno, ali nitko se danas neće usuditi upotrijebiti nuklearno oružje, jer da dođe do nuklearnog rata, onda nas nikog nema, ni vođa, ni onih koji idu za vođama - nema ni za koga izlaza. Prema tome, treba se boriti za mir, kako u Ukrajini tako i u drugim dijelovima svijeta. Ali vi malo čujete nekog, nazovimo ga tako, lidera koji govori o miru. Svi govore o ratu, kao da priželjkuju rat - navodi.

Rat je, kako ističe, nešto najteže što se čovjeku i čovječanstvu može dogoditi. No u Hrvatskoj je, kao i u ostatku Europe, desnica u zaletu upravo zahvaljujući militarizaciji društva, priči da rat samo što nije počeo, smatra bivši predsjednik.

- Jednostavno, u to ne vjerujem. Svijet se militarizira i nekom to odgovara - a odgovara najviše onima koji na tome zarađuju. Zašto bi Rusija danas išla osvajati Estoniju ili Litvu? To nema veze s vezom, ali održava se ratna atmosfera i sada Trump traži od Europe da se naoružava. Ali američkim oružjem, tamo će se otvarati radna mjesta. Ali na koncu zaista vjerujem da će svijet doći do razuma i da će se početi razgovarati o miru. Da se više govori o miru, mislim da bi onda i Ujedinjeni narodi mogli više doći do izražaja - kaže.

Govoreći o aktualnim sukobima, Mesić ističe da se rat u Ukrajini mogao i morao izbjeći. Smatra da je diplomatski put jedino rješenje za dugoročni mir.

- U Ukrajini Rusija nije smjela prijeći granicu, do toga rata nije smjelo doći. Ali treba podsjetiti da je dio Ukrajine naseljen Rusima i oni su tražili autonomiju tih pokrajina, što je na kraju i dogovoreno u Minsku. Međutim, nekome očito nije odgovaralo da se to mirno riješi i na kraju je završilo milijunskim žrtvama. Nije smjelo ovako završiti, uvijek se stvari mogu diplomatski riješiti - zaključuje.