Nuklearna elektrana Krško radit će do 2043. godine
Slovenci nam nude četvrtinu vlasništva buduće NE Krško 2, struju bismo morali prodavati
Druga četvrtina pripala bi slovenskom poduzeću GEN, a slovenska vlada imala bi 51 posto
Slovenija je uputila Hrvatskoj službeni prijedlog za gradnju nove zajedničke nuklearne elektrane Krško 2, a on je za Hrvatsku daleko nepovoljniji od sadašnjeg načina upravljanja nuklearkom, u kojoj svaka strana ima 50 posto udjela.
Struja samo Sloveniji
Prema slovenskom prijedlogu, o kojem se Hrvatska treba očitovati do kraja rujna, najkasnije početkom listopada, Hrvatskoj se nudi samo četvrtina suvlasništva u budućoj nuklearki, i to bez prava odlučivanja, drugu četvrtinu dobilo bi slovensko državno elektroenergetsko poduzeće GEN, a slovenska vlada imala bi 51 posto vlasništva nad nuklearkom. Osim toga, Hrvatska se, prema istom prijedlogu, ne bi smjela koristiti strujom proizvedenom u Krškom, nego bi, prema suvlasničkom udjelu, dobila četvrtinu profita od prodaje struje isključivo na slovenskom tržištu.
“Ovakav, maćehinski, prijedlog hrvatska bi strana trebala odbiti", kategorično poručuje predsjednik Hrvatskog nuklearnog društva Davor Grgić i dodaje da bi i Slovencima bilo bolje da su ponudili način dosadašnjeg upravljanja nuklearkom, u kojem se svaka strana proizvedenom električnom energijom koristila kako je htjela. Ne treba nam profit od prodaje struje, kaže Grgić, treba nam struja, koju onda Vlada može iskoristiti, pimjerice, kao subvencionirani energent za socijalno ugrožene i slično.
Još prije nepuna tri mjeseca, podsjetimo, tijekom susreta slovenskog i hrvatskog premijera na graničnom prijelazu Vinica, iskazana je načelna spremnost za gradnju nove zajedničke nuklearke. Hrvatski premijer Andrej Plenković je rekao da je Hrvatska zainteresirana za nastavak suradnje, a slovenski je premijer Robert Golob poručio kako su "jako zainteresirani da Republika Hrvatska sudjeluje u pripremi toga projekta", no najava konkretnijih aktivnosti i detalja oko suvlasništva i načina upravljanja budućom nuklearkom nije bilo.
Prošlog je tjedna, pak, ministar gospodarstva Ante Šušnjar na brifingu s novinarima rekao kako mu je "želja da nuklearna elektrana nikne na hrvatskom tlu", a u ponedjeljak, tijekom aktualnog prijepodneva u Saboru, već se počela spominjati i lokacija hrvatske nuklearke na mjestu sadašnje termoelektrane Plomin. Zastupnik IDS-a Dalibor Paus zatražio je od ministra Šušnjara jasan odgovor na pitanje razmatra li se mogućnost gradnje nuklearne elektrane na toj lokaciji. O konkretnim lokacijama sud će na kraju donijeti struka, odgovorio mu je ministar Šušnjar i podsjetio da se TE Plomin mora ugasiti do 2032./33. godine.
Lokacija Plomin?
“No, što se tiče sigurnosti opskrbe električnom energijom, Vlada i Ministarstvo o tome vode računa, a struka je ta koja će reći može li se tamo graditi nešto u smislu malog modularnog reaktora", izjavio je. Na temelju njegova odgovora Paus je zaključio da se to ipak razmatra kao jedna od mogućih lokacija.
Stručnjaci upozoravaju da je jedina lokacija na kojoj su provedena sva potrebna istraživanja za gradnju nuklearne elektrane Privlaka kod Ivanića. U vrijeme bivše Jugoslavije razmatrala se i lokacija u Erdutu, nukleraka se trebala zvati "Slavonija", no s raspadom Federacije odustalo se od gradnje atomske centrale u vinorodnom području. Za lokaciju sadašnje TE Plomin Grgić kaže da nije provedeno nijedno istraživanje, no navodi da je riječ o dobroj lokaciji, zbog blizine energetskog i industrijskog čvorišta, a to je, kaže, grad Rijeka.
Stručnjak za nuklearnu energiju Tonči Tadić kaže da o lokacijama buduće neuklearke sada ne bi trebalo uopće izlaziti u javnost. Svaka lokacija koja se odabere, kaže, bit će odabrana na temelju podrobne analize svih aspekata – mogućnosti dopremanja opreme, sigurnosti, utjecaja na biološki svijet, blizine naselja, razvijenosti električne mreže, seizmičkih aktivnosti i sl.
“Razne opcije su u igri i ni jedna nije definirana. Sigurno je jedino - da Krško 2043. godine prestaje s radom i da Hrvatska u idućih 20 godina mora dobro promisliti, pripremiti se i odvagati koja joj je najbolja opcija – Krško 2, vlastita nuklearka ili serija malih reaktora, a svaka od njih je za Hrvatsku dobra", kaže Tadić i dodaje da bi u međuvremenu trebalo prestati doživljavati nuklearnu energiju kao opasnu, jer je ona, u kombinaciji s obnovljivim izvorima energije, najbolji put za dekarbonizaciju, kojoj teži i Europska unija, a krajnji je cilj potpuno izbaciti fosilna goriva iz proizvodnje električne energije ako je ikako moguće.
Dok je buduća hrvatska ili zajednička hrvatsko-slovenska elektrana još uvijek pod upitnikom, sasvim je jasno da Hrvatska želi graditi male modularne reaktore na svojem teritoriju, kako je najavljeno nakon sastanka radne skupine za izradu Zakona o nuklernoj energiji održanog u Ministarstvu gospodarstva u veljači, na kojemu je ministar Šušnjar izrazio odlučnost da "pozicioniramo Hrvatsku na nuklearnoj karti svijeta, jer trenutno nije tamo". Tadić podsjeća da sve članice Europske unije razmišljaju o malim modularnim reaktorima, čak i one koje nikada nisu imale veze s nuklernom energijom, poput Irske.
Kojim će putem krenuti Hrvatska – u gradnju nove nuklearke sa Slovencima, gradnju vlastite elektrane ili postavljanje niza malih modularnih reaktora, još uvijek nije poznato, a Tadić kaže da bi se čak mogle realizirati i sve tri opcije, uz uvjet povoljnije slovenske ponude.
Slovenci su u studenome prošle godine trebali izići na referendom o gradnji druge nuklearke u Krškom, no referendum je odgođen do daljenjega, a prema riječima hrvatskog člana Uprave zajedničke nuklearke Saše Medakovića, referendum se, izgleda, neće održati ni u idućih nekoliko godina.
